Foto: Getty Images/Guliver Image
MALO KOJE momčadi su u posljednjih dvadesetak godina Lige prvaka ponudile takvu dramu u međusobnim dvobojima kao što su to u nekoliko navrata činili Chelsea i Barcelona. Od brojnih rivalstava u Ligi prvaka, ovo se u zadnjih dvadesetak godina polako prometnulo u najveće, a novo poglavlje dobit će večeras na Stamford Bridgeu u prvoj utakmici osmine finala.
Ove godine sastat će se u dijametralno suprotnim raspoloženjima. Barcelona je neporažena u Primeri, ponovno igra fantastičan nogomet i jedan je od glavnih favorita za naslov. Chelsea, s druge strane, proživljava čudnu sezonu nakon što je prošle godine osvojio prvenstvo. Momčad Antonija Contea je četvrta na tablici sa samo bodom više od Tottenhama. Obrana titule odavno je ispala iz planova i Conteova jedina misija je da osigura klubu nastup u Ligi prvaka i sljedeće godine.
"Igramo protiv jedne od najboljih momčadi na svijetu, koja je favorit u ovom dvoboju. No ako želiš velike stvari, onda živiš za ovakve utakmice. Pritisak ti mora biti prijatelj, a ne neprijatelj. Oni u svakoj utakmici stvaraju jako puno šansi i, ako ih svedemo na što je manje moguće prilika, imamo šansu. Opet, tu je Messi koji sam rješava utakmice i teško je igrati protiv njih. Ali ja vjerujem u svoju momčad", diplomatski je rekao Conte uoči večerašnje utakmice.
Prvi put u Ligi prvaka Chelsea i Barca sastali su se 2000. godine u četvrtfinalu. Sjajna momčad Chelseaja, predvođena Gianfrancom Zolom, Toreom Andreom Floom, Deschampsom i Desaillyjem, nakon 38 minuta prve utakmice protiv strašne Barcelone vodila je 3:0. Zola i Flo uništavali su gostujuću obranu, no jednom kada su stali Luis Figo je u 64. minuti vratio nadu gostima za uzvrat.
Pred 100 tisuća navijača na Nou Campu do poluvremena su Rivaldo i Figo anulirali prednost Engleza, a onda je Tore Andre Flo u 60. minuti kaznio veliku pogrešku golmana Ruuda Hespa. Ipak, Van Gaalovoj momčadi produžetke je u 83. minuti osigurao Dani. Premoreni Englezi, koji su se teško nosili s Rivaldom, Kluivertom, Figom, Guardiolom i društvom, pali su u produžetku i Barcelona je s 5:1 prošla u polufinale.
Pet godina kasnije Chelsea se revanširao. U prvoj utakmici četvrtfinala LP-a Mourinhova momčad vodila je u Barceloni, ali su Maxi Lopez i Samuel Eto'o preokrenuli i Barca je slavila 2:1. U uzvratu - drama. Gudjohnsen, Lampard i Duff u prvih 19 minuta su obrisali pod Barcelonom. Chelsea je vodio senzacionalnih 3:0 i smrdjelo je na pravu katastrofu Katalonaca.
Ipak, već do poluvremena Ronaldinho je prvo smanjio iz penala, a onda onim legendarnim golom vrhom kopačke potpuno vratio Barcelonu u igru i trasirao joj put u polufinale. U jednoj od najboljih utakmica u povijesti Lige prvaka redale su se šanse pred oba gola, tresle su se stative i promašivalo se nemoguće sve dok John Terry u 76. minuti nije zabio za 4:2 i prolazak.
Godinu dana poslije - isto. Ovaj put u osmini finala. Na Stamford Bridgeu je Thiago Motta zabio autogol za vodstvo Chelseaja, John Terry je uzvratio na drugoj strani, a Eto'o deset minuta prije kraja donio veliku pobjedu Barci, koju su bez previše problema obranili u uzvratu. Bilo je 1:1, ali je Chelsea izjednačio duboko u sudačkoj nadoknadi iz penala.
Šest mjeseci kasnije igrali su u skupini. U Londonu je Drogba zabio za 1:0, a u Barceloni je u 90. minuti donio Chelseaju bod, bilo je 2:2. No to je bila tek uvertira za ono što je uslijedilo u zadnje četiri međusobne utakmice ovih protivnika.
Godine 2009. Chelsea i Barca ponovno su se našli u nokaut fazi, ovaj put u polufinalu. Hiddinkova momčad preživjela je opsadu svojeg gola u prvoj utakmici. Čech je radio čuda na golu i Englezi su se izvukli s nulom uoči uzvrata u Londonu.
