Biatlon je nastao kao mješavina skijaškog trčanja i streljaštva (pucanja iz puške). Biatlon je u stvari vojna disciplina, a najjače biatlonske reprezentacije danas su Njemačka, Norveška, Francuska, Rusija i Švedska. Švedanka Magdalena Forsberg, živa legenda ovog sporta, peterostruka je uzastopna osvajačica najvećeg Kristalnog globusa - najvećeg odličja Svjetskog kupa.
Oprema
Za biatlon se koriste standardne skije za skijaško trčanje. Težina im je oko 1.250 g, a širina oko 5 cm. Dužina ovisi o visini natjecatelja i nije ograničena. Skije su za skijaške cipele samo naprijed pričvršćene, tako da je sa svakim korakom moguće petu odvojiti od skije, što omogućava brže i dinamičnije kretanje. U prvo vrijeme biatlon se trčao samo paralelnom tehnikom, a od 80-ih godina u tzv. skating-tehnici ili otklizavanju.
Kada govorimo o oružju, do 1977. godine koristile su se velikokalibarske puške. Odstojanje od mete bilo je 100 m za stojeći stav te 150, 200 i 250 m za ležeći stav. Od 1978. godine koristi se malokalibarsko oružje kalibra .22, čija je težina između 3,5 i 6 kg. Automatsko i poluautomatsko oružje nije dopušteno. Od tada je odstojanje od mete uvijek 50 m. Streljivo ima pak kalibar 5.62 mm. Izlazna brzina ne smije prelaziti 380 m/s. Brzina se kontrolira u komorama na temperaturi između +10 i -15 °C.
Na koncu, mete su udaljene 50 m od mjesta za gađanje. Sastoje se od pet crnih točki na bijeloj podlozi. Veličina im je 4,5 cm prečnika za ležeći i 11,5 cm za stojeći stav. Za svaku nepogođenu metu dobiva se ili dodatni kazneni krug, obično dužine 150 m, ili u nekim disciplinama dodatna minuta.
Discipline
Pojedinačno natjecanje obuhvaća trku dugu 20 km (15 km za žene), što je najstarija disciplina. Gađa se četiri puta naizmjenično u ležećem i stojećem stavu, ukupno 20 meta. Svaki promašaj donosi dodatno vrijeme, obično 1 minutu, koje se dodaje na vrijeme trčanja. Natjecatelji počinju trku uobičajeno na 30 sekundi razmaka. Druga disciplina je sprint koji je pak dug 10 km za muškarce, a 7,5 km za žene. Gađa se dva puta najprije iz ležećeg, pa iz stojećeg stava, ukupno 10 meta. Svaki promašaj donosi kazneni krug trčanja od 150 m. I ovdje natjecatelji počinju trku pojedinačno u vremenskim razmacima.
Treća disciplina je potjera. U njoj natjecatelji počinju utrku po plasmanu iz prethodne, u vremenskom razmaku tog vremena, zaokruženog na cijelu sekundu. Dakle, natjecatelj kreće s toliko vremenskog zaostatka za prvim koliko je u prethodnoj utrci kasnio na cilju. Prethodna utrka je uobičajeno sprint. Pobjednik je onaj tko prvi stigne na cilj. Dužina staze je 12,5 km za muškarce, odnosno 10 km za žene. Gađa se četiri puta, ali prva dva gađanja su ležeća, a posljednja dva iz stojećeg stava. Za svaki promašaj se trči dodatnih 150 m u kaznenom krugu. Kako ne bi bilo gužve na stazi i na gađanju, po pravilima Svjetskog kupa, sudjeluje samo 60 prvoplasiranih iz prethodne utrke. Mjesto na gađalištu je po redoslijedu stizanja do meta.
Postoje još masovni start , štafeta i mješovita štafeta. Masovni start podrazumijeva to da svi natjecatelji kreću u isto vrijeme. Staza je duga 15 km (12,5 km za žene), četiri su gađanja (dva ležeća pa dva stojeća). Prvo se gađa na meti sa startnim brojem natjecatelja, a ostala gađanja po redoslijedu dolaska na mete. Kao i u sprintu, kazneni krug je 150 m za svaku promašenu metu. Po pravilima Svjetskog kupa, sudjeluje samo 30 natjecatelja (upola manje od potjere jer kreću svi u isto vrijeme).
Tijek utrke
Kada dotrči do mjesta gađanja, zadihani skijaš se mora u kratkom vremenu prilagoditi u smirenog strijelca. Za manje od minute, koliko najčešće traje zadržavanje pred metom, biatlonac mora usporiti rad svoga srca s oko 180 - 200 otkucaja u minuti na oko 100 otkucaja, postaviti se u položaj za gađanje, napuniti pušku i ispucati svojih pet hitaca. Naravno, i pogoditi metu.
U sprinterskim disciplinama puca se dva puta po pet metaka malog kalibra 22 s udaljenosti od 50 metara. Promjer mete pri pucanju iz ležećeg stava je 45 mm, a pri stojećem stavu 115 mm. Minimalna težina puške je 3,5 kg. U kombinaciji se također puca dva puta, a u individualnim i utrkama masovnog starta četiri puta (dva puta ležeći, dva puta stojeći). Svaki član štafete (četiri natjecatelja) puca dva puta po jednom iz ležećeg i stojećeg stava.
Različite su kazne za promašaje. U sprinterskim, kombinacijskim, štafetnim i utrkama masovnog starta svaki promašaj kažnjava se trčanjem kaznenog kruga od 150 metara. U individualnoj trci, na 15 i 20 km, za promašaj se dobiva kaznena minuta.