POTPUNO izbacivanje šećera iz prehrane čini se kao logičan korak prema boljem zdravlju. Ipak, novo istraživanje upućuje na to da bi takav pristup mogao narušiti metaboličko zdravlje umjesto da ga poboljša. Iako su rezultati preliminarni, otvaraju važna pitanja o ekstremnim dijetama.

Treba odmah naglasiti da je istraživanje provedeno na glodavcima, i to na vrlo malom uzorku od šest miševa po skupini. Probavni sustav miševa znatno se razlikuje od ljudskog, ali nalazi svejedno ukazuju na potencijalne rizike koje nose radikalni prehrambeni režimi.

Ovakav neočekivan zaključak dolazi u vrijeme kad je popularna takozvana "čista prehrana". Veza nije slučajna, jer desetljeća istraživanja povezuju prekomjeran unos šećera s globalnim porastom pretilosti i dijabetesa tipa 2. Zdravstvene preporuke zato pozivaju na drastično smanjenje dodanog šećera, kojeg ljudi često nesvjesno unose kroz prerađenu hranu

Iz toga se razvilo uvjerenje da je nulta stopa šećera idealan cilj. Međutim, pokušaj "čišćenja" organizma potpunom eliminacijom jedne skupine nutrijenata može naštetiti upravo onom sustavu koji se želi oporaviti.

Kako piše The Independent, istraživanje nudi drugačiji pristup zdravlju koji nadilazi uobičajeni fokus na kalorije i tjelesnu masu. Miševi na strogoj dijeti bez šećera u eksperimentu se nisu udebljali i prema standardnim mjerilima djelovali su zdravo.

No, na metaboličkoj razini događale su se negativne promjene. Hormonalni signali ukazivali su na probleme u probavnom sustavu, a organizam je izgubio sposobnost učinkovitog uklanjanja glukoze iz krvi. To pokazuje da je moguće biti vitak, ali imati narušen metabolizam ako je crijevni ekosustav neuravnotežen.

Da bismo razumjeli uzroke, potrebno je promotriti mikrobe u probavnom sustavu. Određenim vrstama dobrih bakterija za preživljavanje su potrebni jednostavni šećeri. Kada se ti mikrobi hrane ugljikohidratima, proizvode ključne kemijske spojeve koji pomažu u očuvanju zdravlja crijevne stijenke i podržavaju apsorpciju hranjivih tvari.

Ti spojevi također potiču oslobađanje hormona koji reguliraju apetit i poboljšavaju odgovor tijela na inzulin. Kada prehrana bez šećera zaustavi proizvodnju tih "goriva", stanice crijevne sluznice gube glavni izvor energije, a crijevna barijera slabi. Takva stroga dijeta uništila je i korisne mikrobe ključne za imunološki sustav.

Što su "propusna crijeva"?

Kada dobre bakterije nestanu zbog manjka jednostavnih ugljikohidrata, njihovo mjesto brzo zauzimaju štetne bakterije prilagođene takvim uvjetima. Ta promjena u mikrobiomu dovodi do stanja poznatog kao "propusna crijeva". Toksini koje proizvode loše bakterije tada mogu proći kroz oštećenu crijevnu stijenku u krvotok, što pokreće snažnu reakciju imunološkog sustava.

Važno je napomenuti da je prehrana u ovom eksperimentu bila izrazito siromašna mastima, što je suprotno tipičnoj zapadnjačkoj prehrani bogatoj i mastima i šećerima. Za osobe čija se prehrana temelji na visokom unosu masti i kalorija, smanjenje šećera i dalje je ispravna odluka.

Ipak, istraživanje pokazuje da potpuno i agresivno uklanjanje šećera iz prehrane nosi vlastite rizike. Otporan organizam treba raznoliku i dobro nahranjenu crijevnu floru. Umjesto ekstremne eliminacije, preporučuje se pristup koji osigurava unutarnjem ekosustavu širok spektar nutrijenata potrebnih za normalno funkcioniranje.

Preporuke za zdravlje crijeva

Za zdravlje crijevne flore ključna je raznolikost. Crijevnim bakterijama potrebne su različite vrste "goriva", stoga se umjesto potpunog izbacivanja ugljikohidrata preporučuje unos širokog spektra voća, povrća i cjelovitih žitarica. Prirodni šećeri i vlakna iz tih namirnica pomažu u održavanju stabilnosti mikrobioma.

Iako studija upućuje na to da je saharoza (konzumni šećer) korisna za crijevne bakterije, to ne znači da je treba unositi kroz prerađenu hranu. Cilj je osigurati saharozu u prirodnom obliku, primjerice unosom preporučenih pet porcija voća i povrća dnevno.

Ako je stroga dijeta s niskim udjelom šećera već narušila ravnotežu, dobre bakterije moguće je obnoviti. U prehranu je korisno uvesti fermentirane namirnice kao što su kefir, kiseli kupus ili jogurti s aktivnim kulturama.