Foto: Index
NEVJEROJATNO je da se roditelji i dalje pitaju trebaju li s djecom pričati o seksu. Zaista se to pitaju. Čak se i bune ako netko u školi tu nezgodnu zadaću mora odraditi umjesto njih. Znamo o čemu pričamo. Prave paniku ako se u 9 sati na TV-u prikaže film koji sadržava scenu seksa. Kako će to objasniti svojoj djeci? Dečko je napunio 12 godina, nije još vrijeme da vidi gole sise...
Volim svoje roditelje, dan danas im zahvaljujem na svemu što su učinili za mene. Međutim, iako su pazili da uvijek budem čista i uredna, imam sve petice u školi, pozdravljam starije i poštujem autoritet, nekako su propustili na vrijeme me poučiti bitnim životnim činjenicama. Osamdesetih godina prošlog stoljeća ignoriranje dječje znatiželje bio je standardan obrazac roditeljskog ponašanja. Uvijek kada bih pitala nezgodnije pitanje, npr. o postanku svijeta ili o seksu, majčin je klasičan odgovor bio "Saznat ćeš kada za to dođe vrijeme".
Vrijeme da saznam o seksu, iz primarno apsolutno neprikladnog sredstva informiranja, došlo je jako rano. Sjećam se kao jučer.
Pokušala sam pronaći nekakav ruksak u spavaćoj sobi. Mama mi je iz kuhinje vikala neka uzmem stolicu i dohvatim ga s vrha ormara. Lijepo sam uzela stolicu i na jedvite jade dokučila sporni ruksak. Zajedno s njim, na pod je ispala videokaseta. Na prednjoj strani je bila fotografija sisate plavuše, raširenih nogu. Držala je prst jedne ruke u ustima, dok si je drugom dirala međunožje. Na brzinu sam razrogačenih očiju okrenula videokasetu i na drugoj strani vidjela istu plavušu kako ljubi drugu tetu smeđe kose. I to u mjesto koje mi je do tada bilo poznato jedino kao mjesto iz kojeg se piški! Na drugoj slici je bio malo stariji striček, koji se trljao o guzu druge tete plave kose, koja je malo podsjećala na moju strinu Nadu! Odmah sam zaključila kako je ovo sigurno nešto što ne smijem pogledati, ali je dječja znatiželja bila jača i u djeliću sekunde sam bacila natrag kasetu, zatvorila ormar i vratila stolicu u kuhinju.
Kao i mnogo puta prije i nakon toga, mali vražićak na mom lijevom ramenu pobijedio je anđela na desnom.
Za malo dijete bila sam nevjerojatno strpljiva. Čekala sam pravi trenutak kada ću biti sama kod kuće, bez opasnosti da mama ili tata dođu. I dočekala sam ga (svi rođeni u osamdesetima znaju da je maloljetnik bez nadzora tada bio normalna stvar). Poduzela sam ja i mjere predostrožnosti, u slučaju da se netko pojavi, poštar ili bilo koji drugi nenadani gost. Otvorila sam balkonska vrata kako bih čula približava li se netko. A i naš pas Bobi će me obavijestiti. Moj Bobi, pokoj mu duši.
Upalila sam videokasetu. U uvodnom dijelu je sve bilo normalno, plava teta i striček su pričali. Ok, to sam već vidjela. Pa su se počeli ljubiti i dirati... Ok, i to sam već vidjela. Ne tako eksplicitno, ali jesam. Radnja je dalje tekla, kako to obično biva u pornićima. A ja sam stajala u šoku.
Što to rade!?! Zašto mu ona teta stavlja pišu u usta?! To mora da je pišo, što bi drugo bilo, stoji na mjestu gdje je pišo... U nevjerici sam gledala kako odvratno izgleda i kako je velik. Nisam si to mogla pojmiti. Onda je sisata plavuša uzela nekakvu ogrlicu s crvenim kuglicama i motala mu ga oko "alatke". Pažljivo je njome radila krugove, nekoliko puta, namotavajući je i odmotavajući dok ga je lizala. Nikad neću tu scenu zaboravit. A onda je tek uslijedio pravi šok.
Striček je stavio pišu u mjesto iz kojeg teta piški!!! U onu malu rupu on je ugurao svoju veliku, ogromnu stvar! Sjećam se da sam mislila: "Zašto joj to radi?!! Kako to tamo uopće stane?! Mora da ju jako boli, jako ju boli sigurno kad tako viče! Pa zašto, zaboga, zašto ne prestane?!". Sjećam se i da sam se pitala kada će početi krvariti. Bilo mi je apsolutno nepojmljivo kako se sve ovo može dogoditi, a nigdje nema ni kapi krvi. Sve skupa na mene je djelovalo strašno šokantno i uznemirujuće, a ipak, nisam mogla prestati gledati.
Prošlo je možda desetak minuta videokasete, kad sam čula da netko dolazi. Mama je u međuvremenu nazvala susjedu da me obiđe.
Kasetu sam brzinom svjetlosti izbacila iz videa i sakrila ju ispod jastuka. Kad je susjeda napokon otišla, nije bilo više vremena za gledanje. I nisam saznala što se dogodilo s tetom koja je onako jako vrištala... Spremila sam kasetu tamo gdje sam je našla. Kada sam ju nakon nekoliko tjedana ponovno pokušala pronaći, više je nije bilo.
Doživljaj gledanja prve pornjave nikada neću zaboraviti. Bila sam šokirana, zbunjena, uznemirena i uzbuđena. Srce mi je radilo kao nikada do tada. Nisam znala baš ništa o cijelom tom vitalnom dijelu života, a moj prvi susret sa scenama seksa bilo je iskustvo koje me zaista prestravilo. Užasnulo. Nije mi to trebalo. Nisu tu krivi ni roditelji ni ja. Mama ili nije znala za kasetu ili je zaboravila, našla sam ju slučajno. A ja sam u toj situaciji učinila ono što je za dijete prirodno – baš ono što ne smije.
Pa ako netko i dalje dvoji oko toga treba li razgovarati s djecom o seksu, treba. Što ranije. Ako ne iz zdravorazumskih razloga, onda čisto prevencije radi. Da im dijete, danas – sutra, ne postane pornjavom traumatizirani...kolumnist Indexa.
Najveći razlog potrebe rane komunikacije s djecom o pitanju seksa je dostupnosti sadržaja. Ako sam ja krajem osamdesetih uspjela pronaći videokasetu skrivenu na vrhu ormara i još ju pogledati, koji roditelj u današnje doba može očekivati da njegovo dijete odrasta zaštićeno od spoznaje za što još služi "mjesto iz kojeg se piški".
Djeca su radoznala. I uvijek nekoliko koraka ispred nas. Bilo bi mi, uvjerena sam, lakše da sam imala spoznaju o prirodnosti tog čina, pa barem na toj osnovnoj, reproduktivnoj razini.
Da su mi roditelji ili učitelji, ma bilo tko drugi osim porno videa, bilo što rekli o seksu.
Možda bih shvatila da je to sve normalno "kad ljudi narastu", da ono što sam vidjela nije primjena sile nad ženom kojoj je sve to strašno bolno. Možda me tada ne bi toliko prestravio prizor velikog nabreklog muškog uda, kako neumoljivo rastura onu malu rupu među nogama sisate plavuše...