HRANJENJE djece nerijetko je borba. Rade nered, žele se igrati i ignoriraju vaše upute. Trudite se da pojedu barem nešto, a kad su u pitanju neke skupine namirnica, većina malenih okreće glavu. Problemi su česti s povrćem poput brokule, kelja i prokulica. Ako ste se ikad zapitali zašto je tako, moguće je da se razlog krije ondje gdje ga nikad ne biste tražili.

Enzimi u usnoj šupljini

U ustima djece nalaze se spojevi koji bi mogli biti krivac za averziju prema ovim vrijednim namirnicama. Enzimi na koje djeluje ovo povrće reagiraju s bakterijama u ustima i s njima formiraju neugodne sumporaste mirise i okuse, tvrde stručnjaci. Premda odrasli također imaju ove enzime u svojoj usnoj šupljini, reakcija im uglavnom nije ista. Ono što je također utvrđeno je da razina ovih enzima kod odraslih može varirati, dok kod male djece varira neznatno.

Tijek istraživanja

Dr. Damian Frank i njegovi kolege iz Znanstvene i industrijske istraživačke organizacije (CSIRO) u Canberri ispitivali su ovu pojavu. U istraživanju odobrenom od strane Američkog kemijskog društva dr. Frank tvrdi da zasigurno postoji razlika u okusu koji osjećaju djeca od onog koji osjećaju odrasli. 

Primjerice, djeca preferiraju slatke okuse i gorki okusi su im znatno odbojniji. Uporabom tehnike zvane "kromatografijska olfaktometrijska spektrometrija mase", identificirali su glavne spojeve koji su odgovorni za miris brokule, prokulica i kelja kuhanih u vodi ili na pari. Tad su na uzorcima 98 parova roditelja i djece između šest i osam godina testirali reakcije na različite vrste okusa i mirisa iz te skupine povrća. Dimetil trisulfid i sumpor su bili najomraženiji i velikima i malima. Potom su pomiješali uzorke sline s uzorkom povrća i analizirali spojeve koji isparavaju protekom vremena. 

Rezultati 

Ona djeca čija je kombinacija sline i uzorka povrća oslobađala najveće količine sumpornih para najlošije su reagirala pri jedenju te vrste povrća. Ista situacija nije primijećena kod odraslih, što se objašnjava navikom na takve okuse zbog dugogodišnje konzumacije.

Poželjno je usmjeravati djecu da isprobavaju nove okuse i s vremenom nauče voljeti ovakve i slične namirnice jer su korisne za njihovo zdravlje, ali ovakvi rezultati pomažu nam da ih bolje razumijemo i odbijanje neke hrane ne pripisujemo isključivo njihovoj hirovitosti i neposlušnosti.