VEĆINA ljudi tunu iz konzerve doživljava kao namirnicu za sendvič ili salatu s majonezom. No, prema dijetetičarki Sari Haas, time se propušta čitav niz jela jer se ne koristi glavna prednost tune - njezina svestranost. Najveća pogreška, tvrdi ona, jest ograničiti tunu na samo jednu vrstu pripreme i ne odabrati konzervu koja najbolje odgovara pojedinom jelu, piše Simply Recipes.

Haas objašnjava kako je razlike među konzervama otkrila kao studentica s ograničenim budžetom, kada je morala postati kreativna s namirnicama koje je imala. Tada je naučila da postoje bitne razlike u okusu i teksturi ovisno o tome kako je tuna pakirana.

Ključna razlika: ulje ili voda

Tuna konzervirana u vodi je suša i čvršća, a okus joj je blag. Zbog toga je bolji izbor za kremaste salate ili jela koja traže kompaktniju strukturu, poput polpeta i složenaca.

S druge strane, tuna u ulju ima mekšu i bogatiju teksturu, ali i izraženiji okus ribe. Te karakteristike čine je idealnim dodatkom tjesteninama, toplim salatama od žitarica ili kao nadjev za tost. Poznavanje tih razlika pomaže pri odluci koji će se dodaci najbolje uklopiti u jelo.

Kako ih najbolje iskoristiti

Autorica teksta objašnjava kako pristupa svakoj vrsti. "Draža mi je tuna u vodi. Budući da je blaga, odlična je za eksperimentiranje. Obično je ocijedim i pažljivo usitnim u zdjeli s ostalim sastojcima. Tako veći komadi ostaju cijeli dok sve lagano miješam", navodi.

S tunom u ulju postupa drukčije. "Ocijedim samo dio ulja, a ostatak koristim kao bazu za druge sastojke kako bih dobila kremastiju teksturu. To je savršeno kao namaz za hrskavi tost ili krekere od cjelovitih žitarica", savjetuje.

Njezin je savjet da se preskoči majoneza i isprobaju druge kombinacije. Tunjevinu u vodi treba birati za jela gdje se želi blaži okus i čvršća tekstura, a onu u ulju za bogatiji i intenzivniji doživljaj. Razni gotovi umaci i dresinzi mogu olakšati pripremu, a mogućnosti su brojne - od kruha s kiselim tijestom do rižinih krekera.