Come fly with me: Jesen u New Yorku, drugi dio!

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index 

PET popodne, već je pao mrak, lampice su odavno zasvijetlile ulice, izloge, prozore, parkove, ali noću sve djeluje čarobnije. Božićne pjesme se mogu čuti u skoro svim dućanima, izlozi su ukrašeni do te mjere da se ljudi više slikaju ispred njih, nego ispred glavnih znamenitosti NYC-a. Snijega još nema, iako je hladno kao... Kao što zimi inače i jest, ali sam se valjda toliko odvikla od niskih temperatura, da mi se čini kao da ću se svaki tren pretvoriti u pingvina. 
Moje najdraže doba godine je pred vratima, Božićni pjesmuljci se apdejtaju as we speek, 26. ulica miriše na svježe borove, koji već stoje uz cestu i čekaju da ih netko ponese sa sobom u svoj topli dnevni boravak, klizališta su otvorena, gužve su ogromne (ludilo kupovine poklona je počelo)... I sve je to neopisivo ljepše doživjeti šečući s nekim tko ti grije smrznute prstiće na rukama i peče palačinke za doručak...
 
Godišnji je još jednom, po dobrom starom običaju, proletio u sekundi... Božićne poklone, iako ću Božić provesti daleko od (većine) svih koje imam na svojoj naughty&nice listi, pokušala sam kupiti u outlet šoping centru Jersey Gardens. 15 minuta busom sa stanice na Port authority-u i tamo ste. Povratna karta košta 13$, a povratak traje duplo duže, jer naravno negdje morate zapeti u gužvi. Šopingom sam se poprilično razočarala ovaj put, moram priznati. Možda zato što je bio vikend i cijeli svijet je došao u šoping, možda nisam bila raspoložena (?!), ali najveći razlog je taj što me odbijaju dućani u kojima sva odjeća stoji zgužvana na hrpama, u koje moraš doslovno uroniti da bi našao nešto. Ne, hvala. Ali inače, za one koje to ne smeta, navali narode. 
 
 
Navalili smo mi tako i na restorane u gradu. Ako se netko zaželi čevapa, a vjerujem da će ta informacija mojima u pješčaniku biti poprilično zanimljiva, u East Villageu se otvorio balkanski restoran Kafana. Nešto slično onom u Pragu. Čevapi su odlični, Karadjordeva je premljac, kajmak je za prste polizati, vina i pive iz naših dijelova svijeta...
 
Koreanski roštilj sam prvi puta probala. Nije to samo hrana nego cijeli doživljaj uživanja u njoj. Meso se peče ravno ispred tebe, konobar ga rezucka škarama na male komadiće, zdjelice s umacima, začinima, povrćem okolo naokolo i kineski štapići! Borba! Svaki puta, ali moram priznat postajem sve bolja. 
 
Eataly, ravno ispred Flatiron zgrade je meni osobno jedan od najboljih restorana u kojima sam do sada jela. Možda sam vam ga već i spominjala, ali svaki put me ponovno oduševi koncept cijelog prostora, koji je podijeljen na nekoliko dijelova. Mesni, riblji, kava i slatkiši, voće i povrće, tjestenina, vino i sirevi, NUTELLA! Industrijski izgled zgrade, u kojoj se u isto vrijeme može kupovati špeceraj i sjediti i klopati, je ideja koja privlači toliko ljudi svaki dan, da se za večeru otprilike čeka sat i pol na red. Sat i pol koje možeš provesti pod istim krovom ispijajući kavicu, ližući slatkač, ili uz čašu vina i tanjur pršuta, sira i maslina. Izbor je ogroman, sve je organske proizvodnje, ili bar sve ono što sam vidjela. Gušt i pol! 
 
Jeste li znali da je provedeno istraživanje o restoranima na Manhattanu, koje kaže da u 12 godina ne bi uspio isprobati svaki restoran koji postoji na otoku, makar za doručak, ručak i večeru išao u novi? I to naravno da se u tih 12 godina ne otvori niti jedno drugo novo mjesto! 
 
