NAVIJAČE Hajduka zaintrigirala je činjenica da će u skoroj budućnosti moći postati vlasnicima dionica športskog-dioničkog društva u nastajanju, time i zajedno s Gradom Splitom prebijati dugove bivših uprava. Euforija se proširila, no daleko od toga da će stvari funkcionirati jednostavno kako je to bilo u primislima većine.
Pet krugova za upis dionica i nije baš najsretnije rješenje, a elaborat i revizija zapet će već na utvrđivanju temeljnog kapitala kluba. Prema nekim procjenama, vrijednost Hajduka je oko pola milijarde kuna. Do te se brojke došlo zbrajanjem vrijednosti ugovora igrača, duga prema državi, postotka od rashoda kroz petogodišnje razdoblje itd. No, ne zna se što će bit sa Starim placom, nekretninom koja bi mogla dosegnuti cijenu i do 200 milijuna eura? A Hajduk se za nju bori na žalbenom sudu.
Nadalje, pogrešno se tumači i način upisa dionica. Barata se s brojkom od 25 posto, koliko je dionica navodno Grad Split u mogućnosti upisati u prvom krugu upisa. No, Postupak za provođenje obaveznog preoblikovanja športskog kluba udruge u športsko dioničko društvo, s naglaskom na "obaveznog", u vidu "pilot projekta" nazvanog Zakon o sportu, koji je kao da je stvoren zbog Hajduka i njemu sličnih, nigdje ne spominje 25 posto. Tamo se jasno kaže da se u prvom krugu upućuje poziv jedinici lokalne samouprave i tako dalje, a ukoliko se ne upišu sve dionice, preostali dio mogu upisati članovi kluba.
Također, zakonski nije definirano tko može biti član kluba dioničara. Je li prijedlog Željka Jerkova bio bolje rješenje, koje bi klub očistilo dugova, ili njegov se radi o tome da stečaj odgovara nekim višim instancama i raznoraznim lokalnim lobijima, to (još) nećemo saznati. Saznat ćemo kako izgleda privatizacija nogometnog kluba koji je odavno trebao, poput Viktora Lenca primjerice, biti u stečaju, a koji je idealan poligon za dokazivanje učinkovitosti Sanaderovog i Primorčevog zakona. Njihov nam zakon kaže da će nam dati mogućnost kupnje duga, i to u najboljem slučaju, ako Njihovo povjerenstvo odredi da smo za to podobni.
"Ma gdje će se Hajduk transformirati? Uvijek smo, ali uvijek bili uvjereni da je jedini pravi put - vratiti sve dugove. Hajduk kao pravni subjekt ne može biti različit od normalnog trgovačkog društva. Klub je loše poslovao i treba utvrditi opravdani razlog da se Hajduku oprosti 230 milijuna duga, a Viktoru Lencu ne. Sumnjam u ovu privatizaciju, prihvatili smo španjolski motiv koji je neprimjenjiv. Imamo toliko zakona koji omogućuju da netko na mala vrata kupi klub. Sve je izvedivo." - kaže u razgovoru za Index Doris Košta.
Stečaj, pa sudska borba za najatraktivniju parcelu u gradu
U pozadini priče smjestio se i Stari Plac. Zemljište broj jedan u Splitu, oko kojeg se Hajduk još vuče na sudu, moglo bi dosegnuti vrijednost i do 200 milijuna eura, a ima realne šanse da sudskom presudom postane Hajdukovo. Stari Plac je, zapravo, vlasništvo Hajduka, po stanju kako je upisano u zemljišnim knjigama.
"Vjerujem da bi to zemljište trebao ostati Hajdukovo. Pri tome ne ulazim u zakonitost odluke kojom je ono postao vlasništvo Hajduka. Tužitelj, Ragbi klub Nada, kojem se kasnije pridružio i bejzbol klub, nije dokazao svoj pravni interes."
