Foto: FAH
AMERIČKI predsjednički izbori 2016. godine manje djeluju kao nacionalna debata o tome koji kandidat ima više iskustva, bolje ideje i liderske sposobnosti, a više kao svađa među kandidatima oko toga tko je tajnovitiji, ljigaviji i podmukliji. Oklijevanje Hillary Clinton da otkrije kako boluje od upale pluća dalo je novu municiju onima koji smatraju da je bivša državna tajnica pretjerano tajnovita. A što je tek s Donaldom Trumpom, milijarderom koji skriva pojedinosti o svojem poslovanju?
Takvi podaci pokazuju da većina Amerikanaca „ne vjeruje ni jednom ni drugom kandidatu, što je još jedan dokaz da su ovi izbori zapravo borba između dvoje iznimno nepopularnih kandidata“, kaže istraživač Ipsosa Chris Jackson. „Ovi izbori su kao da djetetu kažete da se mora odlučiti hoće li pojesti povrće na tanjuru ili promijeniti pelenu mlađem bratu.“
Nijedno od dvoje kandidata ne zaslužuje nagradu za transparentnost. Međutim, analiza Centra za javni integritet pokazuje da je Clinton, u izravnoj usporedbi s Trumpom, jasna pobjednica kada je riječ o dostupnosti informacija. Znakovit pokazatelj toga jest i činjenica da su iz njezine kampanje odgovorili na pitanja postavljena u pripremi ovog članka, dok iz Trumpove kampanje nisu stigli odgovori na opetovane upite.
Centar za javni integritet istražio je koliko su Clinton i Trump transparentni u devet važnih aspekata svojih predsjedničkih kampanja. Među istraženim područjima su porezi, zdravstveno stanje, osobne financije, otvorenost prema novinarima i financiranje kampanje.
Smatrate li da su navedene osobe općenito iskrene i transparentne kada govore o svojim financijskim, poduzetničkim ili investicijskim poslovima?
| Hillary Clinton | Donald Trump | Gary Johnson | Jill Stein | Barack Obama | |
| Sasvim iskrene | 9% | 6% | 3% | 3% | 17% |
| Iskrene | 26% | 19% | 22% | 16% | 35% |
| Neiskrene | 21% | 24% | 10% | 12% | 15% |
| Sasvim neiskrene | 29% | 34% | 2% | 3% | 16% |
| Ne znam | 15% | 16% | 63% | 67% | 17% |
| Iskrene (ukupno) | 35% | 26% | 24% | 18% | 52% |
| Neiskrene (ukupno) | 50% | 58% | 13% | 14% | 32% |
Osobno zdravlje
Za vrijeme predsjedničke kampanje 2008. godine puno se govorilo o zdravlju republikanskog kandidata, 71-godišnjeg Johna McCaina, koji je kao ratni zarobljenik u Vijetnamu preživio strahote, a kasnije je bio i operiran zbog melanoma. Stoga je nekoliko mjeseci prije samih izbora McCain dopustio novinarima da pregledaju 1173 stranica njegove medicinske dokumentacije i razgovaraju s njegovim liječnicima.
Za razliku od njega, 70-godišnji Trump je objavio izvješće o zdravlju koje je napisao liječnik koji je priznao da mu je za to bilo potrebno svega pet minuta. Šezdesetosmogodišnja Clinton je u srpnju 2015. godine obavila relativno opsežno izvješće koje je napisao njezin liječnik. U tim su izvješćima i Trump i Clinton proglašeni zdravim i sposobnim obnašati predsjedničku dužnost.
Međutim, više liječnika i zdravstvenih stručnjaka smatra da takva liječnička pisma ne mogu zamijeniti objavu medicinske dokumentacije kandidata, osobito kada je riječ o osobama njihove životne dobi, kada se povećava vjerojatnost pojave zdravstvenih problema. „Ako osoba ima bilo kakav zdravstveni rizik koji bi mogao dovesti do kakvog problema, javnost bi to željela znati“, kaže dr. Howard Brody, liječnik i etičar koji je do nedavnog umirovljenja bio ravnatelj Instituta za medicinsku humanistiku Sveučilišta u Teksasu. „Kod predsjedničkih kandidata, javnost se već navikla da bi oni trebali biti relativno otvoreni u pogledu svojeg zdravlja.“
Kampanja Hillary Clinton je u izjavi ustvrdila da je ona „jedini kandidat na ovim izborima koji je ispunio standarde kakvi se očekuju od predsjedničkih kandidata te je objavila detaljno zdravstveno izvješće koje je napisao njezin dugogodišnji liječnik... Donald Trump je objavio smiješno pismo u kojemu nema ni najosnovnijih medicinskih informacija, kao što su datum obavljenog pregleda, popis lijekova koje uzima, obiteljska anamneza, broj otkucaja srca u minuti, podaci o funkciji pluća, EKG-u ili razini kolesterola.“
Voditeljica Trumpove kampanje Kellyanne Conway, u poruci o zdravlju Hillary Clinton koju je objavila na Twitteru u ponedjeljak, napisala je kako „manjak transparentnosti predstavlja konstantu“ u slučaju bivše američke prve dame, senatorice i državne tajnice.
