Glavnina njegovog svjedočenje bila je vezana za napad JNA na Dubrovnik u jesen 1991., a tužiteljstvo je generala iskoristilo i za vojnu ekspertizu tog napada.
Od 5. do 7. listopada Mangan je boravio u Dubrovniku sa skupinom promatrača gdje se uvjerio u razaranje grada za koje, kako je rekao, ´nije bilo nikakvog vojnog opravdanja´.
´Dubrovnik je granatiran nasumično i indiskriminatorno s ciljem zastrašivanja stanovništva kako bi ono napustilo grad´, rekao je irski general.
Tužiteljica je pročitala i dio izvješća iz sjedišta ECMM gdje se napad na Dubrovnik i zaleđe stavlja u širi okvir ´plana smišljenog zastrašivanja stanovništva čiji je cilj depopulacija najplodnijih područja Dalmacije i Slavonije kako bi se srušila ekonomija i tijekom okupacije JNA porušile kuće da se stanovnici nemaju gdje vratiti´. Kao primjer je navedena i evakuacija stanovništva Iloka, koju je JNA izvela ´s entuzijazmom´.
Svjedok je potvrdio da se radi o ´destilatu´ pojedinačnih izvješća promatračkih skupina misije.
´Napadi na Dubrovnik s kopna, mora i iz zraka morali su biti koordinirani iz glavnog stožera JNA u Beogradu´, rekao je general Mangan, potvrđujući da je osobno vidio dio tih napada. Napadom na Dubrovnik zapovjedao je general Pavle Strugar, kazao je.
Govorio je o preciznosti topova 56 i 76 mm kojima je JRM tukla grad s brodova, ističući primjer hotela Excelsior, te o teškim topovima i minobacačima koji su grad tukli s okolnih brda. Na temelju blizine ciljeva i preciznosti topništva ocijenio je kako je sigurno postojalo ´predplaniranje vatre´ za napad na grad.
´Jedini vojni cilj bila je stara napoleonska tvrđava na brdu Srđ u kojoj su bili hrvatski vojnici i centar za vezu, a garantiran je sam grad i civilni ciljevi sjeverno i južno od njega´, potvrdio je.
Za granatiranje Starog grada rekao je da su u vrijeme njegovog boravka bilo slučajno jer je veliki broj granata padao na okolna civilna područja.
Organizacija obrane Dubrovnika bila je ´loša i kaotična´ a branitelji traumatizirani situacijom i iscrpljeni, rekao je general Mangan, navodeći kako je vidio nešto malo pripadnika ZNG-a, policije i civila naoružanih puškama, snajperima, lovačkim karabinima. Od težeg oružja vidio je samo jedan ručni bacač Zolja.
Svjedok je govorio i o brojnim prosvjedima koje je ECMM slala JNA, ali vojska nije željela nikakav kontakt s promatračima.
Na kraju je zaključio da se nije radilo o ´bici dviju sukobljenih strana´ već napadu nadmoćne vojne sile na šačicu branitelja.
Irski general ocijenio je da ´ECMM nažalost nije uspjela zaustaviti sukobe u Hrvatskoj´.
Milošević je u protuispitivanju nastojao pobiti ocjenu da je cilj napada JNA na Dubrovnik bila njegova depopulacija, tvrdeći kako je JNA tražila samo da ´neregularne snage napuste grad´ i reagirala na provokacije. General Mangan je odgovorio da je bilo legitimno braniti grad koji je bio izložen takvim napadima.
Milošević je pokušao citiranjem niza sporazuma vezanih uz misiju ECMM dokazati da je hrvatska strana kršila preuzete obveze, no svjedok je uglavnom ponavljao da se ne sjeća tih pojedinosti.