Gilroy iza sebe ima prilično uspješnu karijeru. Njegov redateljski debi bio je sjajan film "Michael Clayton" s Georgeom Clooneyem i Tomom Wilkinsonom u glavnim ulogama, a režirao je i uspješni "Duplicity s Julijom Roberts i Cliveom Owenom.
Postoji jedna scena u Michaelu Claytonu koja određuje vaš stil režije. To je trenutak u kojem je Tom Wilkinson ubijen. Doza hladnoće pomiješana s hiper-realizmom režije specifični u za vaš redateljski posao. Osjećate li da ste isti stil režije prenijeli i na akcijske scene u filmu The Bourne Legacy?
Mislim da je ono što nosim sa sobom određena estetika filma koja je postojala čak i u ranijim Bourne filmovima. Sviđa mi se ta konzistentnost, a volim i kad stvari nisu savršene, odnosno, presavršene, jer ni svijet nije savršen. Mislim da živimo u prilično nesavršenom svijetu u kojem samo pokušavamo preživjeti najbolje što umijemo. To je ono što me interesira i u filmovima.
Kako onda to prenosite na ekran? Kako od filma učiniti presliku stvarnosti?
Ne smijete biti lijeni. Takav pothvat od vas zahtijeva višak energije, morate biti uporni i nemilosrdni svakog dana trajanja projekta. Također, dosta toga i planiramo unaprijed. Morate biti dobro pripremljeni, tako je barem bilo sa svim filmovima koje sam ja radio.
Ovim ste filmom dokazali da ste sposobni i za akcijske projekte. Je li to što promijenilo za vas?
Radio sam na dosta akcijskih filmova, no moja "prljava tajna" je Dan Bradley. On je bio pomoćnik redatelja na filmovima "The Bourne Supremacy" i "The Bourne Ultimatum" i uspio je svim redateljima prilično podići reputaciju tijekom godina. Blisko sam surađivao s njim, odlučivali smo zajedno o scenama koje ćemo snimati. Akcijske scene i njihova kvaliteta ovise i o tome imaš li novac, plan i mjesto snimanja. Naravno, i ljude. Također, trebaš i sjajnog montažera. U mom slučaju, to je moj brat.
Prva tri dijela promijenila su dosta toga u smislu akcijskih fimova. Akcijske scene izgledale su drukčije, bolje, a to su kopirali mnogi filmovi. Postoje li neke stvari koje ste obavezni napraviti? Primjerice, postoji scena u kojoj Jeremy skače s krova. Osjećate li da morate snimati takve scene, jer je to na neki način "brand" Bourne filmova?
Da, želimo imati sav potreban testosteron. Želimo da film bude uzbudljiv, to uvijek mora biti neka nadgradnja u scenama. Želimo se pobrinuti da gledatelj uvijek zna gdje je, što se događa i zašto. Ako je gledatelj dezorijentiran i zbunjen, onda smo to tako i željeli. Tu ne smije biti kompromisa. Robert Elswit i ja gledali smo nekoliko filmova prije nego što smo se odlučili kakav bi točno naš vizualni vokabular trebao biti.
Ono što mi se sviđa u vašem pisanju je to što je uvijek nekako na više razina. Primjerice, Michael Clayton može se gledati kao film u kojem se jedan čovjek bori korporacijom, no i kao film u kojem se čovjek bori za svog prijatelja. Bourne legacy može se gledati kao film u kojem ovisnik želi svoj šut. Kako snimiti tako golem film a ostati vjeran likovima?
Morate početi na dnu. Sve počinje malim stvarima koje se grade prema velikima. Neki ljudi vole ići drugim putem, no to kod mene nikad nije funkcioniralo. Uvijek se mičem korak po korak do ne dođem do onog što sam od početka želio.
Jedna stvar koja je kod vas specifična jest to što nikad ne zaboravljate da lik ima dvije strane, dva sloja. Isto se može reći i za priču. Kako vam to uspijeva?
Ako ste oprezni u svom radu, likovi postaju stvarni. Svakog dana susrećemo se s s takvim ljudima u stvarnosti. Ljudi koji su vjernici, no imaju sumnju. Ljudi koji imaju samopouzdanja, a nesigurni su. Svi smo mi prilično zbrčkani, tako da to prenosim i na svoje likove. Doza nekonzistentnosti uvijek vam je potrebna.
Jesu li postojale kakve sumnje da snimate tek nastavak prethodnih filmova, a ne da donosite nešto novo?
Nakon filma "The Bourne Ultimatum", dugo smo vremena pokušavali odgonetnuti u kojem smjeru ići. Kad su Matt Damon i Paul Greengrass otišli, sve se ugasilo. Nakon toga sam došao ja i razgovori o tomu kamo dalje, odmah su bili prvi na dnevnom planu. Počeli smo s jednom malom idejom koja se na kraju pretvorila u čitav projekt. Kad smo krenuli sa snimanjem, znali smo da radimo nešto što nam se sviđa i nešto što će se svidjeti ljudima. Nešto novo i drukčije. Sumnje su postojale i uvijek postoje, no sa svakim novim snimanjem, one bi nestajale.
Kako ste se odlučili za Jeremyja?
Trebali smo sjajnog glumca. Nekog tko je u formi i koga publika još ne zna toliko dobro. Nekoga tko još nije u centru pažnje i koga mi možemo tamo staviti.
Kako ste od Jeremyja tražili da portretira lik Aarona Crossa?
Nikad nisam gledao filmove koje je prije toga snimao. Nisamo razgovarali o ničemu što je bilo prije. Ovaj je film potpuno različit od prethodnih. Glavni lik potpuno je suprotan pojmu "amnezija". To je tip koji se sjeća svega i zna točno odakle dolazi. On je također netko tko se može mnogo lakše adaptirati i uklopiti u društvo.
Scena koja me impresionirala je scena u kući. Mnogo dugih kadrova bez rezova. Vrlo impresivno, hladno i stvarno. Kako ste se odlučili na snimanje te scene?
Znali smo da nemamo previše vremena za predstavljanje lika kojeg tumači Rachel Weisz. Ideja ovog dugog, nepokretnog kadra bila je informirati gledatelje o likovima na vrlo zanimljiv i učinkovit način. Htjeli smo postići to da njena kuća govori nešto o njoj i vrlo smo zadovoljni rezultatom.