NE PRESTAJU hvalospjevi i dirljivi tekstovi na račun Hrvatske. Jednostavno, cijeli svijet priča o Modriću, Mandžukiću i ekipi, koji su frajerski, preokretom i u drugom produžetku bacili na koljena Engleze (2:1) i plasirali su u prvo finale Svjetskog prvenstva. Nakon prekrasnog teksta New York Timesa o pobjedi Hrvatske, tu je sjajna priča kojom je ESPN istaknuo zašto je to na kraju bila Hrvatska, a ne Engleska.
Tekst prenosimo u cijelosti.
"Kažu da ovisi od toga tko više želi. No, ne dobivate polufinale Svjetskog prvenstva ako to ne želite očajnički, jednako kao zrak koji dišete i ljubav koju žudite. Nitko nije mogao gledati u oči igrača Engleske i Hrvatske da bi procijenio tko je gladniji, a posebno ne nakon onih 120 minuta na Lužniki stadionu.
Naprotiv, radi se o lažima i prijevari. Lažete svoje tijelu i pokušavate ono što ste svjesni da će vam teško poći za rukom. Uvjeravate sebe lažima da nećete dopustiti da protivnik prođe pored vas. Zapravo, to je vjerovanje da možete uspijete unatoč tome što su noge teške, osjećate bol i otežano dišete. I sve to učinite jasnim umom i razumom. Upravo je taj posljednji biti presudan, a to je možda i razlog zbog kojeg će Hrvatska možda u nedjelju pobijediti Francusku i postati svjetski prvak.
O tome možete pitati izbornika Engleske Garetha Southgatea, koji je Hrvate nazvao "prekaljenim nogometnim ratnicima". A onda zovite njegovog kolegu na drugoj strani Zlatka Dalića i pitajte ga kako volja pobjeđuje samog sebe i kada ne možete da stojite na nogama.
"Želio sam napraviti izmjene ranije jer sam znao da su igrači ozlijeđeni i umorni, ali svaki put kad sam pokušao svi su mi govorili da se osjećaju dobro i nisu željeli napustiti teren. Pa kako ih mogu izvesti pored tolike želje? Oni nisu normalni", poručio je izbornik Zlatko Dalić nakon utakmice. I igrači su ga lagali. Lagali su da mogu igrati normalno, ali su ostali na terenu i borili se kao jedan iznad svojih mogućnosti.
Engleska ih je mogla nokautirati Hrvatsku u prvom poluvremenu, ali nije. I onda je to bila druga Hrvatska u drugom dijelu i produžecima. Kao da im je Dalić rekao da zaborave sve u prvih 45 minuta, jer isto toliko imaju da igraju svoju igru, slijede instinkte i dogovore, te naprave nešto veliko. Odjednom se Engleska morala braniti u drugom dijelu, a Hrvati su svaki mogući duel dobivali na gotovo svakom dijelu terena. Jednostavno, iako ih tijelo nije slušalo gurali su jedan drugog do neviđenih granica.
Tamo je bio Domagoj Vida, čiji je pozdrav Ukrajini nakon pobjede nad Rusijom podigao veliku prašinu, a koji je kako se utakmica bližili kraju iz minute u minutu bio sve bolji i bolji. Bilo ga je svuda.
Tamo je bio i Ivan Rakitić, koji je rukama pozivao mnogobrojne navijače s tribina da glasnije navijaju.
Tamo je bio i Luka Modrić, koji je nakon izgubljene lopte trčao za Marcusom Rashfordom u kasnom dijelu utakmice i klizećim startom izbacio loptu izvan terena. Dok je kapetan ležao na terenu prišao mu je Šime Vrsaljko, dao mu ruku i podigao ga. U posljednjim minutama, kada je trebalo zadržati prednost, izbornik Dalić je kritizirao Ivana Perišića, koji je skrenuo pogled, stavio ruke na bokove i ponašao se pomalo djetinjasto. No, Dalić ga je ponovno zgrabio za ruke i krenuo ispočetka, nakon čega ga je Perišić pogledao, klimnuo glavom i uz pozdrav šakama.
Male stvari. Sve su to pojedinosti koje zaokupljuju um i pomognu vam da se usredotočite i zaboravite na bol i um. Da shvatite da niste sami. I to je presudilo na kraju, uz sve taktičke i tehničke stvarni. Zato je Hrvatska u finalu, a Engleska ostala bez svog sna.
Zato je ova Hrvatska nadmašila onu brončanu iz 1998. godine, a Dalić imati priliku odvesti je na krov svijeta".
Video: Navijački kaos u Zagrebu
Video: Najbolji navijački trenuci
Video: Ovako Hrvati slave finale: "Englezi su bili previše bahati"
Video: Hrvatski navijači u Rusiji: England, England, sorry for tonight