HAJDUKOVA desetka Marko Livaja uspio je ispisati povijest u svojoj prvoj punoj sezoni na Poljudu. S dva gola Istri došao je do broja od 27 prvenstvenih golova u sezoni, što nije uspjelo nikome u stoljetnoj povijesti kluba. Prijašnji vlasnik rekorda bio je Leo Lemešić, klupska legenda čiji je učinak iz sezone 1934./35. ostao netaknut 87 godina.
Barba Lukin miljenik
Lemešić je rođen u Sinju 1908. godine. Zbog školovanja se kao dijete preselio u Split gdje se u slobodno vrijeme bavio s više sportova: jedrenjem, ragbijem, veslanjem i nogometom. Bilo je to vrijeme kada je put s ulice do igranja u prvoj ligi bio značajno kraći nego danas.
Mladi Lemešić je početkom dvadesetih godina u osmercu Hrvatskog veslačkog kluba Gusar upoznao Luku Kaliternu, tada mladog trenera i prvog domaćeg čovjeka na klupi Hajduka, nakon što je prvu klupsku generaciju odškolovao niz uglavnom čehoslovačkih pionirskih nogometnih stručnjaka.
Na Kaliternin poziv pridružio se juniorskoj ekipi, a već kao 17-godišnjak pridružen je prvoj ekipi. Lemešić je od 1926. do 1940., kada se oprostio od aktivnog igranja, ubilježio 491 nastup i postigao čak 455 golova. Dulji staž u dresu Hajduka ima zabilježen jedino Frane Matošić, koji je i jedini ispred na vječnoj listi strijelaca.
Bio je dio splitskog sportskog Grand Slama
Kaliterna ga je polako pretvarao u predvodnika tzv. druge generacije Hajduka. Lemešić se razvio u opasnog ofenzivca za kojeg se priča da je uz golove bilježio i velik broj asistencija te da je podjednako dobro igrao s obje noge.
O povjerenju koje je u njega polagao najznačajniji trener prvog dijela klupske povijesti govori i anegdota s prvenstvene utakmice u Beogradu, kada mu je Kaliterna naredio da šutira elfer, tj. jedanaesterac. Na Lemešićevu izjavu kako se zbog ozljede plaši promašaja Kaliterna je poentirao: "Leo, više volim da ga ti faliješ nego da ga drugi zabije."
Njih dvojica bili su dio momčadi koje su se 1927. i 1929. okitile prvim Hajdukovim naslovima državnog prvaka, a u povijesti splitskog sporta naročito odskače ta 1929., kada su prvenstvo Kraljevine Jugoslavije, osim Hajduka, osvojili još Gusar u veslanju, Jadran u plivanju i Labud u jedrenju.
26 golova u 23 nastupa
Učinak od 26 golova, koji je nadmašio tek Marko Livaja, Lemešić je postigao u 23 prvenstvena kola u sezoni 1934./35. Njegova karijera potrajala je sve dok na naše prostore nije došao Drugi svjetski rat, ali to još nije bio oproštaj od nogometa.
Kada su Split 1941. godine okupirali talijanski fašisti, Hajduku, koji se odbio pokoriti i promijeniti ime u AC Spalato, zabranjeno je djelovanje. Ugašeni klub tri je godine egzistirao u ilegali, da bi na proljeće 1944. grupa bivših igrača i funkcionera iz grada koji je u međuvremenu dospio pod ustaško-njemačku okupaciju pobjegla na oslobođeni otok Vis.
Hajdukovci na Visu
Sudac je postao u partizanima
Hajduk je tada obnovljen kao službena momčad partizanske vojske, a prije nego što će krenuti na turneju Sredozemljem u kojoj su odigravane prijateljske utakmice uglavnom s drugim vojnim momčadima antifašističkih saveznika, na Visu je odigrana utakmica s postrojbom britanskih specijalaca.
Suca nije bilo, pa je zviždaljku preuzeo Lemešić, novopečeni član uprave obnovljenog Hajduka. Poslije rata sudio je na Olimpijskim igrama u Londonu te svjetskim prvenstvima 1950. u Brazilu i 1958. u Švedskoj. Na FIFA-inoj listi proveo je punih 12 godina, zbog čega ga mnogi smatraju najboljim hrvatskim sucem svih vremena.
Nakon kraja sudačke karijere obavljao je više funkcija u Splitskom nogometnom podsavezu, a šezdesetih je nakratko i sjeo na klupu Hajduka. Bolovao je od teške depresije i njegova priča završena je tragično. Oduzeo si je život u Splitu u 70. godini.