Nitko kao Budiša: Tko je lud da se zbog principa odrekne vlasti?

TKO JE drugi i zadnji čovjek koji je svojevoljno napustio vladajuću koaliciju? Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a. U ljeto 2002. godine, nakon mnogo previranja i sukoba, povukao je svoje "ostatke ostataka" HSLS-a iz Račanove vlade i to, kako to obično biva, nakon previše svađa s povodom kojeg se danas gotovo nitko ne sjeća: sporazuma sa Slovenijom oko nuklearke Krško.

A tko je bio prvi? Ivan Jakovčić koji je svoj mali IDS na brzinu i bez ikakvih posljedica povukao iz vladajuće Šestoke oko minornog pitanja Istarskog statuta. Dražen Budiša nije se tako bezbolno izvukao. Dobar dio njegovih ministara ostao je u Vladi i formirao novu stranku, HSLS se po tko zna koji puta rascijepio, Račan je preživio do redovnih parlamentarnih izbora, a Budiša propalom koalicijom s Matom Granićem zabio zadnji čavao u svoj politički lijes.

Tko bi bio lud sve to ponovno proći? Tko se napuštanjem vladajuće koalicije usudi žrtvovati sve - od vlastite stranke do vlastite budućnosti? Sigurno se to neće usuditi Josip Friščić. Kao što se to nije usudio ni Milorad Pupovac. Kao što to nedavno nije palo na pamet ni Đurđi Adlešić. Kao što, uostalom, nisu učinili ni svi oni liberali koji su se između Budiše i vlasti odlučili za ono do čega im je više stalo.

Oni koji su ostali učili su na njegovim greškama

Dražen Budiša godinama je destabilizirao Račanovu koaliciju. Najviše oko haške optužnice protiv generala Ante Gotovine, zbog koje je podnio (privremenu) ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a, a Račanova Vlada išla na izglasavanje povjerenja u Hrvatski sabor, ali i oko parafiranog graničnog sporazuma Račan-Drnovšek. Naposljetku je iskoristio (naj)manji povod da napusti Vladu i na velika vrata uđe u ropotarnicu politike.

Oni koji su ostali učili su na njegovim greškama. Milorad Pupovac već godinama prijeti razvrgavanjem sporazuma s HDZ-om. Prijetio je napuštanjem koalicije kad je Hrvatska priznala Kosovo. Ljutio se kad ga je HDZ prevario prilikom rebalansa državnog proračuna, jer je potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac digao ruku iako nije imao pojma da i srpski povratnici ostaju kratki za parsto milijuna kuna. Prilikom svakog javnog nastupa Pupovac ostavlja dojam taoca u vladajućoj koaliciji koji shvaća da tamo ne pripada, ali ne može se izvući. Zašto ne može? Zato što si to ne može priuštiti.

I sve je to u redu: i njegovo gađenje nad Jadrankom Kosor, i narušavanje bilateralnih odnosa sa Srbijom, i laganje koalicijskih partnera, i iznevjerena obećanja... Ali od svih tih velikih principa važniji su sitni interesi. Deseci ljudi živi izravno od SDSS-ova sudjelovanja u Vladi, kao što tisuće ljudi računaju na njihovu pomoć. Tko ih otrgne od te sise, igra se životom.

Friščić prijeti da će sjesti na prvi traktor i krenuti u prosvjed

Isto vrijedi i za Josipa Friščića. Predsjednik HSS-a tobože prijeti napuštanjem koalicije ako Vlada ne ispuni obećanja koja je dala "traktorašima". Čak prijeti da će sjesti na prvi traktor i krenuti u prosvjed. I još bolje: upozorava kako "teško prašta onima koji ga varaju". Ali ipak prašta. Kao što je oprostio Ivi Sanaderu prevaru oko ZERP-a, oprostit će i ova (lažna) obećanja seljacima. Evo, već ih je počeo ozbiljno shvaćati, već ruje po proračunu u potrazi za novcem - kojeg nema.

I opet, sve je to u redu: i zaštita državnih interesa na moru, i prevara partnera, i davanje lažnih i nemogućih obećanja... Ali stotine ljudi žive izravno od HSS-a. Svi koji su se dokopali funkcije ili posla, manje brinu za političke principe, nego za vlastitu pozadinu. Tko im to dovede u pitanje, igra se životom.

Slično je i sa Đurđom Adlešič. Napustila je sjednicu Vlade kad se raspravljalo o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji. Prijedlog se protivi njezinim osobnim, a vjerojatno i principima njezine liberalne stranke. Je li to bio dovoljan razlog da izađe iz Vlade? Naravno. Ali samo do predsoblja. S druge strane vrata čekala je dok prijedlog nije usvojen.

Postoji još jedan trik

Pa neće valjda jedna liberalka zbog liberalnih principa i prava žena razvrgnuti koaliciju sa strankom koja ta prava izravno krši? Neće valjda zbog te sitnice trpjeti stotine ljudi koji žive od vladajućeg HSLS-a? Odgovor na pitanje za što bi se liberali odlučili -  liberalne principe ili vlastitu poziciju - najbolje zna Dražen Budiša. Postoji još jedan trik. Kao što bježe od nepoćudne odluke, liberali bježe i od vlastite stranke. Pa je tako potpredsjednik HSLS-a Ivan Čehok pobijedio na izborima za gradonačelnika Varaždina - kao nezavisan kandidat. Nitko nije skužio.

I svi su na kraju sretni i zadovoljni. Pupovac je digao glas protiv priznanja Kosova. Friščić je digao glas protiv sporazuma sa seljacima. Adlešička je digla glas protiv srednjovjekovnog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. A članstvo će dići ruku za njihov opstanak na čelu stranaka. Može li bolje?

Davno smo naučili da stranke ne služe svojim biračima, nego članovima. Oni se lakše zapošljavaju, lakše pobjeđuju na natječajima, lakše dobivaju funkcije, lakše se izbore za poticaje i subvencije. Osimu slučaju Ivana Čehoka, sve je mnogo lakše kad si punopravni član stranke. A još je lakše kad je stranka na vlasti. Sve ostale opcije vode samo u jednom smjeru: u propast. Ili u plantažu paprika.

Dražen Budiša kasno je to shvatio. Ako je uopće shvatio. Zato on danas kopa paprike, a Đurđa Adlešič sjedi ispred vrata čekajući da njezina Vlada svrši s poslom. Zato je Budiša nekakav politički frik, a Friščić ozbiljan političar. Zato Pupovac kotira kao principijelan političar, a Budiša kao destruktivac. Pravo mu budi.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Matilda Jelčić Stojaković/EPEHA, Sandra Šimunović/Cropix

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara