NBA LIGA

Htjeli su ga udarati, ali nisu ga mogli uhvatiti

Htjeli su ga udarati, ali nisu ga mogli uhvatiti
Foto: Getty Images / Guliver Image

ISPRVA mu nismo vjerovali. Nije nam problem to priznati. Jasno je da nam se svidio Tony Parker. Kako ne bi!? Bio je zgodan, mlad, očito talentirani košarkaš, bio je sve ono čemu se nadate kad na draftu uzmete mladog igrača. Ali nismo mu vjerovali. Zato što nije mogao šutirati. Spursi su ga draftirali 2001. godine i svi, a kad kažem "svi", mislim na sebe i na ljude koje sam poznavao i koji su u to vrijeme govorili o Spursima, bili su zaista uzbuđeni zbog toga. A onda, 10 ili 15 utakmica kasnije, svi smo pomislili: "Čekaj malo. Zar ovaj tip ne zna šutirati? Što se događa?", za web stranicu theringer.com piše Shea Serrano.

Tako je došlo do toga da mu ne vjerujemo. I ta ga je kritika slijedila prvih nekoliko godina karijere. Tony je u prve četiri godine u NBA ligi za pokušaje s 3,65 metara ili dalje od koša imao postotak ubačaja 36 posto. Najbolji primjer je NBA finale 2003. godine u kojem su Spursi igrali s Netsima.

To je bilo neposredno prije nego što je Jason Kidd, playmaker Netsa i jedan od najboljih u ligi, postao slobodan igrač. I ne samo to, uskoro će postati slobodan igrač za kojim su Spursi otvoreno žudjeli. I tako je jedan od središnjih razgovora oko finalne serije Spurs – Nets bio o susretu tipa kojeg Spursi imaju protiv tipa kojeg Spursi žele. U šestoj utakmici, u kojoj su Spursi imali priliku završiti seriju i osvojiti titulu u San Antoniju, Gregg Popovich izvukao je Tonyja iz igre.

Igralo se drugo poluvrijeme i imao je nekoliko izgubljenih lopti te nekoliko promašaja početkom treće četvrtine, pa ga je Popovich zamijenio veteranom Speedyjem Claxtonom, koji je igrao zaista dobro i ostao u petorci do kraja utakmice. Bila je to prva Tonyjeva finalna serija, a morao je s klupe gledati kako Spursi preuzimaju vodstvo nakon što je on izašao iz igre. Spursi su serijom 19:0 pobijedili u toj utakmici, te osvojili titulu.

Međutim, bila je to 2003. Sljedeće sezone Spursi su izgubili u drugom krugu doigravanja od Lakersa, ali je Tony igrao dovoljno da postane ključan igrač u seriji te također onaj treći u Big Three, "velikoj trojki" koju su Spursi pokušavali oformiti oko Duncana. Sjećam se kako su, nakon što su Spursi poveli 2:0 u seriji, pitali Ricka Foxa o zaustavljanju Tonyja koji ih je razbijao. A Fox je odgovorio: "Želimo ga oboriti, ali ne možeš udariti ono što ne možeš uhvatiti". Bila je to najbolja stvar koju je itko ikad rekao o igraču Spursa.

Do 2005. godine, Tony je postao nezamjenjiv i ključan igrač najviše klase. Svi se sjećaju trice Roberta Horryja za pobjedu u petoj utakmici, kojoj se serija okrenula na stranu Spursa, ali većina ljudi zaboravlja da je Richard Hamilton na drugom kraju terena imao priliku donijeti pobjedu Pistonsima, no pritom ga je zaustavio Tony. Spursi su izgubili treću i četvrtu utakmicu finalne serije u Detroitu, a jedan od razloga bio je taj što kad bi Tony sjeo na klupu, nitko drugi nije mogao učiniti to što je on činio. Popovich je na konferenciji za novinare nakon jednog od poraza, u rijetko emocionalnom istupu, objasnio kako se sve raspada kad Tony sjedne na klupu da bi se odmorio, te da Spursi moraju smisliti način da se Tony odmori, a da njihovom stroju ne otpadnu kotači.

Do 2007., Tony je bio MVP NBA finala. Kad je dobio nagradu, gotovo svaki navijač Spursa je pomislio: "Tony je zaslužio ovu nagradu, a vi umrite od muke". Do 2013., Tony je bio na putu da ponovno postane MVP finala, ali se tada pojavio Ray Allen. A do 2014. bio je iskusan, neosporan i nedodirljiv četverostruki prvak koji je dobio svojevrsni situacijski imunitet koji je prije njega imalo vrlo malo igrača.

Ako bih morao odrediti datum, rekao bih da je negdje između titule 2005. i titule 2007. Tony Parker postao neupitan, netko za koga se znalo da je sposoban igrati u teškim trenucima tijekom doigravanja, netko tko je zbog toga bio uzbuđen, te netko tko je uživao u procesu odvlačenja suparnika od sigurnosti obale prema utapanju. Takav je postao tijekom karijere. Takva je bila njegova putanja. Počeo je kao munjevito brz mladić, za kojeg je Popovich mislio da ga mora ostaviti na klupi tijekom najvećeg trenutka sezone i postao munjeviti starac, kojem je Popovich vjerovao dovoljno da vodi igru u finalu te da suigračima prenosi što trebaju učiniti.

Tony Parker se oprašta. Oprašta se nakon 18 sezona u NBA ligi. U prošlih godinu dana nosio je dres Hornetsa, ali oduvijek je bio samo Spur i uvijek će biti samo Spur, isto kao George Gervin (koji je posljednju sezonu odigrao za Bullse) ili Sean Elliott (koji je jednu sezonu igrao za Pistonse). Vodeći je asistent Spursa u povijesti momčadi, drugi po broju odigranih utakmica, treći u ubačajima iz igre, peti u broju ukradenih lopti i četvrti u povijesti Spursa po broju poena. Siguran sam da će biti i značajnijih tekstova o Tonyju Parkeru i njegovu mjestu u košarkaškoj povijesti. On je drugi najmlađi igrač koji je ikad osvojio naslov. Jedan od samo 37 igrača u NBA povijesti koji su osvojili četiri ili više naslova. On je jedna trećina "velike trojke" s najviše pobjeda u modernoj povijesti lige. Zasad je dovoljno znati da se Tony Parker povlači i to kao netko kome navijači Spursa vjeruju, što je najveći kompliment koji mogu dati nekome tko je igrao košarku.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara