Jarni: Još me to proganja... Neka dečki igraju finale s Brazilom, kada nismo mogli mi 1998.

Foto: Guliver Image/Getty Images

NA DANAŠNJI dan prije točno 20 godina u Lyonu je hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila možda i najveću pobjedu u svojoj povijesti. Te su večeri Robert Jarni, Goran Vlaović i Davor Šuker razbili Njemačku, pobijedili je 3:0 i plasirali se u polufinale SP-a u Francuskoj.

Velikom pobjedom nad Rumunjskom Hrvatska se plasirala u četvrtfinale svjetskog prvenstva u Francuskoj u kojem ju je čekala strašna Njemačka, ista ona Njemačka koja je Vatrenima ostala mnogo toga dužna s Old Trafforda dvije godine ranije. Je li došlo vrijeme za izravnavanje računa? Je li došlo vrijeme za osvetu?

Osveta za Old Trafford

Ćirini igrači smatrali su da je to vrijeme itekako došlo, da je kucnuo čas da se jedna takva sila zbaci s nogometnog trona te da je došao trenutak da svijet napokon upozna jednu malu, ali nogometnim talentom veliku zemlju.

Što reći o igri Vatrenih kad su Nijemci izgubili 3:0, a odigrali su svoju najbolju utakmicu na cijelom turniru? Igra hrvatske reprezentacije bila je fantastična. Savršeno u obrani, savršeno u vezi, savršeno u napadu. Plus čudesni Dražen Ladić. Nakon što je Hrvatska izdržala početni uragan Elfa, u 45. minuti fantastičan gol zabio je Robert Jarni. Aktualni prvak Europe bio je grogiran, a u nastavku su Goran Vlaović i Davor Šuker zabili za jednu od najvećih pobjeda hrvatskog sporta.

Odlučili smo nazvati strijelca prvog gola na toj slavnoj utakmici, Roberta Jarnija, i pitati ga zna li što se dogodilo prije točno 20 godina.

''Ha-ha. Naravno da znam. Kako ne bih znao? Tada smo pobijedili Njemačku i bila je to jedna od najljepših večeri u mom životu'', odmah nam je kazao Jarni.

Jarnija smo pitali smatra li da je razbijanje Njemačke najveća pobjeda u povijesti hrvatskog nogometa.

''Mislim da je, ali se toplo nadam da će nas momci koji danas igraju nadmašiti i da će oni, kad već nismo mi, u finalu igrati protiv Brazila. Bilo bi to fantastično i svim srcem navijam da se to dogodi'', kazao je jedan od najboljih lijevih bekova ikad, a onda se prisjetio te slavne lyonske večeri.

''Bili smo baš napaljeni na njih. Željeli smo revanš za ono što se dogodilo dvije godine ranije na Euru u Engleskoj. Tada smo nezasluženo ispali od njih u četvrtfinalu, a bili smo puno bolji. Izgubili smo 2:1, no tada nas je švedski sudac Sundell u nekoliko navrata grubo oštetio. Najprije nije isključio Klinsmanna nakon što je ovaj na centru krvnički udario s leđa Vlaovića, a onda nije svirao faul na Jerkanu nakon čega smo primili drugi gol. Prije utakmice atmosfera je bila napeta i jedina misao nam je bila kako ih izbaciti. Nijemci su tada bili strašno jaki, počeli su odlično i u nekoliko navrata bili su jako blizu golu. Ladić nas je spašavao. Mislim da je kod 0:0 obranio tri zicera Bierhoffu. Nakon što smo izdržali početni pritisak Nijemaca, uspjeli smo uspostaviti ravnotežu, a onda je došla ta 45. minuta. Zabili smo gol u najbolje moguće vrijeme, neposredno pred odlazak na odmor. U nastavku su oni pokušali s igračem manje izjednačiti, otvorili su se, a mi smo to znali kazniti kontrama i polukontrama.''

A onda ono nesretno polufinale s Francuskom…

''Da. I danas me proganja ta utakmica. Da smo samo izdržali pet minuta bez primljenog gola nakon što smo poveli, sigurno bismo pobijedili i ušli u finale. Prvi njihov gol nas je presjekao, a onda je odmah došao drugi. I dalje mi nije jasno kako. Dva gola nam je zabio čovjek koji nikad prije, a ni poslije nije zabio nikome. Strašno nešto. Dojma sam da se u cijelu priču uključio Bog, koji kao da je rekao: Gospodo Hrvati, u polufinalu ste, to vam je za ovaj put dovoljno. Ne znam kako bih drugačije objasnio ono što se dogodilo.''

Nakon što smo evocirali prošlost, vratili smo se u sadašnjost i Jarni nam je komentirao nastup Hrvatske u Rusiji.

''U nogometu postoji samo jedna istina. To je rezultat. Samo se zbrajaju bodovi, a dojma se nitko više neće sjećati. Slažem se da smo samo protiv Argentine odigrali perfektnu utakmicu, sve ostalo bilo je tako-tako. Međutim, u četvrtfinalu smo. I imamo fantastičnu priliku za napraviti još koji korak. Osobno, ja sam presretan. Sjetite se samo nakon kakvih muka smo mi došli do polufinala 1998.''

