Nekoliko stotina ljudi okupljenih ispred sudnice u Redwood Cityju u blizini San Francisca klicanjem je pozdravilo odluku porote.
Sudac Alfred Delucchi, koji će donijeti formalnu presudu 25. veljače iduće godine, može smanjiti preporučenu kaznu na doživotni zatvor bez prava na uvjetno puštanje, ali je to malo vjerojatno jer suci u Kaliforniji rijetko mijenjaju odluku porote u slučajevima sa smrtnom kaznom.
Ukoliko sudac potvrdi kaznu Peterson možda neće biti smaknut desetljećima, ako ikada, zahvaljujući procedurama predviđenim u ovakvim slučajevima i odnosu Kalifornije prema smrtnim kaznama.
Od 1978. kada je Kalifornija ponovno uvela smrtnu kaznu samo deset njih je i izvedeno. Posljednja smrtna kazna izvršena je 2002. za umorstvo počinjeno 1980. U slučajevima smrtne kazne automatski se ide na priziv, a samo na početak prve faze žalbenog procesa moglo bi se čekati godinama.
Peterson će u slučaju potvrđene smrtne presude biti poslan da čeka na njezino izvršenje u zloglasni zatvor San Quentin blizu San Francisca.
Peterson nakon čitanja presude nije pokazao nikakve emocije, a njegov odvjetnik Mark Geragos obećao je učiniti sve kako bi spasio svog klijenta od smrtonosne injekcije.
Tražeći smrtnu presudu tužitelji su nazvali Petersona "najgorom vrstom monstruma" koji ne zaslužuje sućut. Branitelj je zamolio porotu da ga poštedi navodeći da se ništa neće postići s još jednom smrti u ovom slučaju.
Peterson, 32, tvrdio je da je nedužan i da je pecao u zaljevu San Francisca kada je njegova žena nestala uoči Božića 2002. iz njihova doma u Modestu.
Ostatke žene i fetusa more je izbacilo na obalu četiri mjeseca kasnije nekoliko kilometara od mjesta na kojem je Peterson navodno pecao.
Tužiteljstvo je prikazalo Petersona kao hladnokrvnog ubojicu i čovjeka koji je varao svoju ženu i ustvrdilo da ju je ubio kako bi iz braka i odgovornosti očinstva pobjegao u zadovoljstva momačkog života.
Slučaju dvoje mladih ljudi iz srednje klase koji su imali sve razloge da budu sretni, a ipak je sve završilo okrutnim umorstvom, američki tisak i televizije neprekidno su posvećivali ogroman prostor i vrijeme.
Stotine ljudi svakodnevno su sudjelovali u dnevnoj lutriji za 27 mjesta u sudnici predviđenih za publiku.