DINAMO je u 2. kolu skupine E Lige prvaka izgubio na San Siru od Milana 3:1, ali ostao na drugome mjestu tablice skupine s tri boda. Milan je slavio golovima Girouda, Saelemaekersa i Pobege, dok je jedini gol za Dinamo u 56. minuti zabio Mislav Oršić.
Dinamo je na kultnom stadionu odigrao solidnu, a na trenutke i vrlo dobru utakmicu. No triput je naivno pogriješio, a Milan je baš sve tri greške brutalno kaznio. Slavni Milan, koji se u zadnje vrijeme tek vraća na staze stare slave, nije odigrao bog zna kako dobru utakmicu niti se može reći da je baš nadigrao hrvatskog prvaka.
Milan uzeo ponuđeno
Milan je uzeo ono što mu se ponudilo. Tako to ide s tim velikim klubovima, čak i kad nemaju neku spektakularnu momčad. Na individualnu kvalitetu jednog ili dva igrača će te uhvatiti na krivoj nozi, a ti ćeš na momente igrati rezervirano jer ipak gostuješ na San Siru kod Milana, a tamo se ne igra svaki dan.
Doći na San Siro svaki put je iznova poseban doživljaj i izaziva strahopoštovanje među gledateljima, a vjerujem i među igračima. Kad dolaziš na press-ulaz, iznad tebe su na zidinama te betonske grdosije postavljene mramorne ploče posvećene svim europskim i svjetskim titulama Milana i Intera.
Zastaneš i zamisliš se na sekundu koji igrači su kroz povijest nosili taj crno-crveni dres i koje sve veličine su igrale na tom stadionu i osvajale navedene trofeje. Te misli sigurno su prolazile kroz glavu i Dinamovim igračima kad su istrčavali na San Siro i možda su zbog toga imali prema Milanu puno više respekta nego što su trebali, koliko god Milan bio - Milan.
Dinamo se više ne smije zadovoljavati dostojnim otporom
Nisu više na drugoj strani Baresi, Van Basten, Rijkaard, Maldini, Costacurta, Seedorf, Kaka ni Ševčenko, već igrači s kojima se ovaj Dinamo u većem dijelu utakmice mogao nositi. I baš zato Dinamovi igrači i trener moraju biti nezadovoljni porazom 3:1 i ne smiju se zadovoljavati činjenicom da su jednom europskom velikanu pružili dostojan otpor.
Upravo to i jest najveći uspjeh ovog novog Dinama, koji na San Siro više ne dolazi s idejom da primi što manje golova, nego dolazi velikom Milanu nešto uzeti. To je Ante Čačić i rekao u najavi utakmice i zato Dinamov trener ne smije nakon utakmice reći da je zadovoljan igrom svoje momčadi i ne smije biti zadovoljan časnim porazom.
Milan je velik, ali nije Manchester City, Real Madrid ili Bayern pa da budeš sretan što si izgubio 3:1 u gostima. Ovaj Milan je momčad s kojom se Dinamo može ravnopravno nositi i koju čak može stisnuti na svoju polovicu nakon što se vratio u igru fantastičnim golom u režiji Petkovića i Oršića.
Ne može uvijek sve biti kako poželiš
Nitko ne može Dinamovim igračima prigovoriti na zalaganju i borbenosti u ovoj utakmici. Naravno da se ne može svaki dan odigrati kao protiv Chelseaja i da ne može svaki put baš sve ići po planu. Ali Dinamo se pokazao dovoljno jakim da može i mora žaliti što nije sa San Sira odnio neki bod.
Je li Čačić bio preoprezan? Teško je reći. Dinamov trener odlučio se za istu momčad koja je pobijedila Chelsea nadajući se da će Talijani igrati slično kao Englezi. To se nije dogodilo, ali je unatoč tome Dinamo zabio gol i imao još dvije jako dobre šanse Moharramija i Oršića pa se ne može reći da je Čačić nešto pogriješio.
Da je netko njemu, igračima i navijačima uoči početka Lige prvaka ponudio tri boda nakon prva dva kola protiv Chelseaja i Milana, rekli bi mu da je lud i odmah potpisali. Dinamo je i dalje u sjajnoj situaciji i sad mu dolaze dvije utakmice sa Salzburgom u kojima će rješavati svoj status u ovoj skupini.
Austrijanci su momčad iz Dinamova ranga i u te dvije utakmice mora se postaviti autoritativno i biti svjestan da mu je Salzburg velika šansa za nastavak natjecanja u Europi. Ne zato što bi to bilo bahato i nepromišljeno, nego zato što je Dinamo dovoljno dobar da eventualni poraz u tim utakmicama, ako do njega dođe, mora smatrati neuspjehom.