NA današnji dan, prije točno 40 godina u 67. godini umro je jedan od najvećih sportaša u povijesti, veliki Jesse Owens.
Slavni američki atletičar je tijekom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. osvojio četiri zlatne medalje šokiravši Adolfa Hitlera i njegov nacistički režim.
Igre u Berlinu 1936. trebale su biti promocija nadmoći arijevske rase
Hitler je namjeravao iskoristiti Igre u Berlinu kao promociju nacističkog režima i demonstraciju arijevske superiornosti nad ostatkom svijeta. Njemačka je bila najuspješnija nacija na Igrama, ali Hitler nije računao da će mu jedan Afroamerikanac pokvariti plan. Bio je to Jesse Owens.
Owens je slavio na 100 metara s vremenom od 10,3 sekunde, zatim je sljedećeg dana pobijedio u skoku u dalj, nakon toga u utrci na 200 metara, a na kraju i u štafeti 4x100 metara s Ralphom Metcalfeom, Foyom Draperom i Frankom Wykoffom.
Natjecanje u skoku u dalj predstavljalo je krunu cijelih Igara. Bio je to dvoboj Owensa i najveće uzdanice nacističkog režima, Nijemca Ludwiga Longa. Do zadnjeg skoka dvojica sjajnih atletičara vodila su veliku borbu za zlato. Odluka je pala u zadnjem pokušaju. Owens je vodio s preskočenih 7,94 metara. U zadnjem pokušaju Long je napravio prijestup i Owens je osvojio prvo mjesto. Hitler je istog trenutka ustao i napustio stadion.
Spektakularni skok u dalj kruna cijelih Igara
Owens je u zadnjem skoku, posve opušten, izveo slavljenički skok od 8,06 metara srušivši olimpijski rekord. Luz mu je prvi prišao, zagrlio ga i stisnuo mu ruku. Sve su to gledali nacisti iz lože. Prvi Hitlerov zamjenik Rudolph Hess poslao je službeni prijekor Longu s upozorenjem ''da nikad više ne zagrli crnca''. Ta se poruka danas nalazi u Sportskom muzeju u Leipzigu.
O tadašnjem podvigu osvajanja četiri zlata u elitnim atletskim disciplinama dovoljno govori podatak da ga sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. godine nitko nije uspio nadmašiti. Tada je to za rukom pošlo Carlu Lewisu.
U tom je trenutku mit o Jesseju Owensu narastao do neslućenih visina. S godinama se stvorio mit da preneraženi i šokirani Hitler nije želio čestitati Owensu. Američki atletičar je u svojoj autobiografiji bacio nešto drugačije svjetlo na tu priču.
''Kad sam prošao pored kancelara, on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera'', napisao je Owens u svojoj autobiografiji koja je izašla 1970.
''Nije me Hitler ponizio, to je napravio Roosvelt''
Po povratku u SAD, Owens je doživio veliko razočaranje. Mislio je da će biti slavljen kao heroj, a doživio je bolan udarac. Tadašnji američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijelu kuću. Owens je kasnije više puta pričao da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.
Neposredno po završetku berlinskih Igara Avery Brundage, tadašnji predsjednik Američkog olimpijskog odbora, poslao je cijelu ekipu trkača na promotivnu turneju po Europi. Zbog izuzetno loših uvjeta, neimaštine i gladi, Owens je napustio turneju u Londonu i vratio se u SAD usprkos prijetnjama predsjednika AOA. Zbog toga ga je Američki atletski savez suspendirao, zabranivši mu nastupanje na svim sportskim natjecanjima u SAD-u.
Owens je nakon toga ostao u sportu, ali ne više tako ozbiljno. Bio je cirkuska atrakcija. Reklamirao se po raznim natjecanjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 jardi, dajući im prednost od 10 do 20 jardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost.
Bio je strastveni pušač. Umro je s nepunih 67 godina od raka pluća, 31. ožujka 1980. u Tucsonu, u Arizoni, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery u Chicagu.