SVE JE VIŠE studija koje ukazuju na dobrobiti skraćivanja radnog vremena za zaposlenike i sve više organizacija i tvrtki u Europskoj uniji na razne načine eksperimentira s ovom idejom, no udruge poslodavaca sve konkretnije upozoravaju da kraće radno vrijeme za istu plaću jednostavno nije realno.

Nova studija Karlstadskog sveučilišta i tvrtke za fleksibilnost i autonomiju rada The Rework, koja je pratila pilot-programe u Švedskoj i Norveškoj, sugerira da se skraćenje radnog vremena može provesti bez pada učinka i uz konkretne i mjerljive dobitke za zdravlje zaposlenika.

Kraći rad nosi niži stres i bolji san 

U šest mjeseci devet švedskih organizacija i dvije norveške, s ukupno oko 300 sudionika, sudjelovale su u globalnom eksperimentu. Glavno je pitanje bilo može li se zadržati 100 posto produktivnosti i stvaranja vrijednosti uz 80 posto radnog vremena, uz istu plaću?

Nakon razdoblja prilagodbe, sudionici su prijavili osjetno niži stres i bolji san. Prosječna razina stresa pala je za gotovo petinu, dok je prosječno trajanje sna poraslo za oko 24 minute. Udio zaposlenika koji navode da nemaju problema sa spavanjem također se povećao, kao i onih koji ne osjećaju tjeskobu, s 46,5% na 64,6%.

Poboljšale su se i procjene mentalnog i fizičkog zdravlja. Povećalo se i subjektivno zadovoljstvo vlastitim životom, zadovoljstvo vremenom za aktivnosti u slobodno vrijeme te energija za obitelj i prijatelje. Sve to bez negativnog utjecaja na ekonomski rezultat, u usporedbi s istim razdobljem godinu dana ranije.

Zanimljivo je da se istodobno poboljšala i percepcija produktivnosti: sudionici su vlastitu produktivnost ocijenili višom nego prije, a rasla je i procijenjena radna sposobnost. Ključna je poruka istraživanja da skraćenje radnog tjedna nije značilo "obaviti isti posao u manje vremena" pod većim pritiskom - intenzitet rada, barem prema prijavama zaposlenika, nije rastao.

Rezanje pseudo-poslova i kraći sastanci

Neki su poslodavci iznijeli i vlastite operativne pokazatelje, koji se nisu pogoršali - bili su stabilni ili bolji - a u nekoliko radnih organizacija zabilježen je i pad bolovanja. Ipak, autori studije upozoravaju da su podaci neujednačeni i da se ne može tvrditi da je kraći tjedan izravni uzrok svih pozitivnih pomaka.

Što je, onda, presudilo? Prema studiji, uspjeh je najčešće dolazio iz "čistke" načina rada: rezanja pseudo-poslova, kraćih, rjeđih i učinkovitijih sastanaka, ostavljanja vremena za fokus na radne zadatke, jasnijih pravila dostupnosti i komunikacijskih kanala te redovitih kratkih retrospektiva.

A onda je studiju za dnevni list Sydsvenskan prokomentirao Sven-Olov Daunfeldt, glavni ekonomist Svenskt Näringsliva, krovne udruge švedskih poslodavaca. Bio je vrlo kritičan i iznio je niz konkretnih podataka, argumenata i primjera o tome zašto univerzalno skraćivanje radnog vremena trenutačno nije realno.

"Svih 11 tvrtki koje su dobrovoljno sudjelovale u studiji vjerojatno u tome vide nešto pozitivno, ali to nam ne govori ništa o svim ostalim tvrtkama, primjerice onima koje smatraju da kraće radno vrijeme nije dobro za njihovo poslovanje. One se, naravno, ne bi dobrovoljno uključile u ovakav eksperiment", rekao je Daunfeldt i nastavio:

"Studija se uvelike temelji na subjektivnim doživljajima sudionika. Ako vam netko kaže da ćete raditi samo četiri dana umjesto pet i pritom zadržati istu plaću, naravno da će u takvoj anketi svi reći da se osjećaju bolje".

Poslodavci upozoravaju na visoke troškove

Prema izračunima Svenskt Näringsliva, skraćivanje radnog tjedna s 40 na 35 sati koštalo bi Švedsku oko 50 milijardi eura godišnje, a Daunfeldt tvrdi da podaci OECD-a pokazuju da se efektivno ionako ne radi više od 27 sati tjedno. Osim toga, porez na dohodak morao bi se povećati za četiri posto.

"Nemamo ništa protiv toga da tvrtke dobrovoljno skrate radno vrijeme, ali protivimo se zakonski propisanom skraćenju radnog vremena uz zadržavanje plaće. Neka su zanimanja već i sad deficitarna. Budu li policajci radili četiri dana umjesto pet, trebat će nam još više policajaca", objasnio je Daunfeldt.

Glavni ekonomist Svenskt Näringsliva potom je raspravu skrenuo u ideološko-političku sferu: "Sindikati i drugi lijevo orijentirani akteri inzistiraju na zakonskom smanjenju radnog vremena. Nažalost, njihovi su argumenti obmanjujući i neozbiljni. Nema studije koja ukazuje da možemo skratiti radno vrijeme bez ikakvih posljedica".

U interesu je poslodavaca imati zdrave zaposlenike

Lena Lid Falkman s Karlstadskog sveučilišta, jedna od autorica studije, svjesna je da projekt ima više istraživački nego dokazni karakter, ali tvrdi da rezultate ne treba olako odbaciti: "Deset organizacija iz studije dobrovoljno nastavlja sa skraćenim radnim vremenom. Mislim da je to prilično dobar dokaz da se ništa nije ekonomski srušilo ili na drugi način krenulo po zlu".

"U interesu je poslodavaca imati zdrave, dobrostojeće i radno sposobne zaposlenike koji su motivirani za posao. Ekonomska računica je važna, ali isto vrijedi i za radne uvjete. Skraćeno radno vrijeme može biti jedan od načina da se problem ublaži", zaključuje Falkman.