Trump je prošlog mjeseca obećao kako će objaviti svoju cjelokupnu medicinsku dokumentaciju – premda nije naveo točan datum kada bi se to trebalo dogoditi. „Mislim da bi oboje kandidata, pokvarena Hillary i ja, trebali objaviti detaljnu medicinsku dokumentaciju. Ja nemam problema s time! Hillary?“ napisao je Trump 28. kolovoza na Twitteru.
Trump je u ponedjeljak dodao kako je nedavno bio na liječničkom pregledu i da će pojedinosti o rezultatima pregleda ovog tjedna objaviti u emisiji dr. Oza. U srijedu je Trumpova kampanja promijenila priču, ustvrdivši da će cjelovita dokumentacija biti objavljena kasnije. Međutim, Trump je dr. Mehmetu Ozu pokazao sažetak napisan na jednoj stranici u kojemu je stajalo da je Trump težak 121 kg (što je kasnije promijenjeno na 107 kg) te da uzima statin za kontroliranje kolesterola.
Clinton, koja je prošlog tjedna oboljela od upale pluća, također će „objaviti dodatne zdravstvene informacije“, izjavio je njezin glasnogovornik Brian Fallon u ponedjeljak za MSNBC. Clinton nije dala gotovo nikakve informacije o svojem zdravstvenom stanju prije nego što se u nedjelju gotovo srušila na komemoraciji povodom napada 11. rujna u New Yorku. U srijedu je njezina kampanja objavila dodatne informacije o upali pluća, lijekovima i općem stanju.
U srijedu ujutro, Trupova kampanja je objavila izvješće od jedne stranice s dodatnim informacijama o Trumpovim zdravstvenim pokazateljima i rezultatima laboratorijskih pretraga.
Presuda: Clinton je trenutno ispred Trumpa s obzirom da njezino skromno medicinsko izvješće, dopunjeno podacima objavljenim u srijedu, sadrži mrvicu više informacija od onoga što je objavio Trump.
Oboje kandidata možda će objaviti još informacija. No, nisu se ni izbliza približili modernom standardu transparentnosti koji je postavio McCain – a koji nisu dosegnuli ni predsjednik Barack Obama ni republikanski predsjednički kandidat iz 2012. godine Mitt Romney.
Smatrate li da bi svi predsjednički kandidati na izborima 2016. godine trebali objaviti svoju poreznu prijavu za 2015. godinu?
| Da | 71% |
| Ne | 12% |
| Ne znam | 17% |
Porezne prijave
Predsjednički kandidati nisu obvezni javno objaviti svoje porezne prijave, no gotovo svi to čine, prema podacima organizacije Tax History Project. Pojedini kandidati su škrti s informacijama, poput Romneya 2012. godine, McCaina 2008 godine, i demokratskog kandidata John Kerryja 2004. godine, barem kada je bila riječ o poreznoj prijavi njegove iznimno bogate supruge Terese Heinz Kerry.
U anketi Centra za javni integritet i Ipsosa, 71% ispitanika odgovorilo je da bi svi predsjednički kandidati trebali objaviti svoje porezne prijave za 2015. godinu. Samo je njih 12% reklo da to nije potrebno.
Porezni dokumenti „ne daju nužno potpunu sliku o nečijem bogatstvu, no pružaju bolji uvid u njihove uplate humanitarnim organizacijama, način na koji ulažu svoj novac, i imovinu koju imaju u inozemstvu“, izjavio je prošle godine Richard Rubin, novinar koji prati poreznu politiku.
Clinton javno objavljuje svoje godišnje porezne prijave još od 1977. godine – što često navodi kao dokaz svoje posvećenosti transparentnosti. „Donald Trump sa skriva iza lažnih izgovora te krši ranije dana obećanja da će objaviti svoje porezne prijave. Što to pokušava sakriti?“ izjavila je Clinton ranije ove godine nakon što je objavila svoju poreznu prijavu za 2015. godinu. U izjavi za Centar za javni integritet, njezina je kampanja nadalje ustvrdila da Trump „krši dugogodišnju tradiciju objavljivanja poreznih prijava te prikriva pune razmjere svojih financijskih poslova“.
Trump još nikada nije javno objavio niti jednu svoju poreznu prijavu, koje bi nam vjerojatno omogućile uvid u financijske i filantropske prioritete čovjeka koji pripada među najbogatije Amerikance. Trump je ponudio različite razloge zašto ih ne želi objaviti: tvrdi da je u procesu nadzora od strane porezne uprave, da su porezne prijave „jako velike“, da ljudima „to nije važno“, i da se „iz njih ništa ne može doznati“.
Mike Pence, guverner savezne države Indiane i Trumpov potpredsjednički kandidat, objavio je svoje porezne prijave. Pence je za Fox News rekao da će Trump „objaviti svoje porezne prijave nakon što porezna uprava završi s provjerom“. Bivši čelnici američke porezne uprave izjavili su kako provjera ne sprječava Trumpa da objavi porezne podatke ako to uistinu želi.
