NIŠTA Dinamo nije ponudio navijačima večeras, ali ova utakmica je izgubljena mnogo prije gostovanja u ukrajinskoj "Tuzli": klupskom čelništvu se nakon rasprodaje glavnih igrača i dovođenja poluproizvoda sa Pampasa i Kordiljera strateški cilj svodio na to da u 3. pretkolu "izvuku atraktivnog protivnika iz Liga petice, a pod svaku cijenu izbjegnu one sa Istoka".
Pri tome se Dinamo dakako rukovodio ekonomskom računicom, jer već su se pomirili sa ispadanjem pa je red da se osim na stalnoj rasprodaji, štogod zaradi i na posjeti. Međutim, ždrijeb ih ove godine nije mazio, pa su izostali Milan, Arsenal i Werder, a sudeći po prikazanoj igri protiv Ahmetovljevih Rudara, u uzvratu bi i "izbirljiva zagrebačka publika" mogla s pravom u velikom broju ostati kod kuće jer čemu se dekomodirati na trošnom Maksimiru kada je jedino u čemu se može uživati Srnin slobodnjak u pogrešnom dresu ili Tadićeve "škarice".
Važno je sudjelovati u 3. pretkolu
Ključni trenuci Dinamove nemoći i limitiranosti određeni su znači strateškim, a ne taktičkim razlozima. Mamiću naravno ne pada na pamet trećinu (ili ne daj Bože polovicu) bogatstva zarađenog na svima prodanima uložiti na nekog Brandaa, Jadsona, Fernandinha umjesto na simpatične dječarce koje se skautira mjesecima da nakon toga ne bi našli niti mjesta u avionu među svih onih 105 članova Dinamove ekspedicije koja se uputila u Donjecki bazen.
Slična su priča i Dinamovi veterani-povratnici, koji se zadnji ugovor života vrate odraditi u voljeni klub upravo radi utakmica kao što je ova, ali u njima također ne nastupe zbog potrošenosti i(li) ozljeda. Tako kada nema Bišćana i Butine, a Ibanez i Suarez ostanu vježbati na Hitrec-Kacijanu, momčad najvažniju utakmicu sezone igra sa golmanom - do jučer kandidatom za kaljenje, a nakon ozljede kapetana obranu drži 19-godišnjak. Kada se vidjelo da je Morales zasad novi Guela, u Modrićeve cipele je uskočio još jedan tinejdžer, Milan Badelj.
"Dječaci iz Brazila" i "Domaći dečki" - dva lica pogrešne kadrovske politike
Kelava, Lovren i on nisu večeras nastupili zato što je strategija kluba orijentacija na "domaće dečke", nego je zbog već potencirane rasprodaje, neodgovarajućih "pojačanja" i manjka igrača u obrani, na najvećoj sceni klub prislino krenuo po Ligu prvaka sa tri juniora u momčadi, koje će se tako samo potrošiti ako ni krivi ni dužni odmah ne ispune previsoka očekivanja. Priče o "trpljenju grešaka dok ne sazriju" su samo tlapnje, jer uvijek će se naći Balabani i Šokote kako bi mladići stasali na klupi u njihovo debeloj sjeni.
Bez obzira na Kelavinu grešku kod prvog gola, Lovrenovo suučesništvo kod drugog i hektre praznog prostora koje je Badelj za sobom ostavljao odlazeći naprijed, oni su jedini dobitak večerašnje utakmice. Možemo im dodati tek Vrdoljaka, dok je ostatak momčadi potpuno podbacio u temeljnom segmentu; trčanju!
Napadači koji ne znaju zabiti i kojima se ne da trčati
Poznato je tko su pak antiheroji: nemoguće je ne izdvojiti Tadića i Mandžukića. Posebno je tužno gledati igrača koji je ne tako davno proglašavan za Šukerovog nasljednika, dok mu se lopte odbijaju od nogu i kako je u baš svakom duelu iza protivničkog braniča, bilo da se radi o sprintu, građenju ili pokušaju šuta.
Mandžukić je igrom protiv Šahtara na najbolji način zahvalio novinarima koji ga na silu guraju u ni manje ni više nego u špicu reprezentativnog napada. Nastupima kao što je ovaj sinoćnji pozivnicu za okupljanje u Sheratonu neće tako skoro izboriti.
Napadači su možda najveći krivci za Dinamovu lošu igru jer niti u tragovima nismo vidjeli njihov najavljeni pritisak na "slabiji dio Šahtarove momčadi" - obranu. Upravo su njihovi braniči pokazali Dinamovima kako se treba igrati: čvrsto i uz protivnika, dok su oba gola domaćina pala zbog toga što im je ostavljeno neshvatljivo mnogo prostora. Navijači su slavili što ne igra Balaban, ali gori ove dvojice sigurno ne bi bio.
Još jedan Dinamovac kojeg se svim silama gura u hrvatsku reprezentaciju, Etto, je u Donjecku odigrao najgoru utakmicu za hrvatskog prvaka. U dvobojima kao što je ovaj se ništa ne može sakriti, pa tako ni to zašto se tako "strašan" igrač već godinama ne može prodati u inozemstvo usprkos za trećinu manjoj odšteti nego što je Šahtar platio destruktivca Iščenka.
Dinamo nije imao što tražiti protiv oslabljenog Šahtara
Šahtar je rutinski savladao Dinamo i time što je od početka do kraja kontrolirao i diktirao igru pokazao kako je razlika između momčadi koja je prošle godine bila posljednja u svojoj skupini u Ligu prvaka i hrvatskog prvaka barem za jednu klasu na strani ukrajinsko-brazilske momčadi.
Dinamo ništa od onog što je glavni snimatelj Marijan Vlak rekao nije napravio: niti je bio čvrst na sredini terena - tamo su carevali neatraktivni ali učinkoviti Fernandinho i Hubschman, još manje smo vidjeli "brze kontranapade".
Nered koji su stvarali Šahtarovi Brazilci u Dinamovoj zadnjoj liniji je bilo ružno za gledati, a mladi Kelava je na kraju spasio goste od prave katastrofe jer bi se Wilian, Jadson i Brandao stuštili prema golu kako im se prohtjelo. Od duel igre nije dakle bilo ništa.
Bitno je naglasiti da je Dinamo igrao protiv Šahtara bitno slabijeg nego prošlih sezona, jer i oni su ostali bez svojih "Modrića, Ćorluke, Vukojevića", odnosno pet igrača iz prve postave: Timoščuka, Elana, Matuzalema, Castilla i Lucarellija. Također, pitanje je kako bi se Dinamo večeras proveo da nije zbog ozljede morao izaći Razvan Rat, Šahtarov "Srna na lijevoj strani".
Loš Mamićev tajming za odustajanje od sna o Ligi prvaka
Osim što su likovali zbog neigranja Boška Balabana (koji je prošle godine u Bremenu promašio Ligu prvaka) navijači Dinama su se tješili kako barem ove godine ne moraju slušati tko zna koje po redu bajke gazde kluba o plasmanu u Ligu prvaka. Ali, uz to što je igra Dinama pokazala gdje mu je mjesto, rezultati BATE Borisova, Anorthosisa i Aalborga su učinile smiješnima Mamićeve tome kontradiktorne žalopojke (aktualizirane ove godine) o tome da ne može zadržati najbolje igrače i kako zbog toga ne uspijeva uhvatiti Ligu prvaka. Jer, pouzdano znamo kako Bjelorusi, Ciprani i Danci nemaju igrača od 25 milijuna eura, kao što ga je Mamić imao prošle sezone.
Zvonko Alač
Foto: shakhtar.com