JOŠKO JELIČIĆ dobro zna kako je igrati derbije Hajduka i Dinama. Za Hajduk je odigrao 158 utakmica, prošao je paklene terene jugo lige, zabijao svim klubovima velike četvorke, osvojio posljednji Kup bivše države i prvi, povijesni naslov u hrvatskom prvenstvu. Iduće sezone otišao je u Zagreb i potpisao za Croatiju. Gostovanja na Poljudu u plavom dresu za Jeličića su bila nezaboravna iskustva.
Danas radi kao voditelj na PlanetSportu, isprofilirao se kao komentator koji bez uvijanja priča o stvarnom stanju u hrvatskom nogometu. S Jeličićem smo razgovarali o atmosferi i igri u posljednjem derbiju koji je u srijedu na Poljudu završio pobjedom Dinama.
"Gledajući i analizirajući derbi sa stručne strane, bilo je dijelova nogometne igre koji su bili jako dobri, kao i onih koji su bili loši ili ih čak nije bilo. Rezultat je taj koji uvijek determinira zaključke, a najčešće i manje stručne analize. Više sam usredotočen na proces nego na rezultat. Okom prosječnog, neutralnog gledatelja, pametnije je bilo okopati lozu ili podrezati masline nego gledati ono na Poljudu", kazao je i odmah pojasnio:
"Dinamo igra u svom prepoznatljivom stilu i ideji, sjajno kontrolira protivnika u svim fazama igre bez lopte, ali bez jasne ideje, kreacije i organizacije s loptom. S druge strane, Hajduk stoji u rombu s loptom u nogama i problemom u organizaciji, zahvaljujući sjajnom defenzivnom protivniku, kao i opetovanoj nemoći u zadnjoj trećini terena. Činjenica da su Šunjić, Theophile-Catherine i Dilaver bili najbolji pojedinci derbija, dovoljno govori o ljepoti nogometne igre."
"Moro bi u Hajduku bio desetka i kapetan"
Gol je pao nakon slobodnog udarca Dinama i loše reakcije golmana Josipa Posavca. Slabo je odbio loptu, a Mario Gavranović je to stigao zabiti. Jeličić reakciju vratara Hajduka ocjenjuje kao ključan moment susreta.
"Derbi je odlučila isključivo pogreška Posavca, utakmica je trebala završiti upravo kakav je i dojam, ništa-ništa. Drugo je pitanje što se ovakve utakmice ponavljaju pa se gubi i smisao slučajnosti, a dilemu Hajdukovih nogometaša zašto je to tako lako je riješiti. Presudna je mentalna snaga Dinamove momčadi kao i činjenica da imaju dvije ekipe pa onda na Poljudu s klupe umjesto reprezentativca Švicarske Gavranovića ulazi hrvatski reprezentativac Petković, mali Moro koji bi u Hajduku imao desetku i traku, dok mali Majer, koji bi imao dvije desetke jer je po profilu neophodan Bilima, ne mora ni ulaziti u igru. Najbolji strijelac HNL-a Andrić ostao je u Zagrebu. S druge strane, Tudor kod Hajduka započinje susret kao napadač, a umjesto njega uđe Ivanovski. Pametnome dovoljno."
Za Hajduk poraz u derbiju nije strašan udarac. Njihovi rivali su Osijek i Lokomotiva u borbi za plasman u Europu sljedeće sezone. Splićani se uzdaju u viziju trenera Siniše Oreščanina koji je danas potpisao ugovor do 2022. godine, no Jeličić smatra da Hajduku to neće biti dovoljno za povratak u vrh lige.
"Oreščanina ne poznajem osobno, ali kroz uzorak utakmica koje je vodio jasno da je trenerski potencijal. Tu je prepoznatljiva ideja, preuzimanje posjeda, dobri mehanizmi, kvalitetna obrambena tranzicija i ono najvažnije, trenerska ruka koja se najbolje vidi u organizaciji igre u prve dvije trećine. To svatko objektivan i stručan vidi. Dolazim potom do onog što je vitalno, a to je činjenica da on jednostavno nema potrebnu individualnu kvalitetu koja pravi razliku u modernom nogometu, potrebna je klasa za ulazak u treću trećinu i samu završnici. To se najčešće, ili gotovo uvijek, kupuje. I jako je skupo, tako da su to problemi ovih na katu, a ne Hajdukovog trenera", analizira Jeličić..
