VIJEST da hrvatski građanin u prosjeku pojede oko 62 kg pekarskih proizvoda na godinu, po čemu prednjačimo u EU, te da većina tih proizvoda dolazi zamrznuta iz uvoza, predstavljena prije nekoliko tjedana u emisiji Potrošački kod HRT-a, glasno je odjeknula u medijima.

> Prosječan Hrvat pojede čak 62 kile pekarskih proizvoda na godinu

Ona je u skladu s uvriježenom percepcijom da prehrambene navike Hrvata nisu idealne, odnosno da ne jedemo onoliko zdravo koliko bismo mogli, u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije - ne previše ugljikohidrata, malo suhomesnatih proizvoda, više ribe, a najviše voća i povrća, po mogućnosti što više sezonskog, svježeg i domaćeg.

U tijeku je veliko istraživanje o prehrambenim navikama Hrvata

Trenutno se u Hrvatskoj provodi veliko istraživanje prehrambenih navika Hrvata, no njegovi rezultati mogli bi biti poznati tek sljedeće godine za djecu do 9 godina, a 2023. za adolescente i odraslu populaciju. Posljednja opsežnija studija na tu temu rađena je prije desetak godina, a njezini rezultati objavljeni su široj javnosti nakon što je Europska agencija za sigurnost hrane provela strogu validaciju, 2018. godine. U međuvremenu je došlo do nekih pozitivnih promjena, međutim, novo istraživanje trePbalo bi dati pouzdane podatke jer se u njemu nastoji identificirati koliko ljudi nekog proizvoda stvarno konzumiraju, a ne koliko ga kupuju, s obzirom na to da dio hrane uvijek završava u smeću.

U suradnji s Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu (HAPIH), koja istražuje prehrambene navike Hrvata, pokušali smo doznati što se za sada zna o njima. Pritom u agenciji ističu da je njihov posao da ispituju koliko čega Hrvati jedu, a dobiveni podaci koriste se za procjenu rizika od opasnosti koje se mogu naći u hrani, za procjenu zdravstvenog statusa određene populacije te za daljnja istraživanja akademskoj zajednici, a posebno nutricionistima.

Muškarci više konzumiraju masnoće, a žene ugljikohidrate

Prema istraživanju agencije provedenom 2011./2012., a objavljenom 2018. nakon EFSA-ine validacije, hrvatski muškarci i žene prosječno su dnevno unosili više masti i ugljikohidrata od preporučenih količina.

Kod muškaraca je energetski udio masti bio 36%, a kod žena 32%, umjesto maksimalno preporučenih 30% prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).

Kod muškaraca je energetski udio ugljikohidrata bio 49%, a kod žena 53%. Preporuke za unos ugljikohidrata razlikuju se ovisno o izvoru, dobi, tjelesnoj aktivnosti i mnogim drugim parametrima i kreću se u određenim rasponima, počevši od 40%.

Ovi rezultati u skladu su sa spomenutim nalazom da Hrvati jedu previše pekarskih proizvoda.

Hrvati jedu previše mesa, a premalo povrća

Ista studija potvrdila je da Hrvati, osobito muškarci, jedu vrlo malo ribe te nedovoljno voća i povrća, a previše mesa i mliječnih proizvoda.

Primjerice, muškarci su tada konzumirali oko 76 gr mesa na dan, a žene oko 42, dok su mlijeka i mliječnih proizvoda konzumirali oko 100 gr, odnosno 115 gr. 

S druge strane, muškarci su konzumirali oko 76 gr povrća te oko 67 gr voća, dok su žene konzumirale oko 75 gr povrća i oko 98 gr voća.

Iz rezultata Agencije proizlazi da hrvatski muškarci tjedno jedu nešto više mesa (532 gr) od količine (350 - 500 gr) koju preporučuje WHO te manje voća i povrća (143 gr) od preporučenih dnevnih količina (400 gr).

Samo Mađari jedu više svinjskog mesa od nas

No, rezultati su pokazali da smo po ukupnim količinama mesa koje konzumirano zapravo bolje stajali od većine zemalja EU. Manje mesa od Hrvata konzumirali su samo Austrijanci, Šveđani, Britanci, Nijemci, i Talijani.

Voditeljica istraživanja, danas ravnateljica HAPIH-a, dr. sc. Darja Sokolić kaže da su Hrvati u samom vrhu po konzumaciji svinjskog mesa.