"Vodila sam taj predmet. Stari Plac je još uvijek vlasništvo Hajduka, po stanju kako je upisano u zemljišnim knjigama. Vlasništvo se dokazuje pravovaljanim upisom u zemljišne knjige. Međutim, Ragbi klub Nada, oni su znali su da lako mogu izgubiti lokaciju koju koriste.Sjećam se da su oni znali iznajmljivati prostor za Lunapark tijekom novogodišnjih praznika, a mi bi ih tražili novac zauzvrat. Nije bila stvar novca, ionako nikada ne bi platili, već je stvar da se stekne dojam da je to doista Hajdukovo vlasništvo. Potom su oni podigli tužbu kojom tvrde da su oni vlasnici. Kada se promijenila vlast, a znamo da je HDZ dodijelio Hajduku Stari Plac, prošli su svi zakonski rokovi u kojima bi grad imao pravo tražiti povrat tog Placa i poništenje pravnog posla kojim ga je grad dodijelio Hajduku. Tvrdila sam i mislim da je Hajduk u pravu, da tužitelj nije dokazao svoj pravni interes. Oni su korisnik, njima je svejedno tko je vlasnik. Sud je prihvatio tužbu, mi smo se žalili, zatim je predmet ponovo vraćen na prvi stupanj na osječki sud, pa nazad na sud, i sada je u tijeku žalbeni postupak" - objašnjava Košta, dodajući da se lako može dogoditi da predmet završi na Vrhovnom sudu.
Zbog čega je Stari Plac zanimljiv, osim što je u budućnosti mogao vrijediti više od kluba u stečaju, a koji bi (nekim putevima) kasnije u savršenom tajmingu pripao upravo tom klubu, njegovoj imovini. Vjerojatno je u toj varijanti postojao i kupac Hajduka, kao što postoji kupac Hajduka i situaciji koju planiraju provesti Sanader i Primorac. Kružile su priče da su iz Grada dolazile instrukcije Hajduku da lošije igra, da ga se gurne u stečaj i proda za smiješnu cifru, a u međuvremenu bi se u korist Hajduka riješio slučaj Stari plac i svi sretni i zadovoljni.
"To je šahovska kombinacija. Tu ima puno oborivih pretpostavki. Ne bih se htio miješati u odnose u Gradu Splitu, ali ne znam kako bi oni to mogli izvesti. Zadnjim izmjenama Zakona o sportu isključena je mogućnost da se portski tereni tek tako pretvaraju u trgovačke centre, stambene zone ili parkirališta. Zapravo ne razumijem zašto je predmet Stari plac još uvijek na sudu, kada je Grad Split starim zakonom imao točno određen rok do kojeg je trebao donijeti odluku hoće li ili neće uzeti Stari Plac. Ukoliko grad to nije učinio, 1997. godine zadnji rok, ako je Grad rekao da neće, ona to pripada klubu koji je to koristio." - ograđuje se Brleković od pitanja o građevinskom lobiju koji dominira u gradu pod Marjanom.
"Naglašavam, mene se ti odnosi ne tiču jer ih ne poznajem. Ali mislim da je gospodin Jerkov bio u pravu i da je konzultirao vrhunskog stručnjaka Hanžekovića. Napravio sam i ja jedan dinamički plan prema kojem je Hajduk mogao ući u programirani stečaj, odnosno, stečaj s preustrojem. To znači da je planirano kako će stečaj završiti. Sve bi bilo gotovo do 15. srpnja. Gluposti su da bi Hajduk u slučaju stečaja ispao iz prve lige. Klub ne ispada ranga dok stečaj nije gotov. Tu je gospodin Jerkov bio u pravu."
Treba nam engleski model - public company
Hajduk je povijesnim činom prve privatizacije nogometnog kluba, koja je na tragu opjevanih privatizacija iz 90-ih, više nego ikada postao idealnom podlogom političkog ringa, čak i među frakcijama iste stranke. Ivan Brleković, ključni pravnik Hrvatskog Nogometnog Saveza, tumači da privatizacija koju Hajduk provodi nije idealno rješenje. S njim se slaže i dugogodišnja Hajdukova odvjetnica Doris Košta.
"Država je kroz Zakon o sportu našla jedno solomonsko rješenje da bi riješila problem dugovanja. Prvi je prijedlog bio prenošenje duga na jedinica lokalne i regionalne samouprave, dakle na gradove i županije, a onda su u posljednjem čitanju zakona županije otpale. Dug se, dakle, prenosi na jedinice lokalne samouprave. Država to može i ne mora učiniti. Država može aktom, sukladno odredbama Zakona o sportu, prenijeti svoje potraživanje na, u ovom slučaju, na Grad Split. To je praktički već riješena stvar. U tom slučaju, revizija je vjerojatno već potvrdila, Republika Hrvatska će Prema Zakonu o obveznim odnosima izvršiti prijenos potraživanja." - analizira Brleković.
Tu dolazimo do upisa Hajdukovih dionica, još uvijek bezvrijednih papira, koji tvrdi Brleković, imaju potencijal da postanu vrlo vrijedni.