Presuda: Hillary Clinton teško da bi mogla biti transparentnija što se tiče poreznih prijava. S druge strane, Trump teško da bi mogao biti manje transparentan. Međutim, još uvijek ima vremena javno objaviti svoje porezne prijave i tako izbjeći opasnost da postane prvi predsjednički kandidat jedne od dviju velikih stranaka u posljednjih više od 40 godina koji nije objavio svoje porezne podatke. Ovdje je u prednosti Hillary Clinton.
Koliko vam je poznato, jesu li navedeni predsjednički kandidati objavili svoje porezne prijave za 2015. godinu?
| Hillary Clinton | Donald Trump | |
| Da | 53% | 10% |
| Ne | 18% | 65% |
| Ne znam | 29% | 26% |
Financiranje kampanje
I Clinton i Trump zaslužuju pohvale za informacije koje dostavljaju Saveznom izbornom povjerenstvu o osobama koje su njihovim kampanjama donirale iznose veće od 200 dolara. Premda podacima koje je Centru za javni integritet dostavio Centar za odgovornu politiku, nestranačka organizacija za istraživanje financiranja kampanja, više od 95 posto takvih donatora Hillary Clinton dali su potpune informacije o sebi: ime, adresu, zanimanje i gdje su zaposleni. Takve informacije otkrivaju ekonomske interese pristaša svakog pojedinog kandidata.
Ni Trump ne zaostaje puno, a više od 92 posto njegovih većih donatora također se može svrstati u kategoriju onih koji su „dali potpune informacije“, kako tu kategoriju naziva Centar za odgovornu politiku.
Međutim, situacija je drugačija kada je riječ o „sakupljačima“ novca za predsjedničku kampanju – riječ je najčešće o bogatim osobama s dobrim vezama koje dobrovoljno odlučuju prikupiti stotine tisuća, pa čak i milijune dolara za političke odbore kandidata koje podupiru. Nakon što novac sakupe, uplaćuju ga kampanji svojeg kandidata.
S obzirom da zakoni o financiranju kampanja zabranjuju pojedincima da doniraju više od 2700 dolara pojedinom kandidatu na saveznoj razini, „sakupljači“ pomažu kandidatima da učinkovitije prikupljaju novac. Oni su pomalo nalik na pretjerano ambiciozne roditelje koji ruše rekorde dok prikupljaju novac za školu svoje djece – jedina je razlika to što su „sakupljači“ vjerojatno vlasnici Bentleya i privatnih zrakoplova.
Savezni zakoni ne zahtijevaju od predsjedničkih kandidata da otkriju tko su njihovi „sakupljači“, osim ako oni istovremeno nisu i registrirani federalni lobisti. Međutim, George W. Bush, Kerry, McCain i Obama su predsjednički kandidati koji su posljednjih godina dobrovoljno objavili barem neke informacije o svojim „sakupljačima“, bez obzira jesu li oni bili lobisti ili nisu.
Na primjer, tijekom kampanje za izbore 2012. godine, Obama je objavio imena, savezne države i gradove iz kojih su dolazili njegovi „sakupljači“. Naveo je i raspone iznosa prikupljenog novca – od 50.000 do 100.000, od 100.000 do 200.000; od 200.000 do 500.000; i više od 500.000 dolara.
Romney je bio prvi predsjednički kandidat od 2000. godine koji nije objavio nikakve informacije o sakupljačima.
Clinton svoje sakupljače naziva “Hillblazers“. Njezina kampanja objavljuje popis na internetskim stranicama onih Hillblazersa koji su prikupili najmanje 100.000 dolara – ukupno ih ima više od 870. Premda Clinton objavljuje podatke o gradu i saveznoj državi za svaku osobu na popisu, ne nudi i podatak o tome koliko je novca ta osoba prikupila. Također ne nudi ni dodatne informacije o tome tko su zapravo ti ljudi. To nije problem kada je riječ o nekom poznatom, pa primjerice piše „Andrew M. Cuomo/Albany, N.Y“ (guverner savezne države New York). Nešto je teže utvrditi o kome se radi ako piše, primjerice, „Richard Cohen/New York, N.Y“.
Trump zasad slijedi Romneyev primjer i još nije objavio nikakve informacije o svojim „sakupljačima“. Nije najavio hoće li se možda predomisliti prije izbora 8. studenog.
Presuda: Ukupno gledajući, pobjeda za Clinton. Istina, mogla bi objaviti više informacija o svojim najvećim donatorima te još uvijek nije dosegnula standard koji je postavio Obama. Međutim, djelomična transparentnost je ipak bolja od nikakve, a upravo je to ono što je Trump zasad ponudio.
Imovinske kartice
Sredinom svibnja, i Trump i Clinton morali su predati imovinske kartice u kojima je detaljno – barem u određenoj mjeri – navedena njihova imovina. Glavni cilj tih kartica, koje ispunjavaju visoki državni dužnosnici i kandidati za dužnosti u saveznoj vladi, jest „pomoći vladinim agencijama u utvrđivanju potencijalnog sukoba interesa između službenih dužnosnika i njihovih osobnih financijskih interesa i veza“, kako navodi Vladin etički ured.
