TALIJANSKA kuhinja poznata je po jelima bogatim ugljikohidratima poput tjestenine, rižota i pizze, pa se često postavlja pitanje gdje su u njoj proteini. Iako se čini da ih je teško pronaći, talijanski jelovnici nude niz namirnica s visokim udjelom proteina za one koji znaju što tražiti, piše Food Republic.

Trend povećanog unosa proteina, popularan u fitness krugovima, stigao je i u Italiju. U većini supermarketa dostupni su uobičajeni visokoproteinski proizvodi poput pločica, dodataka prehrani, grčkog jogurta i zrnatog sira. U manjim, ruralnim sredinama ponuda je slabija, ali lokalna kuhinja sama po sebi nudi jela s neočekivano visokim udjelom proteina, bez potrebe za dodacima poput whey praha.

Temelj talijanske kuhinje su jednostavnost, lokalni i svježi sastojci. Jela se značajno razlikuju po regijama: na sjeveru su teža i bazirana na maslacu, dok na jugu i obali prevladava mediteranska prehrana s puno povrća i maslinovog ulja. Ključna je ravnoteža, zbog čega su obroci često podijeljeni na "primo", bogat ugljikohidratima, i "secondo", fokusiran na proteine.

Predodžba o Italiji kao zemlji isključivo ugljikohidrata, popularna na društvenim mrežama, zanemaruje tu strukturu obroka. Čak i pizza margherita može sadržavati više od 40 grama proteina. Od sireva i suhomesnatih proizvoda do juha, predstavljamo nekoliko talijanskih namirnica koje će vam pomoći da zadovoljite svoje proteinske potrebe.

Parmigiano-Reggiano: Više od dodatka jelima

Parmigiano-Reggiano, zrnati tvrdi sir iz doline rijeke Po, popularan je diljem svijeta. Mnogi ga smatraju neizostavnim dodatkom jelima od tjestenine zbog bogatog, orašastog i slanog okusa. S udjelom od 32 do 33 grama proteina na 100 grama, Parmigiano-Reggiano spada među sireve s najvišom koncentracijom proteina na svijetu.

Većina drugih sireva sadrži između 15 i 25 grama. To ga čini jednostavnim načinom za povećanje unosa proteina, bilo kao dodatak jelima ili kao samostalni zalogaj. Dodatna prednost je što ne sadrži laktozu. Jedino pravilo kojeg se Talijani drže jest da se ne poslužuje uz jela s plodovima mora.

Bresaola: Sušena govedina iz sjeverne Italije

Suhomesnati proizvodi važan su dio talijanske kuhinje, od salame i mortadele do pršuta. Često se poslužuju kao predjelo ili uz aperitiv. Iako mnogi od njih sadrže značajnu količinu proteina, bresaola se ističe s otprilike 33 grama na 100 grama proizvoda. Riječ je o nemasnom komadu sušene govedine iz sjeverne Italije, prepoznatljivom po jarkocrvenoj boji i čvrstoj teksturi. Dostupna je u mesnicama i restoranima diljem zemlje, a najčešće se poslužuje uz pečeni krumpir ili sir. Tipična restoranska porcija može zadovoljiti značajan dio dnevnih potreba za proteinima.

Pesce spada: Proteini iz mora

S obzirom na dugu obalu, riba je ključan sastojak talijanske kuhinje, osobito na jugu. Među brojnim vrstama, sabljarka (pesce spada) ističe se kao izvor nemasnih proteina s oko 20 grama na 100 grama. Posebno je popularna na Siciliji, gdje se priprema kao dio umaka za tjesteninu paccheri ili kao glavno jelo s rajčicama, maslinama i kaparima.

Često se peče na žaru ("alla piastra") samo s maslinovim uljem. Svježa i dobro pripremljena, sabljarka je vrlo mekana. Bogata je i omega-3 masnim kiselinama, a preporučuje se jesti je u restoranima s dobrom reputacijom.

Zuppa di ceci: Biljni proteini iz Toskane

Pronaći vegetarijanski obrok bogat proteinima u Italiji ponekad može biti izazov, no rješenje nudi tradicionalna kuhinja središnje Italije. Zuppa di ceci, juha od slanutka, staro je toskansko jelo koje se temelji na jednostavnim i lokalnim sastojcima. Jedna porcija ove hranjive juhe bogate vlaknima sadrži oko 20 grama proteina. Postoji i tradicionalna varijanta s dodatkom bakalara (baccalà), koja dodatno povećava udio proteina.

Bistecca alla Fiorentina: Renesansa na tanjuru

Firenca je poznata po renesansnoj umjetnosti, a jedan od gastronomskih simbola grada je Bistecca alla Fiorentina, debelo rezani T-bone odrezak. Iako se u vrijeme obitelji Medici nije razmišljalo o makronutrijentima, ovo jelo osiguravalo je velik unos proteina.

Točna količina ovisi o komadu mesa, ali prosječno sadrži najmanje 19 grama proteina na 100 grama. Budući da restoranske porcije često teže od 1,2 do 1,5 kilograma, jedan odrezak može sadržavati i cjelodnevnu dozu proteina. Takvi se odresci obično naručuju za više osoba.