Druga utakmica tog polufinala najveća je sudačka krađa u novijoj nogometnoj povijesti. Pravdao se kasnije Tom Henning Ovrebo da nije namjerno zakinuo Chelsea za četiri kao suza čista penala i još dva jako sumnjiva, ali mišljenje cijelog svijeta jest da je Barca jednostavno morala proći.
Borben, odlučan i jako dobar Chelsea od prve minute je jurnuo na goste i već u 9. minuti je Michael Essien fantastičnim udarcem zabio za 1:0. Ubrzo je Terry promašio odličnu šansu pa je Valdes skinuo slobodan udarac Drogbi, a onda je na scenu stupio norveški sudac. Prvo je u 23. minuti prekršaj Danija Alvesa na Maloudi izvukao izvan kaznenog prostora i pretvorio u slobodan udarac.
Tri minute kasnije Abidal je povlačio Drogbu za dres, a Norvežanin samo odmahnuo rukom. U nastavku je Yaya Toure uklizao Drogbi s dvije noge pa nešto kasnije srušio Anelku, a devet minuta prije kraja Pique je preočito igrao rukom u kaznenom prostoru. Ništa od toga nije bilo dovoljno Ovrebu da pokaže na bijelu točku i prelomi susret. I, kako to uvijek biva, u 90. minuti Messi je pronašao Iniestu na vrhu šesnaesterca, a ovaj prekrasnim udarcem vanjskim dijelom kopačke zabio za 1:1. Bio je to jedini Barcin udarac u okvir gola na cijeloj utakmici.
Svi se još jako dobro sjećamo Ćosićevog urlanja nakon što je Iniesta zabio.
"Iniesta... Iiiiii evo gaaaaaaaaa. Evo gaaaaaa, Iniesta vodi Barcelonu u Rim. Je li to mogućeeee? Iz ničega, iz bunara, iz rudnika se izvadila Barcelonaaa", vikao je Drago dok su Chelseajevi igrači u očaju gledali Barcino slavlje.
Kao da to nije bilo dovoljno, u petoj minuti sudačke nadoknade Ballack je opalio prema golu, a Eto'o je braneći lice, ali i gol, rukom zaustavio loptu. Nijemac je natjeravao Ovreboa po cijelom terenu nakon što ni to nije pretvorio u kazneni udarac, a kasnije su ga redari morali spašavati od bijesnog Didiera Drogbe.
"UEFA, ovo je jebena sramota! Jebena sramota!" urlao je Drogba u kameru dok su igrači Barce slavili prolazak u finale u kojem će pobijediti Manchester United.
O skandaloznoj utakmici pričalo se mjesecima. Barcelona je prozvana "Uefalona", a Ovreboa je policijska pratnja odvela do zračne luke. I godinama kasnije je primao prijetnje smrću, a zbog nedoličnog ponašanja nakon utakmice Drogba je dobio tri utakmice, Bosingwa dvije, a Chelsea 100 tisuća eura kazne. Sudac je kasnije priznao da je pogriješio, ali slaba je to bila utjeha Chelseajevim navijačima koji su priliku da se osvete Barci čekali tri godine.
Ždrijeb ih je opet spojio u polufinalu. Pod golemim povećalom cijelog svijeta, njemački sudac Felix Brych dobro je odradio prvu utakmicu i Chelsea je golom Drogbe u 45. minuti odnio veliku prednost na Nou Camp. Ta je prednost u uzvratu trajala do 43. minute. Furiozna Barcelona u 35. minuti je povela preko Busquetsa, a dvije minute kasnije John Terry je dobio crveni karton. Kad je Iniesta u 43. minuti zabio i drugi gol, ni najoptimističniji navijači Chelseaja nisu vjerovali u prolazak.
Što se nije promijenilo ni fantastičnim Ramiresovim golom u 45. minuti, budući da su gosti morali preživjeti cijelo poluvrijeme s igračem manje protiv izrazito moćne Barcelone. Odmah na početku nastavka, Drogba je u šesnaestercu srušio Fabregasa i Messi je iz penala imao priliku riješiti susret. No Argentinac je pogodio prečku, a herojski Chelsea zabio se u šesnaesterac i odbijao se predati. Svega je tu bilo, tučnjava, dobacivanja i neviđenih tenzija. Redale su se prilike ispred Čecha, gosti su se branili na sve moguće načine, a nagrada je stigla u sudačkoj nadoknadi kad je Fernando Torres potpuno sam s centra krenuo prema golu, zaobišao Valdesa i zabio za 2:2 i prolazak u finale. Te godine Chelsea je i osvojio naslov.
Što nas čeka ove godine, možemo samo pretpostavljati. Jedan čovjek će sigurno biti silno motiviran u ovoj dvoboju. Vjerovali ili ne, Lionel Messi je igrao osam puta protiv Chelsea, 29 puta im je pucao na gol, ali nikada nije zabio, što mu je najgori omjer protiv nekog kluba u karijeri.