"Samo Mađari jedu više svinjskog mesa od nas. Kontinentalni dio Hrvatske ima slične prehrambene navike kao Mađarska, Austrija i Njemačka, dok Dalmacija i Istra imaju prehranu sličniju mediteranskoj. No i tu smo se iznenadili kada smo vidjeli da ta razlika nije toliko značajna koliko smo očekivali. Naravno, postoje određene razlike između pojedinih regija u Hrvatskoj, ali one su uvjetovane i ostalim parametrima koji utječu na prehrambene navike kao što su dob, spol, veličina naselja, nivo edukacije i, možda najvažnije, prihodi u kućanstvu", ističe Sokolić.

Dobra vijest je da Hrvati piju puno vode, no glavni razlog tome je to što je piju uz kavu.

Jedemo manje ribe od većine zemalja koje imaju more

Prema studiji Agencije, Hrvati jedu malo ribe - muškarci u prosjeku oko 6 grama dnevno, a žene oko 4 grama. Rezultati ispitivanja iz 2011./2012. pokazuju da su Hrvati tada bili na začelju liste po konzumaciji ribe u EU. Iza nas bili su samo Nizozemci i Mađari.

No neki noviji podaci ukazuju na nešto bolju sliku. Naime, prema Europskom tržišnom opservatoriju za proizvode ribarstva i akvakulture za 2018. godinu, potrošnja ribe po glavi stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosila je 19.19 kg. Po tome smo još uvijek bili ispod prosječne potrošnje EU, koja je oko 24 kg po glavi, no ipak nismo bili na samom začelju.

U prilog tome govore podaci Ministarstva poljoprivrede prema kojima je neto  ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture, dostupna stanovništvu Hrvatske u 2018. godini iznosila je 73.837,78 tona, dok je u 2019. iznosila 81.387,11 tona žive mase.

"Vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture po glavi stanovnika (per capita) u Republici Hrvatskoj iznosila je u 2018. godini 18.06 kg, dok je u 2019. godini porast od 10,84% te vidljiva potrošnja iznosi 20,02 kg po glavi stanovnika. Prema podacima Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstvai akvakulture za 2018. godinu, vidljiva potrošnja po glavi stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosila je 19.19 kg, što nas stavlja na 16. mjesto i ispod razine prosječne  potrošnje u  Europskoj Uniji, koja iznosi nešto više od 24 kg po glavi stanovnika. Razvidno je da tijekom godina polako stižemo europski prosjek i da potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture u Republici Hrvatskoj ima trend porasta", stoji u analizi Ministarstva iz 2021.

Slično pokazuju i podaci stranice Our World in Data (dolje) prema kojima Hrvati prosječno godišnje konzumiraju oko 19 kg raznih morskih proizvoda. Od nas su bolji stanovnici većine drugih mediteranskih zemalja: Španjolci (42 kg), Francuzi (34 kg) i Talijani (30 kg), ali i stanovnici nekih drugih europskih pomorskih zemalja - Portugalci (57 kg), Islanđani (91 kg), Šveđani (33 kg), Norvežani (51 kg), Danci (23 kg) i Britanci (20 kg).

No, ovdje je važno istaknuti da metodologija prikupljanja podataka svih navedenih izvora nije jednaka te da je najpouzdanija metoda koja bilježi količinu konzumirane hrane na individualnoj razini, a koju je proveo i provodi HAPIH na nacionalnoj razini.

Malo vegetarijanaca i onih na dijetama

Istraživanje agencije bilo je provedeno na oko 2000 sudionika, a oni su tijekom tri dana morali upisivati sve što su jeli; dva dana bila su radna, a jedan tijekom vikenda. Rezultati ukazuju na to da na prehranu, među ostalim, utječu i vjerski i tradicijski običaji.

No, zanimljivo je da poseban režim prehrane nije osobito svojstven Hrvatima. Za ilustraciju, svih vrsta vegetarijanaca, uključujući i one koji jedu jaja i ribe, u istraživanju je ukupno bilo samo 0.8%, dok je vegana bilo 0.1%, a makrobiotičara 0.6%.

