Podsjetio je da je Generalić, koji je rođen 1936. u Hlebinama, a umro u Koprivnici 22. prosinca prošle godine, počeo slikati početkom pedesetih godina pod utjecajem svoga oca, jednog od najvećih predstavnika hrvatske naivne umjetnosti, Ivana Generalića.
Na likovnoj sceni pojavio se istodobno s Ivanom Večenajem i Mijom Kovačićem, a razlika između njega i spomenutih umjetnika u tome je što je Generalić, koji je prvi put izlagao 1954. s nekoliko autora, a samostalno 1959., napustio rodne Hlebine, školovao se i od 1960. preselio u Zagreb, gdje je nastavio svoje likovno stvaralaštvo.
Crnković je podsjetio kako je Generalić u prvom stvaralačkom razdoblju slijedio standardne hlebinsku motiviku, stilistiku i poetiku, slikajući podravske ljude, krajeve, idilične prizore seoskog života, a sredinom šezdesetih promijenio tematiku, stilske i poetičke karakteristike združuje u idealizirane hlebinske prostore i novoosvojeni cvjetni dekor, a cvijeće i cvjetne arabeske postaju središnjom temom njegova slikarstva.
Djela su to, naglašava Crnković, u kojima se podravski pejzaži pretvaraju u arkadijske irealne vedute, a blaženstvo prirode protkano je melankoličnim nabojima.
Kroz stvaralački vijek Josip Generalić priredio je više od 150 samostalnih izložaba, sudjelovao je i na velikom broju skupnih, radio je kao kazališni scenograf, bavio se tapiserijom i ilustracijama.
Posljednjih nekoliko godina angažirao se oko ustroja i vođenja Galerije Ivan i Josip Generalić u Hlebinama s nizom očevih remek djela te velikim fundusom vlastitoga stvaralaštva. Generalić je za života skupio i respektabilnu zbirku etnografske građe rodnoga kraja.
Na komemoraciji su govorili i Draženka Jalšić-Ernečić, ravnateljica Muzeja grada Koprivnice i Galerije Hlebine, Nada Vrkljan-Križić iz Muzeja suvremene umjetnosti i Željka Zdelar, kustosica Galerije Mirko Virius.