PUNO JE faktora koji su utjecali na činjenicu da je mlada hrvatska reprezentacija u dvije dokvalifikacijske utakmice za plasman na EP protiv SiCG zabila samo dva gola, a primila čak pet.
Nažalost, među njih svakako ulazi i nekoliko odluka krovne hrvatske nogometne organizacije HNS-a.
Naša mlada reprezentacija je uoči dokvalifikacija zbog zdravstvenih razloga ostala bez izbornika i vođe Slavena Bilića, stratega koji je dobrim dijelom zaslužan za osvajanje prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini.
Zahvaljujući nepromišljenosti i neiskustvu njegova pomoćnika Aljoše Asanovića na prvoj utakmici na Marakani, Hrvatsku su u krucijalnoj utakmici uzvrata u Velikoj Gorici vodili (treći) trener Ivica Grnja i trener vratara Marijan Mrmić.
Grnja je nakon uzvratnog susreta, u kojem su mladi reprezentativci SiCG zasluženo slavili 2:1, za poraz optužio ni manje ni više nego Svevišnjeg. Sve se, eto, urotilo protiv Hrvatske.
U redu, na Bilićeve zdravstvene probleme nitko nije mogao utjecati, ali Asanović si nipošto nije smio priuštiti isključenje s klupe na Marakani, koje je UEFA kaznila zabranom vođenja susreta u Velikoj Gorici.
Nadalje, javnost je posljednjih dana najviše intrigirala sapunica o (ne)igranju Nike Kranjčara u uzvratnoj utakmici. Njegov otac i izbornik Zlatko Kranjčar je inzistirao da Niko ne smije biti krivac u slučaju poraza Hrvatske, a "točku na i" stavio je izbornik mlade reprezentacije Slaven Bilić, koji je s bolesničkog kreveta nakon uzvrata poručio da mu je prije dva tjedna sugerirano da ne zove Niku Kranjčara.
"Prije dva tjedna sugerirano mi je da ne zovem Niku Kranjčara. A prije dva dana oni koji su mi to sugerirali odjednom su okrenuli ploču. To je jedina istina o Niki Kranjčaru." - kazao je Bilić Večernjem listu.
Sigurni smo da ne pretjerujemo kad kažemo da je cjelokupna hrvatska nogometna javnost ogorčena činjenicom da se uzvrat igrao u 13:30 u Velikoj Gorici, pred malim brojem navijača.
Nema sumnje da bi, što su potvrdili srpski izbornik Dragan Okuka i njegovi igrači, gostima s istoka bilo neusporedivo teže igrati pred "usijanim" Maksimirom ili Poljudom. Ni našim igračima ne bi bilo svejedno kad bi čuli huk desetaka tisuća navijača s prepunih tribina jednog od naša dva najveća stadiona.
Naravno da je HNS želio izbjeći i najmanju mogućnost izbijanja navijačkih nereda, kojih ne bi smjelo biti ako želimo dobiti domaćinstvo EP-a 2012., ali time su zadali direktan udarac nadama mladih reprezentativaca za plasman na EP.
Poraz od SiCG u dokvalifikacijama boli još više kad znamo da je barem od strane HNS-a moglo biti napravljeno više kako bi se ostvario toliko željeni rezultat - plasman na Europsko prvenstvo.
Pitanje je bi li naši igrači pred prepunim Maksimirom ili Poljudom uspjeli proći očito kvalitetniju reprezentaciju SiCG, ali nema dvojbe da bi im izgledi bili znatno bolji. Zahvaljujući HNS-u, nikad nećemo saznati.
N.B.