"Ne shvaćamo ih ozbiljno i ne motrimo izbore u Turkmenistanu", kazala je Erika Dailey iz instituta Otvoreno društvo Georgea Sorosa. "Izbori u Turkmenistanu su besmisleni", dodala je.
Odaziv na parlamentarnim izborima 1999. godine na kojima je sudjelovala samo jedna stranka bio je 98,9 posto. Rezultate izbora odbacile su međunarodne institucije.
Turkmenistan, bivša sovjetska republika veličine Španjolske, koja graniči s Afganistanom, Iranom i Kaspijskim jezerom, pod autoritarnom je vlasti bivšeg šefa komunističke stranke Saparmurata Nijazova od neovisnosti 1991. godine.
Jedina politička stranka, Demokratska stranka Turkmenistana, imala je kampanju kao i 1999. godine - bez spominjanja pravih problema poput ovisnosti o narkoticima i endemičnog siromaštva - ali uz isprazne parole poput one da će predsjednik služiti najbolje što zna.
Preživljavajući najvećim dijelom zahvaljujući zalihama plina i nafte, Turkmenistan u svijetu ima reputaciju jedne od najrepresivnijih država, čije su sve oporbene ličnosti u progonstvu.
Od pokušaja navodnog ubojstva Nijazova u studenom 2002. godine, proganjanje stvarnih protivnika vlade je pojačano, tvrdi Human Rights Watch.
Poštivanje prava etničkih i vjerskih manjina posebno se pogoršalo tijekom prošle godine. Svih 139 kandidata koji izlaze izbore u nedjelju su etnički Turkmeni, tako da uzbečko, kazaško i azersko stanovništvo u Turkmenistanu nema mogućnost biranja svojih predstavnika.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) planirala je poslati promatrače na izbore, ali joj je odbijena viza za inicijalnu skupinu za procjenjivanje.
U međuvremenu, kako tvrdi britanski Institut za izvještavanje o ratu i miru (IWPR), obični građani slabo mare za politički proces.
Više od polovice ispitanika ankete koju je u glavnom turkmenistanskom gradu Ashgabatu proveo IWPR izjavilo je da ne zna da će se izbori uopće održati.