DAN po dan, tjedan, mjesec i još jedna godina je pri kraju. Puf, ode!  Let po let, roster po roster i na kraju se sve skupi na 74 leta u ovih 12 mjeseci.

 

Dugi, kratki, zanimljivi, dosadni, zabavni i oni koje više nikada ne želiš ponoviti. Iščekivanje slobodnih dana ili godišnjih odmora, kada najrađe bježiš čim dalje iz ove pustinje. Putovanja, pakiranja i raspakiravanja, trčanje po aerodromima, izbjegavanje dijelova svijeta zaraženih razno raznim bolestima, prelijetanje istih ruta kao i svi oni avioni koji će jednog dana završiti u dokumentarcima o najvećim avionskim nesrećama, slijetanja u iste one gradove koji se svakodnevno prikazuju na telki u večernjim vijestima (a vijesti ne donose priče o cvijeću, leptirićima i rozim oblačićima).

 

 

 

 

Promatranje sunca kako izlazi ili zalazi sjedeći u kokpitu, gubljenje dana putujući na istok, dobivanje na vremenu putujući na zapad. Nove destinacije koje ti oduzimaju dah ili te potpuno razočaraju, isto kao i one stare, dobro poznate u kojima ili uživaš ili ih izbjegavaš. Svi oni pomiješani osjećaji uzbuđenja, tuge, umora, sreće, nostalgije, ponosa, ljubavi i svi oni trenuci i događaji koje jesi ili nisi mogao podijeliti s ljudima koje voliš. 

 

 

 

...takva je upravo bila moja... Ali, umjesto puno riječi, za zadnju kolumnu ove godine odlučila sam slikama ispričati priču o mojoj dvijeičetrnaestoj:)!

 

 

 

 

Čitamo se i u sljedećoj, 2015. godini! Čin-čin!