I Trump i Clinton u potpunosti su ispunili odredbe saveznog zakona te su predali svoje kartice na vrijeme, premda im pravila omogućuju da zatraže do najviše dvije 45-dnevne odgode. Objavili su ništa više i ništa manje od onoga što su morali.
No, imovinske kartice ne pokrivaju sve. Na primjer, kandidati moraju prijaviti vrijednost svoje imovine samo u rasponu vrijednosti, što znači da se za dionice vrijedne 2,5 milijuna dolara može navesti da vrijede „između milijun i pet milijuna dolara“. Ako je kandidat iznimno bogat, kao što to jesu i Trump i Clinton, takva mogućnost zapravo onemogućuje precizno utvrđivanje bogatstva pojedinog kandidata. Nadalje, od kandidata se ne zahtijeva da navode vrijednosti kuća i stanova u kojima žive i vozila. Stoga imovinske kartice nisu od prevelike koristi ako želite utvrditi koliko je uistinu bogat milijarder Trump. No, za to nije kriv on.
Presuda: Neriješeno. Oboje kandidata predali su svoje imovinske kartice na vrijeme i u skladu sa zakonom.
Internetske stranice
Internetske stranice kandidata logična su početna točka za svakog onog tko želi doznati pojedinosti o politikama koje zagovaraju. Početkom rujna, internetske stranice Hillary Clinton imale su rubriku „teme“ u kojoj su se mogle pronaći informacije o šest tematskih područja: „ekonomija i radna mjesta“, „obrazovanje“, „okoliš“, „zdravstvo“, „pravosuđe i ravnopravnost“ i „nacionalna sigurnost“. Tih šest područja nadalje je podijeljeno u odlomke koji detaljno opisuju 38 zasebnih politika – od „prava LGBT zajednice i ravnopravnosti“ do „reforme financijske industrije“ i „zaštite životinja i prirode“.
Prema podacima Centra za javni integritet, rubrika „teme“ ukupno sadrži oko 22.000 riječi. Većina odlomaka kraća je od tisuću riječi. Međutim, mnogi od njih nude i poveznice na dodatne materijale, poput govora na određene teme, video-snimke, blogove i dodatne informacije.
Na Trumpovima stranicama nalazi se rubrika „stajališta“ sa sedam tematskih područja: „ekonomska vizija“, „plaćanje graničnog zida“, „reforma zdravstvenog sustava“, „reforma trgovinskih odnosa SAD-Kina“, „reforme u Ministarstvu za ratne veterane“, „pravo na nošenje oružja“ i „reforma imigracijskog sustava“. Početkom rujna, Trumpova rubrika „stajališta“ sadržala je ukupno 9200 riječi. Više od četvrtine odnosilo se na Trumpove planove vezane uz imigracijski sustav i izgradnju graničnog zida.
Na Trumpovim stranicama nalaze se i rubrike posvećene priopćenjima za javnost, izjavama i „pitanjima“. Rubrika „pitanja“ u sebi sadrži 21 YouTube video, na većini kojih sam Trump raspravlja kako o uobičajenim temama – gospodarstvi i vojsci – tako i o pomalo ezoteričnim pitanjima kao što su „Istina o Trumpovom sveučilištu“ i „Živi slobodno ili umri“. Video-inserti su prepuni superlativa, bez puno pojedinosti, a trajanjem se kreću od 28 sekundi do 3 minute i 7 sekundi.
U jednoj snimci iz siječnja pod naslovom „Samofinanciranje“, Trump iznosi tvrdnje koje su u to vrijeme uglavnom bile istinite, ali sada to više zasigurno nisu. „U potpunosti sam financiram svoju kampanju kako ne bih morao uzimati novac od donatora, predstavnika interesnih skupina i lobista – meni oni ne trebaju“, tvrdi Trump. No, Trump zapravo ne financira sam svoju kampanju, ni blizu. Trumpova kampanja posljednjih mjeseci agresivno sakuplja novac od pojedinaca i političkih odbora. Od 128 milijuna dolara koliko je Trumpova kampanja prikupila do srpnja, 52 milijuna je uplatio osobno Trump. Također, Trump je prihvatio potporu nekoliko političkih odbora koji ga podržavaju, a oni mogu prikupljati neograničene količine novca za njegovu promidžbu i napadanje protukandidata.
Presuda: Internetske stranice Hillary Clinton sadrže više informacija o političkim inicijativama i obuhvaćaju više tema. Netko tko želi doznati kakva su stajališta kandidata o pojedinim pitanjima može doznati daleko više na njezinim stranicama nego na Trumpovim.
Društvene mreže
Trumpa možda smatrate brbljivcem koji neprestano govori o ovom ili onom problemu koji mu padne na pamet: muslimanima, Meksikancima, Megyn Kelly, komarcima. A možda ga smatrate rijetkom pojavom u američkoj politici: nekim tko je spreman komunicirati iskreno i uz minimalnu autocenzuru.
Trump govori da je CNN „negledljiv“, senatora Teda Cruza naziva „gadnim“ i „gubitnikom“. Televizijski voditelj Bill Maher je „idiot“. Trumpove objave na Twitteru su u podjednakoj mjeri tornado, torpedo i vodvilj, a njima skreće pozornost na sebe te piše o gotovo kojoj god temi da mu padne napamet.
Lako se može pomisliti da su Twitter – kao i Facebook, Snapchat, Instagram i ostale društvene mreže – manje važni od konferencija za novinare, službenih priopćenja, reklama i drugih, tradicionalnih oblika slanja političkih poruka. No, Trump na Twitteru ima 11,5 milijuna pratitelja. Tijekom predizborne kampanje, novinari su napisali i objavili stotine priče o Trumpovim objavama na Twitteru.
Clinton i sama ima gotovo 8,8 milijuna pratitelja na Twitteru, no njezine poruke uglavnom pišu ljudi iz njezine kampanje, a otkrivaju manje o samoj kandidatkinji i privlače daleko manje pozornosti.
Presuda: Trump je ovdje u velikoj prednosti. Nijedan predsjednički kandidat nije nikad ranije, bilo to dobro ili loše, bio toliko slobodan u objavama na društvenim mrežama.
Dobrotvorne aktivnosti
Predsjednički kandidati žele upravljati državom. Način na koji upravljaju svojim humanitarnim organizacijama može pokazati koliko su sposobni kao vođe.
Zaklada Clinton, onako kako se sama opisuje, zvuči fantastično. Postoji radi „izgradnje važnih partnerstva između tvrtki, država, nevladinih organizacija i pojedinaca kako bi djelovali brže, bolje i učinkovitije; kako bi pronašli rješenja koja će potrajati, i kako bi transformirali živote i zajednice u ono što oni mogu biti u budućnosti“.
Kao i većina humanitarnih organizacija, zaklada – koju djelomično vode bivši predsjednik Bill Clinton i kći Chelsea Clinton, a koja se ranije zvala Zaklada Billa, Hillary i Chelsea Clinton, u vrijeme dok je Hillary još bila izravno sudjelovala u njezinom radu – mora predavati godišnja izvješća poreznoj upravi o svojim financijama. To i čini, a i više od toga. U prosincu 2008. godine, prije nego što je Hillary Clinton postala državna tajnica, Zaklada Clinton donijela je odluku kojom se obvezala objaviti imena svojih donatora. Na papiru, to predstavlja „neuobičajenu“ razinu transparentnosti kada je riječ o humanitarnim organizacijama, kaže Stacy Palmer, urednica časopisa The Chronicle of Philanthropy.
Međutim, kao što je The Hill nedavno izvijestio, Zaklada Clinton često ima problema s transparentnošću, što nije nimalo nevažno pitanje kada je riječ o izborima za vođu slobodnog svijeta. Zaklada nije otkrila imena stotina donatora svojoj kanadskoj podružnici, otezala je s objavljivanjem podataka te je iznose donacija objavljivala u rasponima, zbog čega je nemoguće utvrditi koliko su točno novca brojni potencijalno sumnjivi donatori – uključujući i strane države – zapravo dali.
Dok je neprofitna organizacija Charity Navigator ovog mjeseca Zakladi Clinton dala najvišu ocjenu za operativnu organizaciju i transparentnost, prošle ju je godine uvrstila na popis organizacija koje je potrebno pojačano nadzirati – a taj je potez naišao na žestoke kritike ljudi oko obitelji Clinton.
Clinton se suočava s bezbrojnim napadima konzervativaca koji Zakladu Clinton smatraju „čudovištem“ za izvlačenje novca – publicist i aktivist Peter Schweizer o njoj je napisao knjigu „Clintoni i gotovina“ na 256 stranica. Kritičari tvrde da svatko onaj tko ispiše debeli ček obitelji Clinton može dobiti pristup Billu i Hillary. Kritiziraju ih čak i liberalni komentatori poput Rachel Maddow s MSNBC-a.
„Zbog kršenja zakona, Zaklada Clinton je izrazito nepopularna među glasačima“, objavila je Trumpova kampanja 25. kolovoza, navodeći rezultate ankete koju je proveo Morning Consult. „Bivša državna tajnice Clinton, vaša kampanja je prije nekoliko dana izjavila da glasači koji su zabrinuti etičkim pitanjima vezano uz Zakladu Clinton ne trebaju glasovati za vas. Slažete li se?“ upitao je Trumpov glasnogovornik Jason Miller tri dana kasnije, pozivajući se na intervju Hillaryjevog glasnogovornika na MSNBC-u.
