U VELJAČI 1996., prije točno 25 godina, u Španjolskoj se dogodio jedan od najkontroverznijih transfera u novijoj povijesti.
Predrag Mijatović, strašni napadač Valencije i miljenik navijača, iza leđa svojega kluba počeo se dogovarati s Realom o transferu na Santiago Bernabeu. Crnogorac je tjednima pregovarao s Realom i onda 13. ožujka objavio da na kraju sezone odlazi u novi klub.
Marca je toj priči posvetila veliki članak u današnjem izdanju i objasnila kako je došlo do zatezanja odnosa između, do tad, dva prijateljska kluba. Sredinom sedamdesetih godina Valencia je bila drugi Realov dom budući da je Realu bilo zabranjeno igrati na Santiagu Bernabeuu nakon incidenta koji se dogodio na utakmici protiv Bayerna.
Valencia širokih ruku dočekala Real
Real je u sezoni 1976./1977. dvije europske utakmice morao igrati najmanje 300 kilometara od Madrida i Kraljevski klub odabrao je Valenciju. Real je dobio poziv osobno od predsjednika Valencije Jose Ramosa Coste koji je tako želio popraviti odnose nakon što je prodao Solta Realu.
Valencia je lijepo dočekala Real, a na stadionu je čak bilo i nekih transparenata domaćih navijača u znak podrške španjolskom predstavniku u Europi. No bilo je i onih koji su se protivili Realovom gostovanju na Mestalli, iako su bili u manjini.
Odnosi su se s godinama popravili, a kad je Real u sezoni 1987./1988. ponovo morao igrati izvan Madrida, opet je odabrao Valenciju. U goste je došao europski prvak Porto, a 67 autobusa s Realovim navijačima stiglo je u Valenciju. Domaći navijači dočekali su Real potpuno prijateljski nastrojeni, a vlasnici godišnjih karata za Mestallu dobili su popust ako su željeli kupiti karte za Realovu utakmicu.
Real je okrenuo utakmicu i dobio 2:1, a građani Valencije na ulicama su ispratili Realov autobus prema zračnoj luci. Sve je bilo idilično do zime 1996. godine, kad je Mijatovićev transfer sve pokvario.
Predsjednici se prepucavali preko medija
"Valencia mi je željela dati novi ugovor, ali ja sam odlučio potpisati predugovor s Realom. Klub se strašno naljutio na mene, a i navijači, što mi je potpuno jasno. No ja sam bio taj koji je donosio odluku i ja sam želio otići. Klauzula je bila oko milijun i pol pesosa, što je bio rekord u to vrijeme u Španjolskoj. Ljudi su to doživjeli kao izdaju", rekao je Mijatović za Marcu.
Real je Mijatoviću ponudio dvostruko veću plaću od one koju je imao u Valenciji i napadač to nije mogao odbiti. Mediji su nagađali da se nešto događa, ali tadašnji predsjednik Valencije Paco Roig je u ožujku objavio da Mijatović odlazi i objavio je rat Realu.
"Realov predsjednik strpao je velik novac u Mijatovićev džep, ali ja znam sve klauzule Realovih igrača i oni bi se mogli iznenaditi", grmio je Roig prijeteći da će na isti način uzeti nekog igrača Realu.
"Žao mi je ako sam iznervirao Roiga, ali poručujem mu da pokuša dovesti nekoga iz Reala. Baš me zanima tko bi to želio igrati u Valenciji", odgovorio mu je tadašnji predsjednik Reala Lorenzo Sainz.
Dok nije otišao iz Valencije, Mijatović je proživljavao teške trenutke u tom gradu. Heroj navijača i čovjek koji je zabio 66 golova u 123 utakmice zabio im je nož u leđa. Željeli su osvetu.
"Ti ljudi su me jako voljeli i ja ću uvijek reći da je razdoblje u Valenciji bilo najvažnije u mojoj karijeri jer sam ondje postao i čovjek i igrač. Nisu mi mogli oprostiti što sam otišao na takav način i taj odnos nikad nismo mogli popraviti. Imao sam i zaštitare u svojoj kući jer je moglo biti jako neugodno. No ljudi moraju znati da sam ja ondje bio tri godine, igrali smo finale kupa i bili smo drugi u prvenstvu. Otišao sam jer sam želio osvajati trofeje, a to sam mogao u Realu", objasnio je Mijatović.
Valencia zabranila transfere u Real
Nakon što se razišla s Mijatovićem, koji više nije igrao, Valencia nije uspjela osvojiti prvenstvo. Real je bio sedmi i ostao je bez Europe, ali se u Madridu počela stvarati strašna momčad. Dolazio je Fabio Capello, stigli su Davor Šuker, Roberto Carlos, Clarence Seedorf i Bodo Illgner i počeli su Realovi slavni dani.
U finalu Lige prvaka 1998. godine pobijedili su Juventus 1:0, a gol je dao baš Mijatović, koji je Realu donio prvu titulu nakon više od 30 godina. Kako to obično biva, u finalu 2000. godine Real je igrao s Valencijom. Mijatović nije zabio, ali Real je slavio 3:0.
Real je s Mijatovićem dobio velikog igrača, ali si je zatvorio vrata Mestalle za neke buduće transfere. Nakon što je izgubila Crnogorca, Valencija je uvela "anti-Real" politiku i nije željela Kraljevskom klubu prodavati svoje igrače.
Gaizka Mendieta je 2001. godine sve dogovorio s Realom, Florentino Perez je želio platiti ogromna 24 milijuna eura, ali Valencia je rekla "ne". Ista je stvar bila i s Davidom Villom i Robertom Ayalom, koji nisu smjeli otići u Real.