Foto: HNK Hajduk / M. Gabela, Hina, Index
510 dana nakon što je u spasonosnom transferu vrijednom tri milijuna eura napustio Hajduk, jedan od najvećih talenata Bijelih posljednjeg desetljeća, Andrija Balić, debitirao je u Serie A. Prisjetimo se, mladi veznjak nije osjetio prvoligaški nogomet od odlaska s Poljuda 12. prosinca 2015. godine, da bi mu ovu nedjelju trener Udinesea Luigi Delneri napokon dao priliku u sklopu 35. kola talijanske lige.
Ono što je još važnije za 20-godišnjeg Balića, na teren je izašao od prve minute, zauzimajući jedno od dva mjesta u srcu veznog reda uz Islanđanina Halfredssona. Balić je svoju premijernu 61 minutu odigrao solidno, upisavši 17 dodavanja uz 80 posto preciznosti te jedan udarac u okvir gola, dok je Udinese na koncu izborio remi u dvoboju s Atalantom. Gol vrijedan boda zabio je još jedan Hrvat, Stipe Perica.
Oči ćaćine nakon 17 mjeseci ugledale Serie A
Prvo pitanje koje se nameće nakon ove dobre vijesti jest kako je moguće da je Andriji trebalo toliko dugo da se nametne u jednom osrednjem talijanskom klubu? Pogotovo što je uoči odlaska slovio kao izniman talent koji je svojim izgledom, ali i finim nogometnim korakom podsjećao na slavnog Andrea Pirla. Kad uz to dodamo dobar pregled igre, odličan pas i izvrstan osjećaj za gol, zaista se činilo kako prepreka njegovom zvjezdanom usponu ne bi trebalo biti.
Međutim, još dolaskom Damira Burića u Hajduk dalo se naslutiti kako Andrija nema ni približno dovoljan trkački kapacitet, što ga je u finišu zahtjevnijih dvoboja dovodilo do indisponiranosti pa i niza grešaka. Iako je bez sumnje imao sposobnosti odlučiti velike utakmice, Balić za razliku od Pašalića nikada nije zadržavao kontinuitet dobrih igara niti je cijelu utakmicu mogao igrati u istom tempu.
Očev sukob s trenerom Burićem kap koja je prelila čašu
Na ruku mu u to vrijeme doduše nije išao ni patronizirajući pristup oca koji je često dolazio u sukobe s trenerima kad ovaj ne bi igrao. Sve je kulminiralo u play-offu Europa lige protiv Slovana iz Libereca, kad je Damir Burić izvadio Balića sredinom prvog poluvremena, a njegov otac s poljudske tribine bacio mobitel prema treneru Hajduka, viknuvši: "Ovo je gotovo". U tom trenutku bilo je jasno da će Andrija vrlo brzo napustiti klub.
Prvom sljedećom prilikom, preciznije tijekom zimske pauze, Hajduk je prihvatio ponudu Udinesea. Iako je bilo šteta odreći se jednog tako izrazito mladog playmakera, četiri milijuna koliko su nudili Talijani Bijeli nisu mogli odbiti, ponajprije što je u ljetnom prijelaznom roku u posljednji trenutak propao milijunski transfer Lovre Kalinića u Premierligu, pa je klub ostao bez nasušne financijske injekcije.
Udinese je sjajan klub za nastavak karijere, ali tajming je bio očajan
No koliko god se Balićev odlazak dogodio naprasno, Udinese je bio uistinu sjajna opcija. Idealno okruženje u kojemu nema rezultatskog pritiska i klub s jednom od najboljih skautskih službi na svijetu. Kad jedan klub poput Udinesea, koji je već više od desetljeće ponajbolja farma talenata Europe, plati četiri milijuna eura za jednog igrača, onda je to u pravilu znak da na njemu jednog dana planira ozbiljno zaraditi.
A razlozi zašto se Balić nije nametnuo u svojoj prvoj polusezoni mogu se pronaći u njegovim gore opisanim manama, ali i situaciji koja ga je zatekla na stadionu Fruli. Naime, u spomenutom prijelaznom roku Udinese se pojačao s još dva veznjaka, iskusnim Halfredssonom i Kuzmanovićem, koji su dodatno pojačali ionako bogatu konkurenciju u veznom redu.
Trener Colantuon spašavao je živu glavu, Balić prvih pola godine nije imao šanse debitirati
Također se ispostavilo kako je tajming za odlazak bio potpuno pogrešan jer se Udinese tog proljeća grčevito borio za ostanak. Bilo je zaista iluzorno očekivati da će trener Colantuono, koji iz susreta u susret spašava svoju glavu, jednog takvog tinejdžera gurnuti na bojno polje tvrde Serie A. Da, Udinese se na koncu spasio, osvojivši 17. mjesto ljestvice sa samo bodom više od Carpija koji se uz Hellas Veronu i Frosinone preselio u Serie B.
I onda kada se očekivalo da bi nakon ljetnih priprema Balić napokon mogao dobiti priliku u prvoj momčadi, Udinese je očajno startao u sezonu, osvojivši svega sedam bodova u sedam kola. Uprava klupa uto je izgubila strpljenje i smijenila trenera Stefana Colantuona, dok je bijelo-crne preuzeo poznati Luigi Delneri. Tako je nakon 11 dugih mjeseci Andrija Balić bio prisiljen krenuti od početka.
Dolaskom Delnerija Balić je nakon 11 mjeseci morao krenuti ispočetka
No ni Delnerijev Udinese nije briljirao. U sljedećih pola godine upisali su šest pobjeda, pet remija i čak devet poraza, a momčad je stalno igrala po sistemu toplo-hladno, plešući na rubu drugoligaške provalije. Ono što je bilo donekle pozitivno, Balićev status u momčadi pomalo se poboljšavao, pa je posljednjih nekoliko mjeseci barem sjedio na klupi za rezerve, strpljivo čekajući svoju priliku.
Ona je nakon godinu i pol dana napokon došla, međutim to nažalost ni na koji način ne znači da će mu karijera u Italiji nužno krenuti uzbrdo. U Udineseu su svojedobno već igrali mladi hrvatski nogometaši poput Franje Mlinara i Igora Bubnjića, a nekadašnji stoper Slavena, koji je plaćen milijun i pol eura, nije se uspio nametnuti ni nakon čak 15 susreta za prvu momčad.
Udinese nije odustao od Balića, a ovaj mu nastup mora biti veliki poticaj za daljnji rad
Slijedom toga, pred Balićem je još jako puno rada, a ovaj nastup mora shvatiti ne kao svoj konačni uspjeh, već samo kao prvu stepenicu na tom putu. Velikog uzora zasigurno ima u sunarodnjaku Stipi Perici, koji unatoč svom neiskustvu igra prilično redovito i uz to još i rješava utakmica. Za očekivati je, kako je unatoč tome što nije imao priliku igrati prvoligaški nogomet, Balić jako puno napredovao na taktičkom, ali i trkačkom planu. Ali to ćemo tek vidjeti...
Udinese od njega sigurno nije odustao, ali za razliku od Splita gdje se svaki talent nakon efektnijeg gola proglašava novom zvijezdom europskog nogometa, u Udinama je stvarnost puno tiša, a profesionalni odgoj nogometaša se odvija bez puno riječi i pompe. U takvim uvjetima čak i labilniji mladići, kojima slava lako udari u glavu, imaju priliku stasati i zauzeti svoje mjesto na nogometnoj karti Europe. Zato takvi klubovi i jesu meke kada je riječ o razvoju talenata...