"Mi smo u istraživanju otkrili da u Hrvatskoj nema puno vegetarijanaca i vegana. Njihov skupni udio bio je ispod 5 posto. To je značajno manje nego u nekim drugim zemljama, poput Švicarske, Austrije ili Njemačke, u kojima ima više od 10% vegetarijanaca. Moguće je da su naši postoci u stvarnosti ipak nešto veći, ali za to je potrebno provesti istraživanje koje bi bilo ciljano za ovu populaciju s prilagođenim upitnikom zbog nerazumijevanja postavljenih pitanja", objasnila je Sokolić.

Istraživanje je otkrilo koliki je dio populacije na prilagođenim režimima prehrane iz raznih drugih razloga. Najviše sudionika to je činilo zbog mršavljenja (oko 2%), zatim zbog dijabetesa (oko 1.4%), zbog srca ili tlaka (0.6%), a zbog drugih zdravstvenih problema, kao što su bolesti bubrega, jetre ili gastritisa, po 1%.

Kvaliteta prehrane i socioekonomski status

Na okruglom stolu agencije 2018. prof. dr. sc. Maja Miškulin predstavila je prezentaciju na temu prehrane i društvenih nejednakosti iz koje proizlazi da se ljudi višeg socioekonomskog statusa i višeg obrazovanja u razvijenim zemljama svijeta uglavnom bolje hrane.

"Socioekonomski status je glavna odrednica zdravlja u zemljama s visokim bruto nacionalnim dohotkom, ali i u zemljama s niskim i srednjim bruto nacionalnim dohotkom. Uravnoteženija prehrana kod osoba koje pripadaju višem socioekonomskom statusu jedan je od mehanizama koji objašnjava društvene nejednakosti u zdravlju", istaknula je Miškulin u prezentaciji.

No ta povezanost nije jednostavna. Naime, kako je upozorila Miškulin, "u mnogim zemljama s niskim bruto nacionalnim dohocima socioekonomski razvoj često je praćen prehrambenom tranzicijom koju obilježava odmak od prehrane bogate vlaknima i žitaricama prema prehrani bogatoj mastima i šećerom". 

Slično je za Index rekla i Sokolić:

"Naša istraživanja pokazala su da kvaliteta prehrane ne ovisi uvijek i svuda o socioekonomskom statusu. Primjerice, studija provedena u Crnoj Gori otkrila je da ponekad vrijedi i suprotno - da su se ljudi ondje hranili tim lošije što im je standard bio viši. Pokazalo se da je njima u vrijeme naših istraživanja tek stigao lanac restorana fast food  hrane koji je postao pravi hit. Stoga su svi koji su imali više novca konzumirali tu hranu. To je tada kod njih bio statusni simbol. Ponekad vas nalazi istraživanja iznenade."

Hrvati puno sami kuhaju

Ravnateljica HAPIH-a napominje da prehrambene navike ovise o brojnim čimbenicima te da se stoga ne može generalizirati i jednoznačno reći kako se Hrvati hrane.

Primjerice, pokazalo se kako se pršut i kulen puno manje konzumiraju u mlađoj dobnoj populaciji, dok starenjem rastu preferencije prema tim proizvodima. To također ovisi o tome živi li netko u gradu ili na selu, o razini obrazovanja, o spolu itd.

Zanimljiv je također nalaz da se Hrvati pretežno hrane kod kuće.

"U našem istraživanju iz 2011./2012. postavili smo pitanje jedu li ljudi i koliko obroka izvan kuće. Tu smo dobili značajne razlike u odnosu na brojne europske zemlje. Naime, pokazalo se da su ljudi tada jako malo jeli po restoranima te da su puno više kuhali kod kuće. Ako smo kupovali svježu hranu i sami je pripremali, to znači da smo se zdravije hranili od onih koji puno jedu izvan kuće ili kupuju polugotove proizvode. Od tada su se stvari promijenile, no vjerojatno ne previše. Pandemija je ljude naučila da manje izlaze u kupovinu i da dosta naručuju gotovu hranu. No, s druge strane, u Hrvatskoj je uobičajeno da se ljudi vole okupljati oko hrane. To je kod nas društveni događaj. Naša sva druženja obično su povezana s hranom koja se najčešće priprema kod kuće. U tom smislu je kod nas situacija bolja nego u mnogim zapadnoeuropskim zemljama", tumači Sokolić.

