Foto: Screenshot
GOL GEOFFA Hursta Njemačkoj u finalu 1966. godine. Maradonin gol rukom Engleskoj u četvrtfinalu 1986. godine. Zidaneovo udaranje Materazzija glavom u finalu 2006. u Berlinu. To su neki od kultnih trenutaka Svjetskih prvenstava.
No, jedna od najvećih prevara, odnosno, pokušaja prevare dogodila se sad već davnog 3. rujna 1989. godine. Baš kao i u ovim južnoameričkim kvalifikacijama, Čileu je u zadnjem kolu na Maracani morao pobijediti izravnog konkurenta Brazil ako se želio kvalificirati na SP 1990. u Italiji. Samo pobjeda igrala je Čileancima na stadionu na kojem nikada u povijesti nisu pobijedili.
Za Brazil se sve odvijalo po planu. Momčad Sebastiaa Lazaronija vodila je 1:0 golom Carece iz 49. minute i činilo se da će “carioce” rutinski u Italiju. Sve do 67. minute kad se dogodilo nezamislivo.
Čile je živio u vremenu okrutne vojne hunte Augusta Pinocheta
Za Čile je sami plasman na SP bio više od nogometa. Zemlja je ulazila u zadnju fazu okrutne vladavine vojne hunte Augusta Pinocheta i kaos s ulica Čilea preselio se i u nogometnu reprezentaciju. Narod je želio napraviti sve ne bi li se riješio strašnog diktatora, a nogometna reprezentacija željela je napraviti sve ne bi li se dokopala mundijala. Deset godina ranije, 1979., Čile je krivotvorio papire svojoj U-20 reprezentaciji u kojoj su samo tri igrača imala pravo nastupa na južnoameričkom prvenstvu u Urugvaju. Jedan od njih bio je i Roberto Rojas, “junak” naše priče, a za prevaru se saznalo tek naknadno.
“Atmosfera unutar sporta, osobito nogometa, oslikavala je stanje u državi. Ako ljudi mogu nestajati, ako ih se muči, ubija i tjera u emigraciju, najmanji problem je varati u nogometu”, prisjetio se nogometni novinar Danilo Diaz tog kaotičnog doba u povijesti svoje zemlje.
U toj, sad legendarnoj 67. minuti utakmice na Maracani, Roberto Rojas je ispucao loptu na polovicu Brazila. Kamera se odmaknula od njega i u jednom trenuku na Maracani se začuo uzvik. U sljedećem kadru Rojas je ležao na travnjaku, a metar ili dva od njega gorjela je baklja koju su na travnjak bacili domaći navijači.
“Zaustavio sam utakmicu da vidim što se događa. Dok sam trčao prema njemu, a bio sam udaljen pedesetak metara, odmah sam imao osjećaj da Rojas ne leži jer ga je pogodila baklja. No, nisam bio siguran. Iznenadilo me kako su svi Čileanci odmah pojurili prema njemu, okružili ga i ja nisam mogao vidjeti odmah o čemu je riječ. Samo sam vidio neku crvenu mrlju na njegovu dresu, ali mi igrači Čilea nisu dopustili da mu priđem”, prepričava Juan Carlos Lostau, koji je te večeri sudio utakmicu.
Prividno šokirani gosti iznijeli su svojeg golmana s terena negodujući putem, dok su Taffarel, Bebeto, Dunga, Branco i ostali u čudu gledali što se događa. Kad su ga iznijeli, sudac ih je zamolio da se vrate na teren, no oni su predvođeni kapetanom Fernandom Astengom otišli s terena i odbili nastaviti utakmicu. Dok su Rojasa pregledavali liječnici, napadač Patricio Yanez okrenuo se prema brazilskim navijačima i primio se za međunožje.
Lostau nije imao izbora nego prekinuti utakmicu, na užas prepune Maracane. Što sad? Brazil će sigurno biti izbačen iz kvalifikacija zbog ružnog incidenta, Čileu će se dodijeliti tri boda i Rojas i društvo će se plasirati na SP.
Brazilci su bili sigurni da ostaju bez SP-a
“Bio sam prestravljen. Odmah sam pomislio ‘Ne, ne idemo na Svjetsko prvenstvo’. Znao sam da će nas teško kazniti”, rekao je tadašnji brazilski kapetan Ricardo Gomes.
“Mi fotoreporteri sjedili smo oko terena i vidjeli smo kad je baklja doletjela na teren. Nisam mogao vjerovati kad sam vidio Rojasa kako se valja po terenu, a baklja je pala puno dalje od njega”, prisjetio se brazilski fotograf Paulo Teixeira, danas nogometni menadžer.
Nakon što je utakmica prekinuta, pregledana je snimka susreta, ali nigdje nije snimljen trenutak u kojemu baklja pogađa Rojasa jer su se tad prijenosi radili s puno manje kamera nego danas. Ukratko, nikakvog dokaza nije bilo da je čilenaski golman glumio. Zadnja brazilska šansa bili su fotoreporteri.
Teixeira je pitao kolege jesu li uhvatili trenutak kad baklja pogađa Rojasa, ali su rekli da nisu. Brazilce je tog dana spasio - Argentinac. Ricardo Alfieri bio je također jedan od fotoreportera koji su snimali utakmicu. Šokirani Teixeira pitao ga je li snimio incident.
