ETO KAKO to, čim postaneš Dinamo – više nisi Hajduk. Malo to izgleda kao filozofiranje, ali nije, jer čim je Hajduk sjeo na tron Dinamov, na to prvo mjesto, uoči Vinkovaca, odmah više ništa nije kao prije. Prekinuta je serija pobjeda malog Napoleona Ante Miše, Hajduk nije igrao onako kako je igrao jurišajući na to prvo mjesto, a ni komentari svega što se zbiva nisu više nogometaški nego sve više sliče na političarske, počinje se glumatat itd.
Sve do Vinkovaca predsjednik Hajduka Mate Peroš kao novopečeni predsjednik, novopečen uopće u nogometu jer za mene on je ipak samo odvjetnik koji je bio plaćen od Hajduka, poprimio je u loži u Vinkovcima neki novi izraz na licu, na koje očito više ne može obuzdati i prikriti osjećaj samozadovoljstva zbog novodobivenog osjećaja moći. Premda to nema veze sa činjeničnim stanjem.
Jer Hajduk nije dobio nikakvu novu moć. Hajduk je nije izgubio niti u vrijeme najveće krize. Kako bi se inače interesirali da mu pomognu i najvažniji hrvatski političari? Dakle, prava moć Hajduka nije u njegovim ljudima, nego u njemu samome, što jest malo misterij ravan Međugorju i sličnim čudesima, ali je fakat da svaka "hajdukovska moć" živi uistinu vječno kao što Torcida kaže te da ta moć ni slučajno nije ovozemaljske naravi da bi je tako mogao osjećati vlastitom njen predsjednik, trener ili direktor.
Zato bih jedino premijeru Ivi Sanaderu skinuo kapu po tko zna već koji put smatrajući da jedino on sva ova čuda i pravi zato što od svega toga nema ama baš nikakve koristi, nego jedino što mu se može spočitat, a to je da je zbilja nesvakidašnje veliki hajdukovac te se kao obični nogometni navijač nije u stanju obuzdati i zloupotrebljava svoju premijersku funkciju pomažući Hajduku a sutra će i Jugoplastici te mu javno odajem sve počasti.
Kao da je nogomet toliko bitan da bismo mu na tome zamjerali. Da je nešto drugo, onda O.K. Ali čovjek voli nogomet. Kao i Igor Štimac nedjeljom popodne. Kao i svi mi. I to je cilj ovoga malog ogleda – da ne bi slučajno neki Mate Peroš, Fredi Fiorentini, Ivan Buljan, Ante Miše ili tko zna tko još od svih njih pomislio kako je Hajduk osjećaj njegove moći.
Uzmimo primjerice Jaku Andabaka koji je po meni najvažnija ličnost kao egzaktna metafora, dakle jedna vrst opredmećene simbolike u tom dioničarstvu jer je čovjek jednostavno stavio svoju lovu. To je prvi put u povijesti. A nemojmo reć da to nije mogao i jedan na primjer Tomislav Ivić. No, uvijek je bilo povuci-potegni. Pa su to imali šansu Igor Štimac, Slaven Bilić, Aljoša Asanović i Alen Bokšić. Te je opet bilo povuci-potegni.
Jako Andabak je još jači. On nikad nije igrao u Hajduku, nikad nije dobio ni kinte od Hajduka, a sad se usudio riskirat vlastitu lovu. I nije to lako. Jer evo ove nedjelje njegov Hajduk na kojega je stavio novac mora igrat protiv Dinama iz Vinkovaca na kojega je mora bit i Zdravko Mamić stavio neki novac voleći svaki Dinamo bez ostatka, pa je Hajduk jedva izvadio remi, a bidni Šibenik nema svog premijera, ma ne samo premijera nego nema ni u čemu igrat, govori mi Jakša Marasović:
- Pa su morali igrat u rezervnim Dinamovim dresovima i naravno da će ih Dinamo dobit.
Međutim, Jako Andabak je taj rijetki koji ima moć jer je utemeljena bez Hajduka. Evo se vratio iz Južne Amerike gdje je bio s našim ljudima, u Brazilu, Argentini, Čileu i:
- Ma kakvi, nisam išao tamo radi Hajduka, bio sam doslovno na odmoru i družio se s našim ljudima koji su tamo već u trećoj generaciji tako da jedva razume naški, a nemaju ni pojma što je sve ovdje bitno za Hajduk. Ali sam uživao u starim pričama, starim znancima. A čim sam se vratio ovdje me dočekala prava vijest, siguran sam da ćemo bit prvaci.
- Brkljača?
- Otklonjene su dileme oko njegove kralježnice, bit će spreman, bit ćemo još jači.
- Nakon titule prvaka ostaje li Ante Miše?
- Nema šanse da ga itko mijenja.
- A predsjednik Nadzornog odbora Ivan Kuret?
- E to se zna, ovisno tko dobije izbore.
- Kuret, Kerum, Ostojić…
- Nisam zadužen... Ja sam za demokraciju. Tko god dobije izbore u Splitu, taj ima pravo na tu Kuretovu funkciju kao glavni Hajdukov dirigent. Međutim, ja ostajem kod prvotnog dogovora da će se taj najveći dionički paket u vlasništvu Grada stavit na prodaju. I da će se tek onda znat pravi i stalni koncept vlasništva nad klubom tako da bi se moglo planirat projekt na dužu stazu.
Sad treba dobro promislit. Dosad su najžešče konfrontacije unutar samog HDZ-a. I to između Kureta i Keruma. A Ostojić stoji sa strane i čeka rasplet događaja da uleti. Zanimljivo je pitanje hoće li se dogodit kao i 2000. kad je SDP došao na vlast pa se Hajduka uopće nije ni sjetio osim što im je svima pokazao put u svlačionice, to jest u zatvor. Hoće li Ostojić bit zainteresiran za tu Hajdukovu priču? Nekako se čini da bi jedino u tom slučaju moglo bit kako Jako Andabak reče, no budu li pobjednici Kuret ili Kerum, sumnjam da će Hajduka pustit na burzu. U svakom slučaju moglo bi se reć da Hajdukova sudbina ovisi o raspletu između slogana "Keru" i "Kure". Prvi završava sa "M", a drugi sa "T". To ni Sibila ne bi smislila: Hajduku Kure ili Keru?
Foto: Damir Glibušić / CROPIX