OČITOVANJE suca (identitet poznat redakciji) Trgovačkog suda u Zagrebu na traženje jedne od stranaka da ga se kao suca izuzme iz sudskog procesa, ući će sasvim sigurno u anale novijeg hrvatskog pravosuđa. Umjesto da se očituje na argumente jedne od stranaka da je donio nepovoljnu odluku te da u je u svom obrazloženju presude sasvim zaboravio na mnoge ključne stvari iz sudskog procesa, sudac je napisao osam gusto tipkanih stranica o tome što sve nedostaje u zgradi zagrebačkog Trgovačkog suda i kako zapravo (ne)funkcionira pravni sustav u Hrvatskoj.
O predmetu ni riječ, ali o sustavu i zgradi detaljno
Sudac se žali i da biblioteka suda imao premalo stručnih knjiga, a da ono što "iskopa" preko interneta ne može iskoristiti jer mu printer preko cijele stranice "izbacuje" - neslužbena kopija. Sudac je ljut i na resorno ministarstvo jer sve više mora obavljati činovničke poslove, vršiti dostavu i pisati izvješća. Naravno da takvo pismo ni najmanje nije zadovoljilo stranku koja i dalje traži izuzeće suca iz jednostavnog razloga - predmetni slučaj se gotovo i ne spominje.
KAKO DA RADIMO BEZ KLIME?
PRINTA "NESLUŽBENE KOPIJE" PREKO INTERNETA
Pri tome istaknutu apsurdnu nefunkcionalnost samo podcrtava recentna tehnološka dosjetka nadležnog ministarstva koje omogućavajući sucima (zaobilazni, svojevrsni "backdoor") pristup registru putem interneta, koji je kao takav moguć kao javni servis za sve korisnike interneta. Tako pribavljena (isprintana) isprava je praktički neupotrebljiva njezinim prilaganjem za konkretni sudski spis, budući da jedino mogući A4 format "isprint" takvog registarskog izvadka sadrži (pre)velikim slovima dijagonalno ispisanu naznaku "neslužbena kopija".
U PSEUDOSUDNICI LJUDI SE NE MOGU NI USTATI
Suzdržao bih se detaljnijeg opisa kao suvišnog čemu su nalik atmosfera i uvjeti rada na sada uobičajenim ekstremnim ljetnim temperaturama kad se takva pseudosudnica ispuni ljudima. U tom kontekstu nije teško naći promašenom svrhu zakonske odredbe (čl. 336. st. 4.) u slučaju njezine dosljedne primjene u opisanim prostornim okolnostima, a koja nalaže da stranke objavu presude saslušaju stojeći što bi trebalo apostrofirati dignitet suda pa tako u praksi i nije zaživjela (a u kojem kontekstu se može spomenuti i neostvarenje odredbe čl. 69. Zakona o sudovima glede nošenja sudačke odore).
NE VALJA NI BIBLIOTEKA
TsZg raspolaže simboličnom i praktički smiješnom bibliotekom s obzirom na njezin raspoloživi fundus, pa tako sucu nije dostupna ne samo recentna stručna literatura, koja je obzirom na silovitost promjena u prilagodbi europskoj pravnoj stečevini i normativnu hiperprodukciju neophodna i pozamašna, već ni pročišćeni zakonski tekstovi, a ni korpus međunarodnih propisa i konvencija preuzetih od bivše države koje je moguće naći samo u knjižnici Pravnog fakulteta.
TEHNOLOGIJA ZA 19. STOLJEĆE
Poslovni procesi koji određuju sudske postupke su nedefinirani i neutvrđeni, te su u svojoj reliktnoj anakronosti potpuno neprimjereni vremenu (21. stoljeće) u kojem se odvijaju. Bazirani na administrativnoj platformi i tehnologiji 19. stoljeća (kao i uostalom isto tako notorno i kronično i cijela oblast javne uprave RH), te na nasljeđenoj strukturi autoritarnog administrativnog sustava, (ne)podešeni su tako da, namjesto da servisiraju srž sudačkog posla - bavljenjem i primjenom prava u pružanju pravne zaštite sukladno najboljoj europskoj praksi i duhu prakse EU sudova i uopće pravne kulture EU, realno suca čine zatočenikom takove notorne neuređenosti.
FRUSTRIRAJUĆI E-SPIS
Famozni sustav e-spisa (ICMS), koji je automatizacijom i digitalizacijom sudskih postupanja trebao rasteretiti kako sudsku administraciju tako i suce suvišnog, manualnog činovničkog postupanja, polučio je upravo suprotno, kako to evidentno, nakon njegove višegodišnje produkcije, pokazuju iskustvo i statistički podaci o brzini postupanja koja su sporija u odnosu na vrijeme prije njegova uvođenja (30 posto). Isti je u stalnom procesu (eksperimentalnog) usavršavanja te je k tome i kao takav spor, nestabilan i nepouzdan, što je svakodnevno frustrirajuće iskustvo kako njegovih korisnika tako i sudske uprave koja taj problem kronično nemoćno i bezuspješno komunicira sa nadležnim ministarstvom.
