PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992. godine, službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu ćete u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana moći pročitati 30 priča o ključnim događajima te intervjua s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.
Ta je prva sezona završila trijumfom Hajduka, koji je osvojio titulu ispred Zagreba i postao prvi hrvatski prvak. U četvrtom dijelu serijala razgovarali smo s petoricom igrača tadašnje momčadi Hajduka, koji su se prisjetili najdražih trenutaka na terenu, ali i onih najmučnijih izvan njega, kakve su u ratnim godinama mnogi proživljavali.
DVA najistaknutija hrvatska predstavnika u Jugoligi Hajduk i Dinamo, koji je u povijest samostalnog hrvatskog nogometa ušao kao HAŠK-Građanski, bili su logični favoriti prvog izdanja HNL-a, ali samo jedan od njih opravdao je tu ulogu. Zagrebački klub u potpunosti je podbacio i zauzeo tek peto mjesto.
Dinamo je u narednih 29 sezona samo jedanput bio slabije plasiran, u zloglasnoj sezoni 2004./05. kada je igrao famoznu "ligu za bedaka" i završio kao sedmi, a nakon toga započeo dominaciju koja, uz jednu iznimku u obliku Rijekine titule, traje i danas. No u ranim godinama hrvatske samostalnosti Hajduk je bio uspješniji rival.
Hajduk je osvojio prvo izdanje HNL, koje se u skraćenom izdanju igralo od 28. veljače do 13. lipnja 1992., a u 22 kola dvokružne lige 10 ostvario je 16 pobjeda, četiri remija i samo dva poraza, uz gol-razliku 44:14, a njegov napadač Ardian Kozniku bio je prvi strijelac lige s 12 golova.
Najznačajnija titula svima na ponos
"Zauvijek će pisati da je prvu titulu u hrvatskoj povijesti osvojio Hajduk i zato je ona najznačajnija od svih. Svi mi je se sjećamo s velikim ponosom", rekao je Ivica Mornar, tada 18-godišnji napadač Hajduka koji je zabio jedan od tri gola u prvoj Hajdukovoj utakmici u HNL-u, pobjedi na Poljudu protiv Istre 3:1.
"Svima nam je ta prva titula predstavljala ogroman motiv i na kraju satisfakciju. Sezonu prije osvojili smo zadnji Kup maršala Tita i znali smo da smo jedni od favorita, ali malo je ekipa znalo svoju stvarnu snagu", prisjetio se Vatroslav Mihačić, koji je sa Zoranom Slavicom podijelio sezonu na Hajdukovu golu.
"Mlađi igrači koji su sudjelovali u osvajanju Kupa u Beogradu nastavili su dalje u Hajduku, to je bilo jako bitno. Bili smo jako dobra generacija, imali jakog trenera u Stanku Poklepoviću, sve se poklopilo. Svi su bili podjednako jaki, a na kraju smo se za titulu borili sa Zagrebom", rekao nam je Goran Vučević.
Šest pobjeda na startu. Dubrovnik je primio devet komada
Hajduk je silovito krenuo u sezonu i nanizao šest pobjeda, što mu je do danas drugi najbolji start u HNL-u, koji je nadmašio u sezoni 2006./07. sa sedam uzastopnih pobjeda. Nakon Istre (3:1), uslijedila je pobjeda nad Cibalijom, koja je domaćin bila u Đakovu, a zatim je na Poljud stigao Dubrovnik, a utakmica je završila najvišom pobjedom uopće u prvoj sezoni HNL-a. Bilo je čak 9:0.
"Bilo je u Dubrovniku dosta dobrih igrača koji su kasnije napravili respektabilne karijere. Možda im je imponirao dolazak na Poljud, malim klubovima tada nije bilo lako kada dođu u Split", pokušavao je Mihačić objasniti tako visoku pobjedu, a Vučević se nije sjećao točnog rezultata, samo uvjerljive pobjede. "Bilo je nekih pet ili šest nula... Devet? Hm, sad kad promislim, čini mi se previše."
U 4. kolu odigran je prvi derbi u povijesti HNL-a, u kojem je Hajduk na Maksimiru slavio 2:1 golovima Miše i Koznikua. "Čast Zagrebu i Inkeru, ali i tada je to bio najveće rivalstvo u HNL-u, uvijek su to bile neizvjesne utakmice, na nož", kaže Mihačić.
Mornar je u toj sezoni zabio sedam golova, ali niti jedan mu nije draži od poteza s prvog derbija: "Uklizao sam ispred Ladića na 20 metara tako da ga je lopta preskočila, a Kozniku je dotrčao i poslao je u prazan gol za 2:0. To je bila baš jebačka akcija, ostala mi je u sjećanju, a i znate kako kaže Toni Kukoč da mu je draže asistirati nego zabiti jer su tada dva čovjeka sretna."
Nakon domaćih pobjeda nad Zadrom i Rijekom, Hajduk je prvi bod ispustio u 7. kolu na gostovanju kod Osijeka u Donjem Miholjcu. Bilo je to i najdramatičnije gostovanje Splićana te sezone, u kontekstu onog što se događalo izvan nogometa.
Svi su klubovi tih ratnih godina po Hrvatskoj putovali sa zamračenim svjetlima autobusa, zaobilaznim cestama i putevima, pod sirenama ili čak granatama. Relativno je poznata priča o Hajdukovu povratku iz Austrije s europske utakmice, kada su prvi prešli Paški most nakon bombardiranja, a zatim se kroz Zadar vozili u zamračenju dok je trajalo granatiranje.