Međutim, oštrica Trumpove kampanje malo je otupljena činjenicom da je i njegova zaklada prije više godina uplatila 100.000 dolara Zakladi Clinton. (Trump je na Fox Newsu pokušao obraniti tu donaciju rekavši: „Zaklada Clinton je pomagala na Haitiju i na drugim mjestima, pa sam smatrao da će obaviti dobar posao. Stoga mi to nije bilo bitno.“)
Zaklada Donald J. Trump – daleko manja dobrotvorna organizacija koja je tijekom 2014. godine podijelila manje od 600.000 dolara pomoći, prema njezinoj poreznoj prijavi – ima svojih problema, od kojih je jedan osobito velik: naime, prekršila je savezni porezni zakon kada je 2013. godine uplatila novac političkoj organizaciji koja je podupirala Pam Bondi, državnu odvjetnicu Floride. Dobrotvornim organizacijama zabranjeno je davanje političkih donacija.
Donacija od 25.000 dolara političkoj skupini koja je podupirala Bondi – a to je tek posljednji u nizu problema s financiranjem političkih kampanja s kojima se suočava Trump – uplaćena je šest dana nakon što je njezin glasnogovornik rekao da Državno odvjetništvo „provjerava“ navode protiv Trumpovog sveučilišta, profitne organizacije koja je nudila mogućnost studiranja ulaganja u nekretnine. Kritičari su cijeli taj studij proglasili „prijevarom“, „muljažom“ i „laži“. Bondi je na kraju odlučila da nema osnove za daljnju istragu protiv Trumpovog sveučilišta.
Nakon što je porezna uprava primijetila protuzakonitu donaciju, Zaklada Donald J. Trump platila je kaznu od 2.500 dolara. „Bila je to jednostavno pogreška“, rekao je za Washington Post Jeffrey McConney, predsjednik i financijski revizor Trumpove kompanije. „To nije učinjeno namjerno da bi se prikrila politička donacija, već je jednostavno riječ o pogrešci.“
Bill Clinton je bio drugačijeg mišljenja dok je ovog mjeseca držao govor u Orlandu na Floridi. „Moja dobrotvorna organizacija pomaže ljudima“, rekao je. „Njegova je kupila vašu državnu odvjetnicu.“
Washington Post je već i ranije objavio oštar članak koji je doveo u pitanje Trumpove tvrdnje o njegovom dobrotvornom radu. Trumpova kampanja odbija pružiti na uvid dokumente, uključujući i porezne prijave, kojima bi se potvrdila istinitost njegovih tvrdnji o dobrotvornim donacijama. „On osobno uplaćuje donacije, i ne postoji način na koji biste vi mogli doznati ili razumjeti o kakvim je donacijama riječ i kada su uplaćene“, izjavila je za BuzzFeed Trumpova glasnogovornica Hope Hicks.
Alisyn Camerota sa CNN-a je u utorak upitala Kellyanne Conway, voditeljicu Trumpove kampanje, hoće li Trump pojasniti koliko je novca uplatio u dobrotvorne svrhe. „Sumnjam“, odgovorila je Conway. „Ovo je maltretiranje. Mislim da ovo nije novinarstvo, već maltretiranje.“ A ovog je vikenda Washington Post objavio članak o tome kako je Trump preuzimao zasluge za humanitarne aktivnosti koje su financirali drugi donatori njegove zaklade.
Presuda: Politički gledano, ovdje nema pobjednika. Zaklade su sasvim različite, po svojoj veličini i onime čime se bave, no ni Clinton ni Trump nisu svojim dobrotvornim djelovanjem olakšali svoj položaj u predizbornoj kampanji.
Bez obzira na dobra djela koje je Zaklada Clinton učinila te još uvijek čini, ona se pretvorila u velik teret za Hillary Clinton. USA Today, Boston Globe, Huffington Post – mediji koji nipošto nisu na strani Trumpa – zatražili su da Zaklada Clinton smanji količinu novca koji prima od donatora ili da se u potpunosti ugasi.
Sa svoje strane, Trump se suočava s novim reperkusijama ilegalnih političkih donacija koje je davala njegova zaklada: jedna je organizacija Demokratske stranke podigla prijavu protiv zaklade pred američkim Ministarstvom pravde, dok je državni odvjetnik New Yorka Eric Schneiderman otvorio istragu oko djelovanja zaklade.
Ukupno gledajući, Trump je manje transparentan u vezi sa svojim humanitarnim aktivnostima – u mjeri u kojoj takve aktivnosti uopće i postoje – od Hillary Clinton. Ako je Trump darežljiv sa svojim novcem, ne pruža nam puno dokaza o tome.
Otvorenost prema novinarima
Trump je u svojem pristupu novinarima vatren. Novinari su „nepošteni“, „gamad“, „užasni“, „ljigavi“ te „odvratni i pokvareni“ – premda vjerojatno ipak nisu vrijedni toga da budu ubijeni. Predmet su njegove poruge, a ponekad ih se i izbacuje s njegovih predizbornih skupova. Pojedinim medijima je zabranjen pristup te ne mogu dobiti potrebne akreditacije. A tu je, naravno, i uhićenje zbog fizičkog napada Coreya Lewandowskog, u to vrijeme voditelja Trumpove kampanje, koji je u ožujku uhvatio novinarku Michelle Fields nakon konferencije za novinare. (Lewandowski nije procesuiran.)
