Autor koji se više od četrdeset godina bavi speleologijom za kras kaže da je stari hrvatski izraz, koji se javlja u dokumentima 1230. godine. Da je kras vrlo stara hrvatska riječ, a ne, kako neki tvrde, slovenski izraz, kako napominje, dokaz je šezdesetak toponima registriranih na području Hrvatske s korijenom kras.
Za jedan od glavnih razloga što je riječ kras bila zapostavljena u hrvatskom jezičnom standardu, Malinar drži prije tri desetljeća objavljeni terminološki rječnik iz područja karstologije (Roglić,1974.), kada je opširno definirana natuknica krš, a kraticom je označeno da je kras slovenska i srpska riječ.
"Čudno je da brojni toponimi u Hrvatskoj s korijenom kras, kao i ostali dokazi, nisu tada ponukali Roglića da razmisli o uvođenju riječi kras u hrvatski standard", piše Malinar, koji za kras kaže da je po svojoj raširenosti naša riječ, više negoli bilo kojeg drugog slavenskog naroda.
Za razliku od krasa, toponimi s riječju krš u Hrvatskoj neusporedivo su manje zastupljeni, tvrdi, dodajući kako je krš kao toponim često zastupljen u Srbiji i Crnoj Gori, dok je tamo kras gotovo nepoznat.
Osim toga, napominje Malinar, krš u svemu ne znači isto što i kras. Krš je zadržao prvobitno značenje u smislu polomljeno kamenje, koje može biti vapnenačko ili silikatno. Nasuprot tomu hrvatski izraz kras poprimio je značenje korozivne pojave na vodotopivim stijenama - vapnencu, dolomitu i halitu. I silikatne stijene mogu biti skršene, tvrdi autor, ali na njima voda svojim djelovanjem neće tvoriti oblike poput škrapa, ponikava, jama, špilja. Pod izrazom kras, kako dodaje, podrazumijeva se i teren s karbonatnim stijenama pokrivenima aluvijem i raslinjem, pod uvjetom da su takvi tereni podložni korozivnom djelovanju vode u podzemlju.
Malinar u zaključku članka izražava nadu da će jezični stručnjaci "ispraviti nepravdu nanesenu hrvatskoj riječi kras".
Hrvatski polihistor, izumitelj i leksikograf Faust Vrančić riječ kras (kars) uvrstio je kao hrvatsku riječ u Rječniku pet najuglednijih europskih jezika (latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvatskog i madžarskog) koji je objavljen 1595. u Veneciji,
U nastavku "Jezik" objavljuje prvi dio komentirane bibliografije publicističkih članaka o hrvatskom pravopisu objavljenih u 2000. i 2001. pod naslovom "Pravopisni rat", odgovor Alemka Gluhaka na pitanje čitatelja kojega je zanimalo zašto se za jednu ribu upotrebljavaju dva slična naziva - bukva i bugva, i kakve veze ta riječ ima s nazivom za drvo bukva te osvrt Stjepana Babića "Znate li što je sit ili sita?".
(Hina) xmc ymc