"Dinamovi igrači nemaju srama"
Objašnjava i u čemu je tajna Dinamove sjajne sezone u kojoj su nakon pola stoljeća prezimili u Europi te riješili pitanje prvaka Hrvatske uglavnom kombiniranim sastavom.
"Ključ Dinamove sjajne sezone je u tome što sportski segment klupske strukture vode oni koji to znaju i koji su stručni, prije svih Nenad Bjelica. Kad se to dogodi, naravno da se igrom slučaja, čitaj bijega, proces provodi po jasnim postulatima. Trener selektira momčad, prvenstveno karakternih igrača koje poznaje, širi roster jer igra na tri fronta. Stvara zajedništvo i duh, respektirajući svakog igrača u svlačionici. Svi su u službi ekipe, ne igraju oni koji moraju zbog prodaje nego isključivo oni koji zasluže i koji se nametnu radom, pristupom i kvalitetom. Nema faktora koji ruše trenerov autoritet u svlačionici, čega smo se nagledali godinama unazad. Vidi se da dišu kao jedan, kako se međusobno bodre i bore na terenu, a i izvan njega. Nemaju srama, bez obzira na neusporedivo veću individualnu kvalitetu u odnosu na Hajduk, na Poljudu nabiti 80 lopti iz zadnje linije. Livaković, Dilaver i Theophile-Catherine moraju ići na dodatnu krioterapiju kvadricepsa koliko su lopti nabili. Ali uzeli su tri boda i boli ih briga, frajeri su", kaže Joško.
Dodaje kako u Maksimiru situacija ipak nije savršena, a razloge nije teško pogoditi.
"Dinamo, nažalost, ne vidim bez Mamića, dok god je tu stotinjak lutaka i lutkica na koncu u Upravi, Izvršnom odboru i Skupštini."
"Od Palaverse se očekuje se da bude Fernandinho. To je odvratno"
Razgovarali smo o pojedincima koji su ove sezone obilježili HNL. Bruno Petković koji se šest godina gubio po Italiji danas je reprezentativac Hrvatske, Ante Palaversa postao je igrač Cityja, a Stanko Jurić umalo odustao od nogometa putujući svaki dan u Dugopolje na treninge četiri godine. U sastavu Siniše Oreščanina su posebno iskočili Nejašmić i Bradarić
"Uvijek je bilo i bit će dječaka, momaka i potencijala u HNL-u. Ono što uvijek nedostaje i tako će biti zauvijek, a pitanje je našeg mentaliteta, jest objektivnost, logičan razvoj, procjena i analize. Previše je interesa unutar i oko našeg nogometa, od menadžera, roditelja i novinara, tako da mi je teško gledati malog Palaversu koji je još dijete, a zbog potpisa za Manchester City bi trebao odmah biti Fernandinho i ljudi ga percipiraju kroz 40 tisuća eura bonusa po utakmici za Hajduk. Odvratno", rezimira Jeličić i u dahu nastavlja:
"Kažete, Stanko Jurić ide busom iz Dugopolja? I što sad? Jedan mali Zele iz Solina, kako su me zvali u djetinjstvu, igrao je za prvu ekipu Hajduka u bivšoj Jugoslaviji i mijenjao dva busa iz Solina do Poljuda, a istovremeno su na klupi sjedili Mihić, Barnjak, Tošić i ostali koji su vozili Audi 80. Još mi curi pljuvačka kakav je to auto bio, haha. I onda, kad je došlo vrijeme da mali Zele, koji je za prvi ugovor dobio nula dinara, naplati i to i činjenicu da sam bio jedan od najboljih igrača, uvažena gospoda na katu kazaše 'pa ti si naše dijete, nećeš ti ići nigdje'. Hehe, ajde da vidimo. Ostalo je povijest. U tom smislu se malo toga promijenilo u Hajduku, i dalje se dovode stranci upitne kvalitete i zato mi je lijepo vidjeti naznaku promjene kursa, da igraju Nejašmić, Bradarić i Palaversa", naglašava Jeličić i iznosi konkretan primjer o tome kako je vrijeme promijenilo čitavu percepciju u Splitu.