S druge strane, Clinton je u svojem pristupu ledena. Prvo je novinare ogradila užetom. Zatim je imala stanku od čak 275 dana između dvije prave konferencije za novinare – ili je možda bilo riječ o 278 dana? – te je gotovo ignorirala novinare koji je prate na putovanjima. Kao i Trump, i ona je letjela u drugom zrakoplovu bez novinara, i tek je ranije ovog mjeseca napokon dozvolila novinarima da joj se pridruže. Toliko o njezinom obećanju koje je dala na prošlogodišnjem okupljanju novinara u Washingtonu, prilikom dodjele nagrade Sveučilišta Syracuse za političko izvješćivanje. Tamo je izjavila da joj je cilj razviti „novi odnos s novinarima“, „bez skrivanja, bez privatnosti“.
Predstavnici više novinarskih udruga kažu da ni Trump ni Clinton nipošto nisu uzori što se transparentnosti tiče. „S obzirom na moć koju ima predsjednik, od presudne je važnosti da novinari imaju pristup vodećim kandidatima kako bi javnost bila informirana. Kampanja ulazi u završnicu, a oboje kandidata još uvijek imaju puno prostora za napredak“, kaže Jeff Mason, predsjednik Udruge dopisnika iz Bijele kuće i novinar Reutersa.
„Ako želite biti vođa slobodnog svijeta, ne bi vas smjelo biti strah održati konferenciju za novinare i odgovarati na pitanja. Ako želite dokazati Amerikancima da ste sposobni biti predsjednik, ne možete zabraniti pristup novinarima koji vam se ne sviđaju zbog onoga što pišu“, kaže Thomas Burr, predsjednik Nacionalnog novinarskog kluba i dopisnik Salt Lake Tribunea iz Washingtona.
Pam Fine, predsjednica Američkog društva novinskih urednika, kaže: „Javnost je zakinuta ako kandidati drže novinare na distanci ili neprestano optužuju medije da su pristrani ili da rade samo u svoju korist.“
Unatoč Trumpovim kritikama, u posljednjih je nekoliko mjeseci on više puta davao duge, iscrpne intervjue nacionalnim medijima, uključujući Chucku Toddu u emisiji Meet the Press na NBC-u, Jakeu Tapperu u emisiji The Lead na CNN-u, Davidu Muiru u emisiji World News Tonight na ABC-u, te u emisiji Fox and Friends na Fox Newsu.
Također, premda je novinarima Washington Posta zabranio da prisustvuju predizbornim skupovima, Trump je dao intervjue u ukupnom trajanju od 20 sati za knjigu „Otkrivanje Trumpa“, kaže Michael Kranish, jedan od autora knjige i novinar upravo Washington Posta. „To je visoka razina otvorenosti – odgovarao je na naša pitanja, odgovarao je na dodatna pitanja, i stalno nas je zvao“, kaže Kranish. „Istovremeno bi se žalio i govorio kako poštuje ono što pokušavamo raditi.“
Novinarka NBC-a Katy Tur, koja više od godinu dana prati Trumpa na putovanjima, napisala je članak u časopisu Marie Claire o razvoju svojeg profesionalnog odnosa s republikanskim kandidatom. Od toga da je javno ponižava došli su do toga da joj pristaje dati ekskluzivne intervjue.
S druge strane, novinarka New York Timesa Amy Chozick, koja više od osam godina izvješćuje o Hillary Clinton, u srpnju je gostovala u radijskoj emisiji Fresh Air te je opisala kako je Clinton „vrlo nepristupačna“ za novinare koji je prate izbliza. Chozick je prošlog tjedna potvrdila da joj je Clinton tijekom cijele kampanje dala samo jedan intervju, te da i dalje većinu novinara koji je prate na putovanjima drži na distanci.
Chozick kaže da je Clinton bila izrazito pristupačnija tijekom kampanje 2008. godine. Letjela je istim zrakoplovom kao i novinari s kojima se redovito šalila i razgovarala – ponekad i čašom vina u ruci – a čak je za Valentinovo nazvala i njihove supružnike i partnere kako bi se ispričala zbog toga što je moraju pratiti u kampanji te ne mogu biti s njima.
Njezina kampanja na takve kritike uzvraća tvrdnjom da je Clinton „dala stotine intervjua diljem zemlje, najrazličitijim medijima, te je odgovorila na tisuće pitanja o svim mogućim temama bez ikakvih ograničenja u pogledu pitanja koja se mogu postaviti“. Doista, Clinton je u posljednje vrijeme dala intervjue Chucku Toddu s NBC-a, Brianni Keilar sa CNN-a i drugim novinarima.
Međutim, prošlomjesečna analiza Davida Folkenflika s Nacionalnog javnog radija pokazuje da je neke od intervjua Clinton dala ljudima koji nisu novinari, već su primjerice osobe iz svijeta industrije zabave ili čak političari. Clinton „favorizira televiziju daleko više od drugih medija“ i „stavlja naglasak na kratke razgovore s lokalnim televizijskim postajama“, zaključuje se u analizi. „Također se često telefonski uključuje u emisije na lokalnim radio-postajama.“
Analiza je pokazala i da je Trump dao više intervjua od Clinton kada je riječ o popularnim političkim emisijama koje se na američkim televizijama emitiraju nedjeljom ujutro.
Presuda: Nema dvojbe da se Trump neprijateljski odnosi prema novinarima. Moguće je da ih čak i „mrzi“. Većina novinara vjeruje da mu nisu pretjerano dragi. Međutim, ukupno gledajući, Trump je tijekom ove kampanje bio više otvoren za kontakte s novinarima.
Elektronska pošta, imigracija, transkripti
Kod Trumpa nema ničeg što bi se moglo usporediti s najdugotrajnijom aferom Hillary Clinton vezanom uz transparentnost: činjenici što je za vrijeme dok je bila državna tajnica koristila privatni server za elektronsku poštu. Još uvijek nije jasno zašto se na to odlučila, koliki su razmjeri zloporabe i da li još uvijek skriva materijale u koje javnost ima pravo uvida. Također nije jasno ni zašto je jedan njezin pomoćnik čekićem uništio dva njezina BlackBerrya.
Prošlog su mjeseca novootkrivene poruke pokazale da su istaknuti donatori Zaklade Clinton željeli dobiti pristup visokim dužnosnicima u State Departmentu u vrijeme dok je Hillary Clinton bila državna tajnica. Cijelu je aferu istraživao i FBI. Trump kaže da je sve to „gore i od Watergatea“.
„Ako ne govorite istinu o svojem ponašanju, onda je to upravo suprotno od transparentnosti“, kaže Tom Fitton, predsjednik konzervativne nevladine organizacije Judicial Watch, koja vodi dugogodišnju bitku sa saveznom vladom kako bi dobila pristup elektronskoj pošti Hillary Clinton.
A sjećate li se plaćenih govora koje je Clinton ranije ovog desetljeća držala pred financijašima s Wall Streeta, uključujući i one zaposlene u Goldman Sachsu, financijskom divu čiji su zaposlenici već godinama među najizdašnijim donatorima njezinih političkih kampanja? Unatoč kritikama i pozivu bivšeg demokratskog predsjedničkog kandidata Bernieja Sandersa da objavi transkripte tih govora, Clinton to nije učinila.
Trump nema problema s elektronskom poštom i transkriptima, tako da ga se ne može izravno uspoređivati s Clinton. Međutim, i on ima svoje mrlje kada je riječ o transparentnosti – uglavnom se tiču sudskih tužbi, o kojima često ne želi detaljno govoriti.
Još su uvijek bez odgovora i pitanja vezana uz useljenički status njegove supruge Melanije, rođene u Sloveniji, koja je praktički nestala iz javnosti nakon što je u svojem govoru održanom na republikanskoj nacionalnoj konvenciji plagirala dijelove govora prve dame Michelle Obame na demokratskoj konvenciji 2008. godine.
Melania Trump je u srijedu objavila da je „prošla propisani zakonski proces“ prilikom stjecanja američkog državljanstva. Također je objavila dopis odvjetnika za imigracijska pitanja koji je potvrdio da je Melania Trump poštivala zakonske procedure.
Presuda: Tajne Hillary Clinton djelomice se tiču vremena dok je bila državna tajnica, visoka dužnosnica i službeno četvrta osoba u državnoj hijerarhiji iza predsjednika. Te su tajne nanijele štetu njezinoj kampanji koje se još uvijek osjećaju.
Odbijanje da objavi transkripte govora održanih pred financijskim moćnicima raspiruje kritike – koje su se ponovno pojavile u posljednjih nekoliko dana nakon što je održala niz donatorskih skupova s nekim od najpoznatijih ljudi na svijetu – da je prilično iskrena i otvorena prema vrlo bogatim ljudima koji su spremni svoje bogatstvo upotrijebiti kako bi joj pomogli. (Njezina kampanja tvrdi da je „ona jedina u ovoj predizbornoj utrci koja novinarima daje informacije o svakom donatorskom skupu kojemu osobno prisustvuje Hillary Clinton“.)
Premda Trump također nije „otvorena knjiga“, manjak transparentnosti u ovom smislu ne predstavlja mu ni izbliza takvu opasnost kao za Clinton. Ovdje je u prednosti Trump.
Zaključak
U izjavi za Centar za javni integritet, kampanja Hillary Clinton je za Trumpa rekla: „O Donaldu Trumpu znamo manje nego o bilo kojem drugom predsjedničkom kandidatu u novijoj povijesti.“ S druge strane, Trumpovi suradnici su optužili Clinton da vodi „kampanju s ciljem varanja medija i javnosti“.
Međutim, premda je Clinton poznata po svojoj tajnovitosti, zbog činjenice da je objavila svoje porezne prijave te da je spremna otkriti donatore svoje kampanje i dobrotvorne organizacije, pobjeđuje Trumpa što se transparentnosti tiče, premda ta pobjeda nije potpuna.
Dave Levinthal,publicintegrity.org - S engleskog preveo Vedran Pavlić