U DANAŠNJOJ emisiji HRT-a, Nedjeljom u dva Aleksandar Stanković ugostio je Ivu Radonju iz Dalmatinke Nove, Zorana Miceka iz MTČ-a i Tončija Mužića iz Željezare Split koji govore o temi kako žive radnici koji mjesecima ne dobivaju plaće i čija su poduzeća pred likvidacijom ili u stečaju. Sva tri gosta iz svoje subjektivne perspektive su objasnili situacije u kojima se nalaze njihove tvrtke, kolege, ali i oni osobno.
Tipična hrvatska priča
Prvi gost Tonči Mužić iz Željezare Split naglasio je da su prazni pogoni žalosni i jadni, ali je izrazio i nadu da firma može živjeti od njihovog rada. "Sva infrastruktura za rad i proizvodnju postoji, ali očito nekome odgovara da ne radimo i da se uvozi materijal potreban za izgradnju primjerice, hrvatskih autocesta".
Mužić kaže kako će učiniti sve za svoju željezaru koja može proizvoditi i za do 50 posto hrvatskog tržišta, a željezara propada. "Uništeni smo parazitima. Stalno naglašavaju, kupujmo hrvatsko, a upravo rasprodaju sve što je hrvatsko. Nakon što je došao novi vlasnik i privatizirao poduzeće sve je krenulo nizbrdo, tipična hrvatska priča", dodaje ljutiti Mužić.
Prvi vlasnik koji je kupio željezaru bio je Poljak i bio im je slamka spasa, ali ubrzo nakon lošeg poslovanja i rasipinosti doveo je poduzeće do ruba. Nakon Poljaka dolaze Englezi, za kojeg su mislili da ja kvalitetan kupac, ali i to je kratko trajalo. Godinu i pol traje agonija i tvrtka sad ima dug preko 100 milijuna kuna.
Privatizacijom do dna
Druga gošća Nedjeljom u dva je Iva Radonja iz Dalmatinke Nove, poduzeća koje se bavi proizvodnjom konaca, a koje je od 2007. godine u stečaju. Radonja je rekla kako je 14 mjeseci bez plaće jednako kao i 200-tinjak radnika Dalmatinke. Poduzeće je nekada imalo i do 3.000 radnika i veliki izvoz.
Kada je 2004. godine talijanski vlasnik G. Ladini ušao u vlasništvo firme započeto je s kašnjenjem plaća, rasprodajom imovine, a radnicima su podijeljeni otkazi. Očajni radnici odlučili su se na štrajk glađu. Radonja je naglasila da se nezavisni sindikati bore za spas Dalmatinke.
Aleksandar Stanković ugostio je i Zorana Miceka iz Međimurske trikotaže, koji kaže kako je privatizacija početak njihova kraja. Česte promjene uprave povećavale su dugovanja i firma je tonula sve više.
Odlaskom na porodiljni, stavio je firmu u nezgodnu situaciju
MTČ sada duguje oko 150 milijuna kuna, a 426 radnika žele stečaj. Micek, koji ima 17 godina radnoga staža kaže kako je radio na gotovo svim pozicijama u firmi, od rada na pogonu do poslovođe te je nakon prisilnog odlaska na porodiljni jer nije primao plaću četiri mjeseca, a degradiran s mjesta poslovođe jer je "stavio firmu u nezgodnu poziciju". Kaže kako su štrajkom dobili plaće koje su im dugovali. Većinski vlasnik najavio je bolje dane u što svi sumnjaju.
Svo troje gostiju su se složili kako ne vjeruju u reviziju pretvorbe i privatizacije.