“Naravno, imam četiri ili pet snimaka”, odgovorio mu je.
Teixeira je odmah shvatio koliko će Alfierieve fotografije biti važne, no njegov kolega radio je za jedan japanski časopis. Japanci nisu željeli ni pod kojim uvjetima da se fotografije razvijaju u Brazilu već u njihovom labosu u Japanu.
“Rekao sam Ricardu da samo on ima snimke i da je on jedina osoba koja može spasiti brazilski nogomet. Jako smo si dobri, ali sam mu rekao da ga ne mogu pustiti iz moje zemlje dok mi ne preda sporni film”, kroz smijeh se danas prisjeća Teixeira.
Panično su se tražile snimke ili fotrografije s utakmice
Atmosfera je došla do usijanja. Na lokalnom radiju je odmah nakon utakmice objavljen je razgovor s čileanskim komentatorom koji je rekao da je vidio kako baklja pogađa Rojasa. Teixeira nije oklijevao. Nazvao je radio postaju i rekao da ima fotografije koje će demantirati priču. Za to je saznao i brazilski savez i predsjednik Ricardo Teixeira ušao je u prostoriju na Maracani u kojoj su bili fotoreporteri.
“Čovjek je bio u potpunom šoku, lice mu je mijenjalo sve boje. Bio je u šoku, ali čuo je što sam rekao na radiju i upitao me imamo li sigurno te fotografije. Ja ih u tom trenutku još nisam vidio, ali sam mu rekao da ih imamo i da će uskoro biti razvijene”, prisjeća se Paulo Texeira tih dramatičnih sati na Maracani.
Alfierija su odveli u neki laboratorij i nestrpljivo čekali da se fotografije razviju. Kad su bile gotovo, sve je bilo jasno.
Rojasa nije pogodila nikakva baklja. Rojasu nije bilo ništa. Rojas je, u dogovoru s nekolicinom suigrača, u rukavice sakrio žilet. Plan je bio da na prvu manju ili veću provokaciju ili gužvu na terenu ili, kamo sreće, nešto bačeno s tribina, Rojas ležećki žiletom razreže glavu ne bi li se raskrvario. Sudac bi u tom slučaju utakmicu prekinuo, a ona bi se, u najgorem slučaju, ponovila na neutralnom terenu. Dodjela pobjede Čileu za zelenim stolom bila bi bonus.
Na Alfierijevim fotografijama, koje su iste večeri prodane brazilskoj mreži Globo za tada golemih 5000 dolara, jasno se vidjelo kako baklja leti i pada više od metar dalje od Rojasa. Potom, čileanski golman pada na travu i valja se prema baklji.
FIFA nije imala milosti
Sljedećeg dana Globo je objavio snimke, a nakon toga ih je predsjednik saveza dostavio FIFA-i. Brazil je odahnuo. Tjedan dana kasnije Rojas je dobio doživotnu zabranu igranja od FIFA-e. Još nekoliko igrača i ljudi iz saveza bilo je kažnjeno, a ono najvažnije se također odigralo protiv Čileanaca. Brazilu je dodijeljena pobjeda 2:0, kojom se plasirao na SP, a Čile je izbačen iz kvalifikacija za SP 1994. u Sjedinjenim Državama.
Nikad se nije točno saznalo tko je sve bio umiješan, odnosno koliko Čileanaca je znalo za Rojasov plan. Kapetan Fernando Astengo, koji je teatralno odveo momčad s terena, također je bio suspendiran, iako do dana današnjeg negira bilo kakvu povezanost.
“Tek kad smo došli u svlačionicu sam shvatio da je sve gluma. Još nekoliko igrača je bilo u to umiješano, ali nisam uspio saznati o kome je riječ”, branio se u intervjuu 2013. godine Astengo.
Rojas je sve priznao i uporno je tvrdio da je samo on odgovoran za neuspjeli skeč te da njegovi suigrači nisu imali nikakve veze ni sa čime. Rojasu je bilo zabranjeno igranje, ali je mogao nastaviti s radom u nogometu. Tri godine kasnije dobio je posao u - Brazilu. Sao Paulo mu je ponudio posao trenera golmana tijekom kojeg razdoblja je stvorio brojne dobre golmane poput Rogerija Cenija.
Godine 2001. skinuta mu je zabrana, nakon čega je odradio transplantaciju jetre zbog bolovanja od hepatitisa C. Dvije godine kasnije bio je glavni trener Sao Paula i kvalificirao se u Copa Libertadores.
“Sreo sam ga puno godina kasnije i rekao mi je da mu je žao. On nije loša osoba, samo je tog dana donio jako lošu odluku. Brazil mu je oprostio jer je našem nogometu kasnije dosta dao. No, plan koji su oni imali i danas mi je nevjerojatan. Zaista, nevjerojatan. Što je najbolje, imali su jako dobru momčad i možda su nas čak i mogli pobijediti”, prisjetio se brazilski kapetan Gomes.
Tako se Brazil plasirao na SP zahvaljujući jednom Argentincu. Argentinac dao, Argentinac uzeo. Ovaj put još jedan zločesti dečko, Claudio Caniggia. U 80. minuti osmine finala za 1:0.
On se nije ispričao...