DIGITALNI SUCI SERVISIRAJU SUSTAV
Prisila prekomjernog i suvišnog angažmana pri korištenju sustava suca čini "digitalnim" činovnikom i provodi ultimativno apsurdni obrat prema kojem je Sudac tako primoran servisirati sustav namjesto da bude obrnuto.
MORAMO SE DOPISIVATI!
Sudac nema pristup javnim registrima pa se tako u potrebi pribavljanja isprava za postupke koje provodi, u 21. stoljeću sa ostalim dijelovima kako sudbenog sustava tako i javne uprave - dopisuje. Da bi se primjerice odvrtjela korespondencija i pribavila adresa osobe od nadležnog ureda MUP-a potrebno je 30-ak dana.
RUGAJU NAM SE
Navedeno ne samo da ocrtava stvarnu nemoć sustava da primjereno uredi potrebne funkcionalnosti kao pretpostavke učinkovitog, dostojanstvenog i neovisnog sudbenog postupanja te time i vladavine prava, već na posebno simboličan način ismijava i unižava sve prethodno navedeno jer kako drugačije shvatiti privijanje takve isprave spisu (ako se i zanemari i stavi po strani procesnopravnu valjanost te i tako privijene isprave).
SVE MORAMO RADITI
Da je sudac primoran obavljati nesudačke, administrativne (činovničke) poslove je isto tako notorno. To se odnosi na čitav niz radnji i poslova koje su u smislu definiranosti (ne)snimljenih poslovnih procesa vremenski neodređene i apsorbiraju sudačko vrijeme te time čine sučev rad nužno administrativno uvjetovanim i ovisnim. Sudac je tako zbog neuređenih poslovnih procesa i njihove kalibracije, obzirom na njihov razmjerni značaj i validnost, izložen i primoran na pisanje raznih dopisa, kontrolu urednosti administriranja spisa, izvršene dostave, administriranje sudskih pristojbi pa tako i prekomjernog pisanja različitih izvješća i očitovanja, čija je važnost kao i sve navedeno nerazmjerna važnosti srži i sukusa sudačkog posla.
TEHNOLOŠKI PARK JE AMORTIZIRAN PA JE SAMIM TIM NEDOSTATAN
Tehnološki park TsZg je, kad je o informatičkoj opremi riječ, odavno amortiziran, a k tome i kronično nedostatan pa tako sud raspolaže s ponižavajuće smiješnom i sramotnom količinom nekolicine fotokopirnih i tri fax uređaja obzirom na njegovu veličinu i značaj (koji je i ekonomski i egzaktno odrediv) postupaka koji se u istom sudu odvijaju i ako se stavi po stranu civilizacijsko pitanje digniteta suda.
ZAŠTO PIŠEM SVOJE TEKSTOVE?
"Da li treba uopće komentirati odnosnu kapacitativnu nedostatnost upirući pri tome samo na jednu zgodnu i ilustrativnu nedefiniranost imanentnog poslovnog procesa a to je pisanje teksta. Obzirom na činjenicu da nigdje nije propisano da to mora činiti sudac, to bi logikom dosljedne primjene sudskog poslovnika uprava suda morala uređujućem sucu staviti na raspolaganje potreban daktilografski resurs čemu u praksi (srećom) nije tako, te moja "malenkost (kao i mahom većina sudaca i sudskih savjetnika) sam(i) pišu svoje "tekstove" što nužno i posljedično ima veze sa distribucijom "sudačkog vremena" i smislom njegova suštinskog utroška u kontekstu (ne)uređenja poslovnih procesa.
NEMA NI PISARNICE, SAMO JEDNA SURADNICA
Prema članku 26. st. 4. Zakona o sudovima, predviđa se da se radi obavljanja uredskih poslova sudske uprave za sudski odjel koji ima više od 20 sudaca može ustrojiti sudska pisarnica. Namjesto sudske pisarnice meni je na raspolaganju (jedna) suradnica koja obavlja ujedno i poslove moja suradnice u vijeću u kojem kao sudac sudim. Usprkos njenom neupitnom zalaganju i marljivosti tako i u toj mjeri odmjeren ljudski resurs je apsolutno nedovoljan i neadekvatan u očekivanoj administrativnoj podršci upravljačkim i sudačkim poslovima koje obavljam.