LJETO je za mnoge obitelji sinonim za slobodu, opuštanje i dobrodošao odmor od školskih obaveza. Ipak, za neku djecu i tinejdžere prijelaz iz strukturirane školske godine u ljetnu opuštenost može potaknuti tjeskobu. Djeca se najbolje snalaze u predvidivim okolnostima; tijekom školske godine znaju kada se bude, kamo idu i što se od njih očekuje.

Ljeto donosi nagle promjene u tim rutinama, a dok se neka djeca vesele ležernijem rasporedu, druga se mogu bojati upravo tog nedostatka strukture, piše dr. Liz Nissim za Psychology Today.

Kako prepoznati ljetnu anksioznost

Djeca često ne znaju jasno reći: "Osjećam se tjeskobno". Umjesto toga, anksioznost se očituje kroz njihovo ponašanje i promjene u njemu.

Kod mlađe djece roditelji mogu primijetiti pojačanu privrženost i teško odvajanje, čak i ako se radi o odlasku u drugu sobu. Neka se djeca teško smiruju prije spavanja ili se bude noću i dolaze roditeljima u krevet. Mogu se žaliti na bolove u trbuhu ili glavobolje, a ponekad se mogu vratiti i na neka ranija ponašanja, poput mokrenja u krevet ili sisanja palca.

Kod djece školske dobi anksioznost se može pokazati kao zabrinutost oko ljetnog kampa, od vožnje autobusom do rasporeda. Možda će odbijati sudjelovati u novim i nepoznatim aktivnostima. Može doći do plakanja, izljeva bijesa ili frustracije kad stvari ne idu po njihovom. Takva djeca mogu se teško odvajati od roditelja i tražiti potvrdu o tome kako će im dan izgledati i da će sve biti "u redu".

Kod tinejdžera se anksioznost može očitovati kao pretjerano ili nedovoljno spavanje, ili pak poremećen ritam spavanja i budnosti. Mogu postati razdražljiviji i imati niži prag tolerancije na frustracije.

Često se okreću mobitelima kako bi se izolirali i skrenuli misli. Mogu izbjegavati društvene kontakte, povlačiti se od obitelji i prijatelja ili tvrditi da ne mogu pronaći posao ni sudjelovati u bilo kojoj drugoj dostupnoj ljetnoj aktivnosti.

Što roditelji mogu učiniti

Održavajte određenu strukturu. Djeci ljeti nije potreban strog raspored, ali će im koristiti plan aktivnosti za taj dan koji se ne temelji na točnom vremenu, već na slijedu događaja. To podrazumijeva dosljedno vrijeme buđenja, redovite obroke i planirane aktivnosti tijekom tjedna. Određena razina strukture i predvidljivosti pomoći će smanjiti neizvjesnost.

Potvrdite osjećaje umjesto da ih odbacujete. Kad djeca izraze zabrinutost, roditelji ih instinktivno žele umiriti. Međutim, izjave poput "Sve će biti u redu" mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da ga ne razumijete.

Umjesto toga, pokušajte reći: "Razumljivo je da si nervozan zbog početka kampa. Hajdemo razgovarati o tome što te brine". Potvrđivanjem osjećaja nećete pojačati tjeskobu. Naprotiv, pomoći ćete djetetu da se osjeća shvaćeno, što često smanjuje intenzitet emocija i potiče rješavanje problema.

Pripremite djecu za nova iskustva. Kad god je to moguće, pomozite im da unaprijed znaju što ih čeka. Na primjer, prođite kroz raspored i postavite ga na vidljivo mjesto u kući. Razgovarajte o tome što mogu očekivati od odmora ili obiteljskog okupljanja. Što je neko iskustvo poznatije, to se čini manje zastrašujućim.

Uspostavite ravnotežu između aktivnosti i slobodnog vremena. Mnoge obitelji osjećaju pritisak da svaki trenutak ljeta ispune zabavnim aktivnostima. Iako kampovi i sport mogu biti korisni, djeci je potrebno i slobodno vrijeme. Osigurajte im vrijeme za odmor, igru i druženje s prijateljima i obitelji. Uravnotežen raspored puno je bolji za emocionalnu dobrobit od pretrpanog.

Mnogi roditelji usredotočeni su na to da uklone djetetovu anksioznost. Iako je taj instinkt razumljiv, anksioznost je normalna ljudska emocija i ne može se u potpunosti eliminirati.

Umjesto toga, usredotočite se na to da pomognete djetetu da izgradi samopouzdanje u vlastitu sposobnost nošenja s neugodnim osjećajima. Djeca ne postaju otporna zato što nikada ne osjećaju tjeskobu, već zato što otkriju da je mogu prebroditi i unatoč njoj biti uspješna.