"Promijenila se percepcija uspjeha i onoga što je normalno za Hajduk. Prije smo nakon remija protiv Borca u Splitu dva sata čekali da nas Torcida pusti sa stadiona, a potom smo išli na Brač u karantenu do sljedeće utakmice. Danas je na -27 pun stadion, navija se, igrači nakon poraza u derbiju sjednu u svoju Panameru i lagano kući. Vrh, haha."
"Edo Mujčin je bio legenda, to je bio najbolji period naših života"
Jeličić se odmah prisjetio romantičnog perioda koji je proveo u Dinamu.
"Često se s osmijehom sjetim naše generacije jer nas je, osim kvalitetne dvije momčadi, određivala i geografska, nacionalna, jezična, pa i religijska različitost. Međusobno uvažavanje, odnos mlađi-stariji, zezanje i ruganje na svoj i tuđi račun, jasna hijerarhija unutar svlačionice... Sve smo imali. A deda Mujčin, dobri naš Edo, koliko je bio j*beno dobar igrač, toliko je i trpio pod*ebavanje. Sjećam se kad je jednom ušao u svlačionicu s novim neseserom, logično, zelene boje, haha. I odmah je meni rekao 'majke mi, bio je samo taj za kupiti' jer je znao da mi to neće promaknuti. Najbolji stranci uvijek su bili Bosanci, kvalitetni i duhoviti. Svi ti momci, ta svlačionica i energija, to mi nedostaje. To je bio jedan od najljepših profesionalnih perioda u našim životima."
"Moramo shvatiti da je Hrvatska sada slabija i drugačija reprezentacija"
Dotaknuli smo se i hrvatske reprezentacije i posla koji čeka izbornika Zlatka Dalića. Njegov pravi posao u reprezentaciji zapravo tek sada počinje.
"Najveći prostor za poboljšanje vidim u percepciji nas navijača, novinara i pojedinih igrača. Rusija je prošlost, jedan od vrhunaca naših života, ako nisam previše patetičan. Do onakvog, uvjeren sam neponovljivog, uspjeha došli smo prvenstveno zaslugama naših nogometaša, stožera i izbornika u simbiozi s navijačima i uz nevjerojatnu količinu sreće. Što prije shvatimo da smo sad i drugačija, odnosno slabija momčad, slađi skalp za protivnike, a nositelji i pokoju godinu stariji, očekivanja i ciljevi će nam biti normalniji, a samim time ćemo smanjiti pritisak. Pogotovo je to važno za mlađe igrače koji dolaze i kojima je potrebno nužno odrastanje uz podršku i razumijevanje svih aktera u reprezentaciji i oko nje", smatra Jeličić.
Pitali smo ga je li Hrvatska iskoristila uspjeh koji je postigla na SP-u, no Jela smatra da je za to potrebno vrijeme.
"Postoji veliki, dugoročni prostor za poboljšanja, a to je ulaganje u infrastrukturu, akademije i struku jer naši izvori talenata nikada neće presušiti. Vrijeme će pokazati jesmo li i koliko iskoristili srebro u Rusiji jer vjerujem da većina još nije svjesna veličine i težine tog uspjeha, s obzirom na sve manjkavosti i nedostatak sustava", odgovara nam.
"Zrak je sada čist, molio bih suce da napokon ponesu muda na utakmice"
Oko izgradnje novog stadiona u Zagrebu koji najavljuju Milan Bandić i HNS Jeličić je suzdržan.
"Apsolutni je nonsens da Grad Zagreb ima onu rugobu od stadiona, da reprezentacija nema svoj kamp te smatram da su HNS, vlada i gradovi zakazali po pitanju infrastrukture. U tom kontekstu nismo iskoristili srebro u Rusiji jer u europskim fondovima leži rješenje za sve infrastrukturalne probleme. Da bih mogao procjenjivati rad HNS-a, morao bih biti upućeniji, što u zadnje vrijeme nisam. No jasno je da se smanjio utjecaj svemogućeg gazde i u tom smislu očekujem vraćanje povjerenja u HNL i sudačku organizaciju. Znam da imamo puno kvalitetnih sudaca pa ih molim da napokon ponesu muda na utakmice, sad kad je zrak čistiji. Najbolji primjer je Batinić, sudac koji je uvijek imao osjećaj za igru i koji je na Poljudu sudio jako dobro jer je kalkulator ostavio doma u Osijeku", jasno na kraju razgovora objašnjava problem koji razara HNL od prvog dana njezina osnutka.