"Nažalost, postoji pet krugova za upis dionica. Ne bi bilo dobro da učimo od Engleza, koji su napravili grešku s Manchester Unitedom. Uvidjeli su grešku i polako se vraćaju onome što je najprimjerenije jednom masovnom sportu kao što je nogomet, koji ima mnogo navijača. U anglosaksonskom pravu postoji termin public company, a to su dionička društva koja imaju jako puno malih dioničara. U primjereni tog modela najdalje je otišao petoligaš Ebbsfleet United iz Kenta. Uprava kluba je organizirala internetsku prodaju dionica i na taj način je 53 tisuće navijača postalo dioničarima To bi, preneseno na našu temu značilo da ukoliko Hajduk skupi 50 tisuća članova, svaki od njih može biti dioničar. Teoretski može postojati 50 tisuća malih dioničara. To je u svakom slučaju sretnije rješenje. Po meni bi bilo najpoštenije, najprimjerenije i najkorektnije prema Torcidi da im se odmah pruži šansa da postanu vlasnici kluba. Dakle, da postanu imatelji određenog paketa dionica."
"Zakonodavac je predvidio pet krugova, po meni je to pogreška. Nemam ništa protiv toga da država prenese svoja potraživanja na Grad, no tu se krije opasnost jer će nogometni klubovi, u ovom slučaju Hajduk, postati politički ring, pa čak i unutar jedne te iste stranke. No, apsolutno vjerujem u Hajduka. To je prejak i premoćan brend da ne bi izašao iz financijske krize." - dodaje Brleković.
Kada je o dionicama riječ, Brleković tvrdi da model pet krugova nije dobar jer navijači u pravom smislu te riječi dolaze u mogućnost da upišu dionice tek u četvrtom krugu.
"Morate postati član kuba, a moguće je da se propišu restrikcije prema ljudima koji su kažnjavani za djela nasilništva, kaznena djela protiv obitelji itd. Tek u četvrtom krugu dolazimo do navijača, rade se preslik Liverpoola. Navijači bi kao članovi kluba trebali imati neke privilegije, oni se trebaju identificirati s klubom, i imati pravo prvokupa, pa makar da posjeduju onaj milijunti dio. Kada je Manchester United funkcionirao kao public company njegova je vrijednost na londonskoj burzi u jednom trenutku dosegla i milijun eura. Onda ga je kupio Glazer, navijači su poludjeli, pa su iz protesta osnovali klub pod imenom United Manchester koji se natječe u nižoj ligi. S Liverpoolom je ista ideja, uz malo drugačiji pristup; oni su oformili pravnu osobu čiji su nositelji predsjednik kluba navijača Liverpoola i pravnik. Namjeravaju otkupiti većinski paket dionica od Hicksa i Gileta. Imati klub u većinskom vlasništvu bez obzira kako se klub zvao, to nije najbolja varijanta. Praksa pokazuje da treba ići na masovno dioničarstvo." - smatra Brleković.
"Mamići" mogu biti vlasnici Hajduka
Da se razjasni i posljednji mit o Povjerenstvu Primorčevog ministarstva, potrebno je znati da priče o sukobu interesa eventualnih Mamića zainteresiranih za kupnju većinskog dijela Hajdukovih dionica, možete baciti u vjetar. Dovoljno je zaviriti u Zakon o trgovačkim društvima, pa u njemu u odradbe o tajnom ortakluku. Dovoljno se je i sjetiti slučaja Dubrovačke banke...
"U istoj vrsti sporta pojedinac ne može biti većinski vlasnik dva kluba. Ali, to je topla voda. Jer prema Zakonu o trgovačkim društvima i Zakonu o obveznim odnosima postoje ortakusi i tajni ortakusi gdje piše to što piše".
Laički rečeno, osnivaju se poduzeća na tuđa imena, ali ujedno i ugovor o tajnom ortakluku. Prema zakonu, takav je ugovor potrebno samo ovjeriti kod javnog bilježnika. On ne ide u sudski i trgovački registar. Jedna je osoba upisana u sudskom registru kao stopostotni vlasnik, ali prema ugovoru o tajnom ortakluku s partnerom, piše tko je zapravo vlasnik, primjerice, 99 postotnog paketa dionica.
"Zakon poznaje neke modele i činjenica je da su volja i afinitet dostatni uvjeti za ulaz u bilo koji nogometni klub, i to na velika vrata." - zaključuje Brleković.
Dea Redžić
Foto: Index