Osim toga, ističe, prehrambene navike mogu se značajnije promijeniti tijekom pet godina. Stoga je metodologija prikupljanja podataka usklađena s time, a istraživanja se isplati provoditi svakih pet godina.

Pekarski proizvodi glavni su izvor skrivene soli

Važno je istaknuti da konzumacija velikih količina pekarskih proizvoda, utvrđena u Hrvatskoj, može biti povezana s povećanom konzumacijom soli koja je jedan od uzroka povišenog krvnog tlaka i krvožilnih bolesti.

"Naše istraživanje pokazalo je da su pekarski proizvodi najveći izvori skrivene soli, a slijede ih suhomesnati proizvodi. Mi smo bili članovi povjerenstva pri Ministarstvu poljoprivrede za izradu novoga pravilnika za udio soli u kruhu. Taj pravilnik je danas na snazi, a slične su donijele i neke druge europske zemlje, poput Portugala i Slovenije. Posljednjih godina vodile su se velike kampanje za reduciranje soli u prehrambenim proizvodima. To u početku nije bila zakonska obaveza, no napravljen je određeni utjecaj na velike svjetske  proizvođače hrane da smanje količine soli. Mnogi su to proveli postupno i neprimjetno. Primjerice, neki veliki proizvođači kečapa i majoneze smanjili su količine soli u tri godine kako potrošači ne bi osjetili naglo smanjenje. Naša osjetila okusa se postupnim smanjivanjem mogu istrenirati i naviknuti na manje količine soli. Proizvođači su to proveli u tišini i konačno iskomunicirali s potrošačima tek kada je smanjivanje dovršeno. Zahvaljujući tome prepoznati su kao proizvođači koji se brinu o zdravlju kupaca. Britanci su prvi počeli s redukcijom soli", tumači Sokolić.

Hrvati misle da vode računa o kvaliteti i sigurnosti hrane, ali...

Agencija je 2014. godine provela istraživanje kojem je cilj bio doznati koliko ljudi vode računa o kvaliteti i sigurnosti hrane.

"Imali smo 10 ponuđenih odgovora na pitanje što ljude najviše zanima na deklaracijama. Pokazalo se da samo 10% ljudi čita deklaracije, a najviše ih je zanimao rok trajanja. Nakon toga slijedila je zemlja porijekla, dok je sastav proizvoda bio negdje na sredini prioriteta. Ljudi su se deklarativno odredili da im je sigurnost hrane važna, no iz istraživanja nije bilo očito da razumiju o čemu je zapravo riječ. Primjerice, jedno veće istraživanje pokazalo je da se mikrobiološko trovanje hranom najčešće događa unutar kućanstava zbog nepravilnog rukovanja hranom - kontaminacijom, nepravilnim čuvanjem i sl. Dakle, ljudi najčešće kući donesu sigurnu  hranu, a zatim, uslijed nepravilnog rukovanja ili skladištenja hrane, može doći do kontaminacije", navodi Sokolić.

Kupovanje od OPG-ova - dobra posljedica pandemije

Smatra da je kupovanje hrane izravno od OPG-ova dobra priča koja je proizašla iz pandemije korone.

"Zbog nemogućnosti kretanja i posjeta tržnicama i šoping-centrima ljudi su počeli više naručivati izravno od OPG-ova, što znači da je lanac putovanja hrane značajno skraćen. Takva hrana je kvalitetnija jer se važne biološki aktivne tvari, kao što su vitamini i mikronutrijenti, stajanjem gube. Ako je hrana svježe ubrana, njezina kvaliteta je značajno bolja nego ako s mjesta proizvodnje kreće nezrela i potom proputuje pola svijeta", kaže ravnateljica HAPIH-a.

Za kraj najavljuje novo nacionalno istraživanje nutritivnih vrijednosti namirnica koje su lokalno uzgojene i brže završavaju na stolu i onih koje dolaze iz uvoza.

"To će biti naša znanstvena potpora domaćim proizvođačima, ali i sustavu dobrovoljnog označavanja hrane i konceptu da trebamo jesti lokalno i sezonsko, koji snažno podupire i naše Ministarstvo poljoprivrede", poručuje Sokolić.

Za kraj prenosimo molbu HAPIH-a: Ako primite poziv za sudjelovanje ili se želite prijaviti na istraživanje prehrambenih navika djece ili odraslih, svakako nam se priključite!