 
Purice su se prodavale na svakom ćošku, jer se dobro poznati američki "turkey day" iliti Dan Zahvalnosti slavi svake godine na zadnji četvrtak u studenom. Ujutro se prati Macys parada duž 6.aveniju, kuhaju se sve moguće delicije, koje će se kasnije naći na stolu, gleda američki football i provodi se vrijeme s familijom. Pošto smo nas dvoje daleko od bilo kakve familije, čak i da nismo, nekako ne vjerujem da bismo sjedili oko stola i zahvaljivali se na svemu čemu možemo, nisam imala priliku doživjeti tipično američki blagdan, poput onih iz filmova. Ali, proveli smo popodne sa svim onim obiteljima, ili si bar tako zamišljam, koje ili ne slave ili nisu imale s kim slaviti taj blagdan. U prijevodu - s turistima. Na klizalištu u Bryant parku:). Zimsko selo iza Knjižnice se sastoji od velikog klizališta i puno malih drvenih kućica oko leda, u kojima se prodaje sve i svašta. Od igračaka, ukrasa, kapa i šalova, hrane, vruće čokolade.... Ima svega, OSIM kuhanog vina! Kakav je to advent bez kuhanog vina? Ah, Ameri... Za jedan takav neradni dan, jedan od rijetkih dugih vikenda u godini, začudilo me koliko ljudi zapravo radi! "Vidiš sva ova svjetla u neboderima, to su sve uredi u kojima netko i dalje radi." Na blagdan, neradni dan. U Hrvatskoj na neradni dan ne vidiš psa na cesti, a kamoli nekoga da sjedi u uredu. U Dubaiju isto tako, lokalci sebi ne da samo uzmu dugi vikend, nego spoje čitav tjedan! 
 
Eniveeej, klizanjeeee! Ni On ni ja nismo stali na led ne pamtimo od kada, pa nismo bili jedan od onih slatkih parova, koji se drže za ruke i kližu u ritmu muzike za ples, izvode piruete i slično. Ne, daleko od toga. "Ne diraj me, jer ako padnem ja, padaš i ti" je bilo prvo pravilo prije izlaska na led. "Držim se za ogradu i ne propuštam nikoga između sebe i te sigurnosti od lomljenja kostiju" je bilo drugo pravilo. I "Ako padnem, neću te pokušat podići (jer ću pasti i ja), nego ću izvaditi mobitel i snimati dok piškim od smijeha" je bilo treće pravilo, doduše neizrečeno na glas:). 
 
Nakon prvog kruga držanja za ogradu, dok izgledaš kao tele koje pokušava po prvi puta u životu stati na svoje nožice, za svaki sljedeći nam je trebalo samo 10 minuta. Šalim se, bili smo brži od onih kikića koje mame drže za ruku. Bilo je veselo, i naporno, zaboravila sam koliko to umara, i koliko je hladno, ali zabavno, i smiješno, i svi ste si super i dijelite tu ogradu, dok vam jaja ne narastu da se pustite od nje bar na nekoliko metara, i svi su super raspoloženi, i svi se smiju, i sve je tako lijepo pozitivno i kul! High five na izlasku s leda, ne zato jer smo tako dobri klizači, nego jer nismo ljubili led guzicom, bravo mi! 
 
 
Vidjeti "the" bor, onaj veliki ispred Rockefeller centra bila mi je želja od prvog puta kada sam gledala "Sam u kući". Taj dan je čak malo i sipio snijeg, savršeno, ALI, Bor još nije okićen do kraja! Ne svijetli... Paljenje lampica je u srijedu, tako negdje u vrijeme dok ću ja letjeti za... Nije ni bitno. Vruća čokolada s marshmallowsima i vrijeme za pobjeći s ulica, jer neke robne kuće otvaraju svoja vrata za tzv. Black Friday. Tko još nikada nije čuo za to, pravac Youtube! Nismo se željeli naći u bilo kojem stampedu na sniženja! 
 
Bijeg iz grada za vikend u nešto mirniju Philadephiju. Grad u kojem je potpisana Deklaracija Nezavisnosti i Ustav SAD-a, čije ime na grčkom znaci bratska ljubav i čiji su specijaliteti cheesesteak i perec! Stari dio grada je zapravo šetnja kroz povijest Amerike. Kratku, ali zbilja bogatu povijest. I Ameri to znaju prodat. Philly je nekoć bio i glavni grad Amerike, dok se Washington nije izgradio. Bio je drugi najveći grad Britanskih kolonija. Američki grad koji ima najveći broj murala i skulptura na otvorenom i najveći urbani park na svijetu - Fairmont park. Savršeni kratki izletić u dvoje za kraj ovog godišnjeg. Vlak s Penn stationa, stanica kraj Madison sq.Gardena i sat vremena vožnje uz ne baš tako interesantan ili lijep krajolik, ali grad(ić) koji definitivno vrijedi posjetiti, pogotovo ako ste ljubitelj Mel Gibsona u Patriotu pa vam neke zanimljive povijesne činjenice djeluju još zanimljivije, samim time što se nalazite na mjestu gdje se sve to ekšli dogodilo! 
 
Vrijeme je za polazak, ako upadnem na avion, znate ono - jeftine karte pa ako ima mjesta upadaš na let, ako nema ko te *ebe, kad nisi platio punu cijenu. Vječno gubljenje živaca nas stjuardesa. Kofer pun poklona ću jedva zatvoriti, internacionalni (fejk) Dubai bor će biti bogatiji za još par novih ukrasa, novo odbrojavanje počinje, Božić, Njegov dolazak u pustinju, Nova godina...
 
Pssst! Našu Teu pratite i na njezinom blogu!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara