BIVŠI hrvatski izbornik Niko Kovač nije zadovoljan razinom poštovanja koje prema njemu i kolegama pokazuje dio medija i igrača. Kovač trpi konstantne kritike od prvog dana svog mandata u Bayernu. Iako je osvojio dvostruku titulu, njegov status šefa struke stalno propituju, jer to nije napravio dominantno i uvjerljivo. Kovač tvrdi kako je riječ o glasnoj manjini.
Prije sutrašnje utakmice protiv Uniona (15:30) Kovač je izjavio: "Prošlo je osam kola u ligi, a već se priča o budućnosti trenera. Nije to samo u Bayernu, slično je i Lucienu Favreu u Dortmundu. Puno se priča o poštovanju, ali ovo nema veze s poštovanjem. Favre je s Borussijom na jednako bodova kao i mi, izgubio je jednu utakmicu u Ligi prvaka i još je u igri za Kup, a priča se o njegovim nasljednicima. Ne razumijem to. Mišljenje manjine predstavlja se kao mišljenje većine.”
Međutim, da je samo malo bolje pogledao, kako bližu tako i onu dalju povijest Bayerna, bilo bi mu jasno kako se događa nešto što je u Bavarskoj svakodnevica te da je svaki trener koji je radio tamo bio pod istim, ako ne i pod još većim pritiskom Uprave, igrača i medija. A nimalo različito nije u BVB-u.
U posljednje vrijeme Kovač je najmanje uspješan trener Bayerna
Za početak je dovoljno pogledati sudbinu njegovog prethodnika Carla Ancelottija. Talijan je u sezoni 2016/17. osvojio Bundesligu te došao do četvrtfinala Lige prvaka i polufinala kupa. Sljedeće sezone, nakon što je ostvario četiri pobjede, remi i poraz u prvih šest bundesligaških utakmica, dobio je otkaz jer je Uprava smatrala da je 3:0 poraz protiv PSG-a neprihvatljiv, ali još je važnija bila činjenica da je bilo neprihvatljivo kako Bayern igra.
Ancelotti je do tog trenutka ostvarivao 2,37 bodova po utakmici u Bundesligi, što je prilično više od 2,24 boda po susretu, koliko Kovač ostvaruje u sličnom periodu. Došao je i kolo dalje u Ligi prvaka, a na Kovačevu stranu ide činjenica da je osvojio DFB Pokal. U svakom slučaju, njihove su etape rezultatski potpuno usporedive pa je stoga sasvim normalno da je i Kovačeva pozicija pod upitnikom, pogotovo ako uzmemo Rummeniggeovu izjavu koja je direktna kritika upućena treneru:
"Nemamo pravi mentalitet i zbog toga ćemo imati problema. Ako ovako nastavimo, sezona će biti neuspješna. Htio bih vas podsjetiti da smo u posljednjih nekoliko utakmica gubili važne bodove protiv trećerazrednih momčadi."
Jupp i Pep postavili su (pre)visoke standarde
Kovač nije u pravu kada kaže da se ponekad “ne može igrati lijepo i uspješno, a da je najvažnije pobjeđivati." Netočno, jer se u Bayernu pobjede podrazumijevaju.
Pod Pepom i Heynckesom Bayern je svaki put u šest sezona bio barem u polufinalu Lige prvaka, a jednom su i osvojili spomenuto natjecanje. Postavljen je enorman standard i u Bundesligi; oba su ova sjajna trenera osvajala 2,53 boda po utakmici, prilično više od Ancelottija te značajno više od Kovača. Pritom, Bayern je njemački prvak već sedam godina u nizu.
Osim toga, treba imati na umu da je Guardiola doživio pet od svojih devet poraza u trenutku kada je Bayern već matematički osigurao prvo mjesto, tako da je njegov učinak u kompetitivnom dijelu prvenstva zapravo još i puno bolji, a dominacija i još izraženija.
Kada je Kovač došao na klupu Bayerna, određeni su standardi već bili postavljeni, a oni su podrazumijevali ne samo osvajanje njemačkog prvenstva nego i dominaciju te puno obilatiji bodovni saldo. Osim toga, podrazumijevalo se proljeće u Ligi prvaka koje traje puno duže od plasmana u eliminacijsku fazu, iako tu Kovač ima dobru ispriku da je imao velike nesreće sa ždrijebom. Na početku svoje druge sezone na klupi Bayerna, kada je Uprava shvatila da su ti standardi narušeni, morao je otići Carlo Ancelotti. Za Kovača jednostavno vrijede ista pravila.
Ima li Kovač pravo na popust?
Prošle sezone za to bi se dalo pronaći argumenata. Tijekom ljeta klub nije puno uložio u igračka pojačanja, a Robben i Ribery bili su samo jednu godinu stariji. Međutim, ove je sezone situacija potpuno drugačija. Bayern je tijekom ljeta na pojačanja potrošio 143 milijuna eura, najviše u klupskoj povijesti. Toj cifri treba dodati i otplatu posudbe za Perišića i Coutinha koja je gotovo pa izvjesna, čime se cifra penje do gotovo 300 milijuna eura, što je čak i za standardne modernog nogometa ogroman novac.
Međutim, visine odšteta za transfere ne garantiraju same po sebi kvalitetu igrača. Garantira je nešto drugo. U modernom nogometu postoji vrlo snažna korelacija između izdataka za plaće igrača i uspjeha na terenu.
Kada se pogleda taj aspekt Bayernove potrošnje, isprika je još i manje. Coutinho je daleko najplaćeniji igrač Bundeslige, a Bayern je jedini klub koji može igrača platiti više od 10 milijuna eura po sezoni. Prvih sedam najplaćenijih igrača lige igra u Bayernu, a dodatno je čak 14 Bayernovih igrača među 20 najplaćenijih u ligi. Takav odnos prema drugim klubovima u ligama Petice ima još samo PSG u Francuskoj te donekle Juventus u Italiji. Atletico je bliži Realu i Barci nego je BVB Bayernu, a u Engleskoj je konkurencija nemjerljivo veća.
Stoga je jasno zašto se, baš kao i u Juventusu i u PSG-u, od Kovača traži ne samo da osvoji Bundesligu nego da to napravi uvjerljivo te lijepom igrom. Također je jasno zašto prolazak skupine u Ligi prvaka nije dovoljan, baš kao ni mučenje s trećerazrednim klubovima, kako je rekao Rummenigge.
FC Hollywood nikad nije čekao
Nije slučajno bavarski klub dobio medijski naziv FC Hollywood. Već nekoliko desetljeća klub je to u kojem su igrači često glasniji od trenera i u kojem se nikoga ne čeka, a i malo se toga tolerira, pogotovo kada je riječ o uspjehu ili igri. Klub se tako vrlo brzo rješavao i klupskih legendi kakva je Jurgen Klinsmann i velikih trenera kakav je Louis van Gaal.
U posljednje vrijeme standardi su još porasli. Razlog je jednostavan: letvica je postavljena tamo gdje su je ostavili Heynckes i Guardiola, a klub je financijski toliko ispred konkurencije da naslov nacionalnog prvaka ne smije ni doći u pitanje. Slične kritike idu i prema BVB-u koji bi trebao također biti uvjerljiv u odnosu prema drugima.
U takvim okolnostima nije dovoljno samo osvojiti naslov. To se mora napraviti uvjerljivo, uz jasnu i vidljivu dominaciju.Takvi standardi nisu postavljeni samo pred Niku Kovača. Bit će postavljeni pred bilo kojeg trenera Bayerna. To se očekuje u Bayernu.