Foto: Volvo
STVORITI luksuzan i nadasve elegantan automobil na osnovi šljakerskog automobila zvuči kao utopija. Ne i kada je Volvo u pitanju.
Polovicom 1970-tih Volvo je predstavio seriju 2, među obožavateljima poznatiju kao "cigla" (brick). Radikalno uglast i krajnje siguran postao je najprepoznatljiviji švedski proizvod i ne samo ako govorimo o autoindustriji. Nasljednik serije 1 doživio je brojne izvedbe, a svima je bila svojstvena izuzetna pasivna sigurnost, tolika da su Amerikanci ovaj model proglasili etalonom.
Međutim, jedan je model bio poseban, toliki da je vjerojatno zaprepastio i same zaposlenike Volva kad su ga prvi puta ugledali. Kad je ekscentrični Henry Ford II posjetio Volvo za sobom je doveo Lincolnov coupe, koji se Šveđanima jako svidio. Četiri su godine prošle od gašenja legendarnog 1800ES, a nasljednika nije bilo na vidiku. Šveđani su osjetili potrebu da ispune prazninu, a u njihovim glavama je bilo samo jedno, rasni coupe kraljevskog komfora i bezvremenskog izgleda.
Javnost je iščekivala što je Volvo pripremio za 50-godišnjicu postojanja, a mjesec dana prije jubileja na scenu je posve nenadano stigao 262C. Dvostruko skuplji od serije 200, bio je to najluksuzniji model u povijesti Volva, ali i prvi koje je bez kompleksa mogao stati uz Cadillaca, pa i Mercedesa.
Nevjerojatna odluka stiže u vrijeme kada Volvo već ima dva coupea na istoj osnovi, 242 i 262, no ovaj je model bio puno više od coupe izvedbe.
Prve skice napravio je glavni dizajner Volva, Jan Wilsgaard, a potom je ideju pretočio u naravu. Pritom nije izrađen model od gline, već su uzeli jedan primjerak modela 164 i odveli ga u Torino. Sergio Coggiola je u svojoj radionici napravio preinake, odrezao krov, presvukao ga vinilom i vratio na automobil, ali 60 mm niže. Na C nosač je dodana kraljevska kruna i to je bilo to, prototip je bio gotov. Automobil postoji i danas, a nalazi se u muzeju Volva u Göteborgu.
Švedsku ideju dizajna u djelo je sproveo Bertone iz čije je radionice dolazio gotov automobil, a nakon što su Šveđani u Italiju poslali rastrančirane primjerke automobila. Netom razvijen V6 motor sa Renaultom i Peugeotom, legendarni PRV-ak, bio je logičan odabir za reprezentativni coupe.
Automobil je konačno predstavljen u ožujku 1977. godine na ženevskom salonu.
Za svoje vrijeme ovaj je automobil bio čista ekstravagancija. Švedski izraz u talijanskom maniru i američkom komforu, recept koji je Volvo već primjenjivao na Amazonu. Kabina je pucala od luksuza, zavaljenu i kožne fotelje gledali ste u prvoklasne materijale i slušali uglađeni zvuk V6 motora snažnog 140 KS.
Kupci su mogli birati između dvije verzije, srebrne i zlatne, obje s krovom presvučenim vinilom. Tek kasnije stižu crna i plava izvedba, a američka izvedba dobiva oznaku Coupe.
262C se prodavao iznad svih očekivanja. Do 1980. godine proizvedeno je ukupno 6.622 primjeraka, dvostruko više od plana, čime je dokazano kako su obožavatelji Volva spremni masno platiti luksuz. Pritom valja reći kako je kabriolet bio u planu, a na kraju je američki Solaire napravio tek pet modifikacija.
262C je serijski dolazio sa električnim podizačima stakala, a na struju su se podešavali i retrovizori. Sjedala su bila presvučena kožom, a prednja i grijana, dok su bez doplate dolazili i tempomat, klimatizacija i električno upravljanje antenom audio sustava. Doplatiti nije trebalo niti za alu naplatke, a na popisu opcija našlo se tek nekoliko stavki: špera, 3-stupanjski automatski mjenjač i jači radio-kazetofon. Da, bilo je to prije 40 godina.
Volva 262C je 1985. godine naslijedio model 780 kojeg je dizajnirao i proizvodio Bertone.