Foto: Glas Hrvatske
C. MCCLAIN BROWN napisao je kratak članak o "fenomenu" koji mu je privukao pažnju.
Naime, iako su opterećeni hranom, Hrvati, generalno gledajući, nisu debeo narod, a Brown je u svom tekstu za Glas Hrvatske usporedio Hrvate i Amerikance i pokušao doći do odgovora na ovo pitanje.
"Rekao sam to jednom i napisat ću ponovno: Hrvati su opterećeni hranom. Još važnije, hrvatske mame i bake opterećene su hranjenjem... Svih. Ako vas upitaju želite li još, postoji samo jedan način na koji se taj razgovor može završiti - s još. Ipak, uz sve to jedenje, hranjenje i opsesije, Hrvati nisu debeli.
Zašto su Amerikanci debeli, a Hrvati ne? Prošetate li bilo koji gradom, vidjet ćete gomile pekara koje prodaju kolače od čokolade i vanilije. Pošetajte pored neke srednje škole i vidjet ćete grupe klinaca kako u usta trpaju pizzu. Zadržite se u nekom parku i vidjet ćete roditelje koji ganjaju svoje klince kako bi ih nahranili. Isto tako, američki restorani brze hrane uvijek su puni. No, rijetko viđamo epske primjerke debelih ljudi kao u slučaju Amerike. Kako je to moguće?
Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, SAD je na devetom mjestu najdebljih zemalja, a Hrvatska na 71. (na prvom mjestu je Nauru, a budući da sam Amerikanac, nemam pojma gdje je to). Stoga, očito je da su stereotipi o debelim Amerikancima empirijski utemeljeni.
Raktopamin, Zeronal i estradiol-17
Jedan od razloga možda je smeće koje je dozvoljeno u Američkoj, ali ne i europskoj hrani. Antibiotici i hormoni rasta najprisutniji su elementi u američkoj hrani, ali nema ih u ostalim dijelovima svijeta. Nazivi kao što su raktopamin, zeronal, estradiol-17 ne samo da su povezani s pretilošću, već i s rakom. Mmmmm... Ukusno!
Glavni grad brze hrane
Uz utjecaj karcinogenih hormona rasta i boja po brojevima (kao žuta-5), američka debljina uvjetovana je načinom života. Prema nekim brojkama koje sam pronašao na internetu (a moraju biti točne), postoji 50 tisuća lanaca brze hrane u SAD-u. Ameri godišnje troše 100 milijardi dolara na brzu hranu.
Oklahoma City, glavni grad savezne države iz koje dolazim, 2007. osvojio je nagradu "Glavnog grada brze hrane" jer 55% ljudi 12 puta mjesečno jede u fast-food restoranu. U Hrvatskoj, čak i ako jedeš hamburger ili ćevape, to je rijetkost i najčešće moraš hodati do restorana.
Tempo života
No, ipak mislim da je glavna grada u životnom tempu. Život u SAD-u ispunjen je žurbom i premorenošću. Žurimo na putu prema nigdje i u toj žurbi ovisimo o brzoj i pristupačnoj brzoj hrani. Moj život u Hrvatskoj puno je uravnoteženiji nego onaj u SAD-u.
Grčki filozof Aristotel rekao je da je umjerenost esencija moralnog, etičnog i zadovoljavajućeg života. U američkom društvu sve se svodi na pretjerivanje, to je utrka bez kraja u kojoj frenetično tražimo gorivo. Kad zamišljam Ameriku, vidim gladne ljude kako u prometu u žurbi jedu, piju i gutaju. Kad zamišljam Hrvatsku, vidim sliku ljudi koji sjede i polagano piju kavu, bez traga žurbe. Zašto se ova dva svijeta kreću drukčijom brzinom, nije mi jasno. I dok vam u Hrvatskoj netko uvijek nudi još hrane, budite sigurni da nije brza."