U četvrtfinalu nas čekaju Rusi koji su senzacionalno izbacili Španjolsku. Individualna kvaliteta je na našoj strani, ali jednako je tako bila i na strani Španjolaca, koji su sad kući. Kakvu utakmicu očekujete?

''Ne bih ja apostrofirao individualnu kvalitetu kao adut u koji se moramo pouzdavati. Na ovakvim turnirima ne pobjeđuje pojedinac, ključ uspjeha je grupa, kolektiv. A mi taj kolektiv imamo. Prije utakmice između Rusije i Španjolske očekivao sam debakl domaćina. Mislio sam da će ih Španjolci razbiti s tri-četiri razlike. No Rusi su se sjajno taktički pripremili za susret. Parkirali su autobus ispred svog kaznenog prostora, pustili su Španjolce da se dodaju, a preko svoja dva tri hitra i brza napadača stvarali bi probleme u obrani Španjolske. Španjolska je s takvom igrom bila nemoćna. Imali su posjed, ali on je bio jalov. Mislim da mi takvih problema s Rusima nećemo imati jer postoji velika razlika između nas i Španjolaca. Oni imaju širinu, to nije sporno, ali nemaju dubinu i okomitost igre kao što imamo mi. Kod njih je nešto konkretno pokušavao samo Isco, a mi imamo nekoliko igrača koji mogu u igri jedan na jedan ili jedan na dva napraviti razliku. Tu vidim našu veliku prednost.''

Otkako ste se Vi ostavili aktivnog igranja, goruće pitanje našeg nogometa je pozicija lijevog beka. Pivarić ili Strinić, što vi mislite?

''Užasno me nervira kad se lijevi bek stalno nameće kao naš najveći problem. To su gluposti. Pa u cijelom svijetu vlada nestašica vrhunskog lijevog beka, taj problem imaju i mnoge druge reprezentacije, a nitko ne kuka i plače kao što to radimo mi. Što su to loše napravili Pivarić i Strinić na ovom turniru? Obojica su na potrebnoj razini, odigrali su solidno, ispunili su sve što se od njih tražilo i ne vidim razloga da stvaramo problem tamo gdje ga zapravo nema. Tko god bude igrao protiv Rusije, znam da će odigrati odlično.''

Tko Vas je od hrvatskih reprezentativaca najviše oduševio na ovom SP-u?

''Oduševila me spoznaja da napokon više ne ovisimo samo o jednom igraču. Na svakoj utakmici bi netko drugi iskočio i nametnuo se. Kad ne bi išlo jednom, drugi bi preuzeo odgovornost. Jednom bi to bio Rebić, drugi put Rakitić, treći Mandžukić… Napokon više ne ovisimo samo o Modriću i to je najveći dobitak ovog turnira. Pogledajte što se dogodilo Argentini. Njima se sve temeljilo samo na Messiju. Fantastično smo ga izolirali, tu je Brozović napravio čudesan posao i bez njega oni nisu imali šanse. Današnji nogomet je evoluirao i ne postoje momčadi koje mogu nešto napraviti ako sve nade polažu u samo jednog igrača. Makar se taj zvao Leo Messi. Hrvatska ima momčad, reprezentaciju i tu leži naša najveća snaga.''

Prođemo li Ruse, čekaju nas ili Englezi ili Šveđani. Tko je prema Vama favorit u toj utakmici?

''Teško mi je to kazati. Mislim da će to biti teška i tvrda utakmica i premda je Engleska za mnoge favorit, ja na to ne gledam tako. Šveđane sam gledao protiv Italije kad su ih u baražu u dvije utakmice posve nadigrali. Oduševili su me. Možda ne igraju posebno lijepo za oko, ali nevjerojatno su ozbiljna momčad. Jaki su, hitri, disciplinirani, stilom igre podsjećaju me na Island, samo su još jači. Bit će to zanimljiva utakmica.''

Tko je najviše pokazao na ovom SP-u i tko je po Vama prvi favorit?

''Svakako Brazil. Bili su prvi favoriti i prije početka, a prema ovome što su pokazali u Rusiji iskristalizirali su se kao daleko najozbiljniji pretendent na titulu. Stvarno izgledaju odlično. Predobri su. Moćni su u obrani, ubojiti u napadu i briljantni u sredini. Zastrašujuća je takva količina talenta i nogometnog znanja na jednom mjestu. Međutim, u nokaut fazi se igra samo jedna utakmica i svašta se može dogoditi. Kad su me prije turnira pitali koga vidim kao glavne favorite, rekao sam Njemačku, Portugal i Španjolsku. Svi oni već su doma. Ovo prvenstvo toliko je ludo da je nemoguće predvidjeti bilo što, a kamoli tko će biti prvak. Ipak, prema viđenom do sada, ne vidim razloga zašto se za zlato ne bi borili Hrvatska i Brazil.''

Pročitajte više