"Ministrice Pusić, zašto je pitanje nestalih najvažnije? Založite se za žive, čujte svjedočanstva žena silovanih u Domovinskom ratu"

Foto: Admir Buljubašić/Cropix

UDRUGA Žene u Domovinskom ratu priopćenjem je reagirala na jučerašnji posjet prvog potpredsjednika srbijanske vlade Aleksandra Vučića, ali prije svega na ponašanje naše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić koja, kako ističe, članicama udruge već godinama odbija ispuniti zamolbu da sasluša svjedočanstva silovanih žena stradalih u vrijeme agresije Srbije i JNA na Hrvatsku. Pismo je potpisala predsjednica udruge Marija Slišković. Prenosimo ga u cijelosti.

Poštovana gđo. Pusić

Željela sam Vam omogućiti da kada se nađete u prilici u kojoj će RH rješavati pitanje ratnih šteta od zemlje agresora imate saznanja o stradanju naroda, posebno žena u to vrijeme. Niste se odazvali našem pozivu, ostali ste bez uvida u ratne događaje i bili ste pri susretu s državnim dužnosnikom Srbije u potpuno podređenom položaju. Ministar Vučić je izjavio da treba gledati budućnost, da nije potrebna ljubav za buduće odnose, treba riješiti problem mirovina i stanarskih prava srpske manjine, ojačati gospodarsku suradnju. Gosp. Vučić točno zna što hoće. On neće o ratu, o žrtvama, okupaciji, ratnim štetama, silovanima, logorašima. Srbija ne želi o ratnom neuspjehu. Posljedice ne sagledava.

Vi ste, gđo. Pusić, kao da ste obavili vrlo značajan i uspješan posao za zemlju i narod izjavili: "Ukoliko se riješi pitanje nestalih, stvaraju se uvjeti za povlačenje tužbe."

Zašto su nestali važniji od silovanih, ubijenih, i zatočenih?
 
Zašto je od svih stradanja u vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku važno jedino pitanje nestalih? A uništena i razorena zemlja, ubijeni, zatočeni, silovani, protjerani, 400 ubijene djece, nemaju vrijednost založiti se za pravdu, obeštećenje?

Koliko je snage potrebno za podizanje djeteta - ploda nekoga iz te horde?

Posao svakog državnog dužnosnika je štititi interese zemlje i naroda koju predstavljaju. Štitite li interese silovanih žena? Štitite li njihovo pravo na osjećaj da se njihovi predstavnici istinski zalažu da one dobiju  obeštećenje za proživljene ratne užase od zemlje iz koje su stizali do zuba naoružani neljudi kojima su bile robinje, ratni plijen. Pomislite li kako je živjeti s posljedicama proživljenog? Koliko je potrebno snage za podizati dijete - plod nekoga iz te horde?

Tužba, nadam se, obuhvaća i njihove patnje i stradanje. Ili se zauzimate za dobre političke odnose bez obzira na žrtve. Žrtve su se dogodile u vremenu kada ih Hrvatska nije mogla oružjem zaštititi. Danas, kada se sve rješava za stolom, zašto Hrvatska ne štiti te iste žrtve? To nije pitanje htijenja, to je dug i ispravljanje ondašnje nemoći.

Založite se za žive

Obraćam Vam se kao ministrici, prije svega kao ženi, založite se za žive, one koji su imali sreću preživjeti. Tužba se prije svega mora održati zbog njihovih prava, prava žrtve da se ne izjednačava sa zločincem i važnog osjećaja da se traži pravda i uspostavlja razlika između napada i obrane.

Uostalom, ministrice, političari su prolazni. Narod ostaje, kao i memorija proživljenog. Odgovornost je na svakom od vas koji ste preuzeli državničke poslove ostvariti pravičnu budućnost. Zbog mira. I dalje Vam stojimo na raspolaganju kako bismo Vam prenijeli istinita svjedočanstva žena žrtava rata.

Pročitajte više