Miše je u razmjeni zarobljenika prepoznao prijatelja
Ali u Donjem Miholjcu hajdukovci su vidjeli ratne strahote iz prve ruke. "Meni je taj dan ostao u strašnom sjećanju", priča nam Vučević. "Tog dana bila je razmjena zarobljenika, ljudi su iščekivali svoje bližnje. Bilo je to jako teška scena, a mi smo nakon toga igrali protiv Osijeka. Nakon samog kraja utakmice počela je zračna uzbuna, a mi smo odmah gibali za Zagreb."
"Ta slika, tužna lica, dolazak autobusa sa zarobljenicima... U svakom je bilo po 30 kila. Miše, koji je iz Vukovara, prepoznao je među njima jednog školskog druga. Bili smo u nevjerici kako se postupa s našim ljudima.
Bila su to baš mučna vremena za cijelu Hrvatsku, nogomet je bio u drugom planu. Koliko god smo mi živjeli za to, misli su stalno bile drugdje, ne znaš tko ti je od prijatelja ili rodbine živ, je li koji grad pao...", prisjećao se Tomislav Erceg, tada 20-godišnji napadač koji se tek probijao u momčad.
"To je bilo baš intenzivno. Ali cijelo to vrijeme, imaš prijatelje i poznanike u ratu, slušaš vijesti kako napredujemo, oslobađamo teritorij, a ti igraš nogomet i pokušavaš biti normalan", dodao je Mornar.
Kozniku protiv Zagreba ostao bez dresa, Vučević u Puli dogovorio transfer u Barcelonu
Sa sportske strane, Hajduk je prvu neugodnost doživio u osmom kolu domaćim porazom od Inkera 2:0, ali nakon toga opet je krenuo u novi pobjednički niz, u kojem je jedna od žrtava na Poljudu bio Zagreb, koji će se pokazati najvećim konkurentom u utrci za naslov.
Jedini gol na utakmici zabio je Ardian Kozniku u 87. minuti, a on je odmah nakon toga morao izaći. "Publika me povukla i ja sam Torcidi bacio dres. Sudac Beusan dao mi je žutio karton, ali ja nisam imao drugi dres. Nije to bilo kao danas, kad ti odmah s klupe dobace drugi. Ekonom je trčao u svlačionicu, a ja sam se vratio na teren bez dresa, ali trener me odmah zamijenio", ispričao nam je napadač koji je bio jedini stranac u toj Hajdukovoj momčadi.
Gostovanje u Puli pak posebno pamti Vučević, koji je bio strijelac za pobjedu 1:0. "Na toj me utakmici gledala Barcelona, razgovarali smo nakon utakmice", prisjetio se legendarni veznjak susreta koji je rezultirao njegovim transferom u jedan od najvećih svjetskih klubova nekoliko mjeseci kasnije.
Mihačićeva sezona završila je u Blatu
Nakon 9:0 u Splitu, Dubrovnik se puno opasnijim pokazao kao domaćin, iako je igrao u Blatu na Korčuli. Ta je utakmica u posebno lošem sjećanju ostala Mihačiću, koji je prva dva kola sezone propustio jer je morao u Sloveniju na skijanje kako bi položio posljednji kolegij na fakultetu i diplomirao. Nakon toga bio je startna "jedinica" Splićana. Do utakmice na Korčuli.
"Istrčao sam na jednu loptu i dobio jak udarac u koljeno i morao sam izaći. Do kraja sezone branio je Zoran Slavica, koji je nekoliko tjedana kasnije završio na golu reprezentacije. Zbog te nesretne ozljede propuštena je prilika za najdraži dres", sjeća se Mihačić.
Slavica nije primio gol ni na toj utakmici ni na poljudskom uzvratu protiv HAŠK-Građanskog (0:0) ni u narednih pet kola. Dva kola prije kraja imao je četiri boda više od Zagreba i u sustavu kada je pobjeda vrijedila dva boda, bio mu je dovoljan i remi u međusobnom okršaju u Kranjčevićevoj. No uslijedio je šok, Zagreb je glatko slavio 3:0, nanio Hajduku tek drugi poraz u sezoni i ostao u igri za premijerni naslov do posljednjega kola.
Proslava odgođena za zadnje kolo na Poljudu
"Sigurno smo bili bolja momčad od Zagreba, ali i oni su imali odlične pojedince i baš su nas zasluženo dobili tri razlike. Mislim da smo mi tek pred kraj imali dvije šanse", sjeća se Vučević.
Neki su taj poraz pripisali opuštanju jer je titula već bila praktički osigurana, a ionako nisu Zagreb smatrali najvećim rivalom, nego njihove sugrađane iz Maksimira. Uostalom, u zadnjem kolu na Poljudu je gostovao Šibenik, a tu nitko nije sumnjao u pobjedu.
"Dobili smo 4:1, a ja sam postigao prvi i treći gol", kaže Kozniku koji je tada s 12 golova ponio i naslov najboljeg strijelca. "Bila je to prva titula u samostalnoj Hrvatskoj. Zagreb je imao odličnu momčad, kao i Dinamo. Ma nije bilo loše ekipe."
Startne pozicije
"Ali mi smo bili baš moćni", nadovezao se Mornar. "Zapisano je da smo bili prvi prvaci", dodao je Erceg, a važnost te titule, osim zato što je bila prva, najbolje je sažeo Mihačić: "Bilo je to zauzimanje pozicija u prvim godinama HNL-a, tko dokaže da je bolji, dominirat će."
I zaista, Hajduk je dominirao prvim godinama HNL-a i osvojio tri od prva četiri naslova prvaka te im dodao i dva Kupa. No nakon 1995. Splićani su prvacima postali smo još tri puta između 2001. i 2005., a od tada čekaju svoju sedmu titulu. Možda još samo nekoliko mjeseci.