Foto: Ersties
PAULITA PAPPEL 2010. u Berlinu je pokrenula vlastitu produkcijsku kuću Ersties s jednim jasnim ciljem - snimati kvalitetne amaterske porno filmove s "pravim" ljudima.
Naravno, nitko ne tvrdi da je glumci u uobičajenim porno filmovima nisu pravi ljudi već više da prosjek na filmu nije prosjek u stvarnom svijetu, a ni ono što gledamo vrlo često nema veze sa seksom i načinom na koji ljudi funkcioniraju u pravom svijetu. Upravo zato Paulita je odlučila snimati filmove u kojima vidimo obične ljude, seks bez pretjeranih akrobacija koje imaju smisla samo pred kamerama, ali i stvarne emocije koje među porno glumcima rijetko postoje.
Uz sve to, sav sadržaj stvaraju žene i to uglavnom za žensku publiku koja od filmova za odrasle (možda) traži nešto drugačiji sadržaj.
Tinder Sex Experiment
Ersties je prošle godine uspio stvoriti čak i jedan viralni video naslovljen "Tinder Sex Experiment" u kojem se Pappell i dvoje stranca sreće zahvaljujući popularnoj aplikaciji i pred kamerama "razmjenjuje nježnost" po prvi put. To je privuklo i pažnju mainstream medija poput Huffington Posta, Vicea i Tech Insidera koji su se pozabavili njezinim projektom.
"Čula sam za Tinder i bila oduševljena da takvo što postoji. Moglo bi značajno pridonijeti feminističkom seksualnoj oslobađanju, ali u stvarnosti doprinosi površnosti koji odvodi do ekstrema. Odlučila sam to istražiti i razotkriti u kombinaciji s pornografijom", objašnjava Paulita.
Bez pretvaranja i instrukcija
Inače, 28-godišnja Paulita rođena je u Španjolskoj, a prije više od deset godina preselila je u Berlin gdje se upoznala sa "seks-pozitivnim feminizmom" i feministički nastrojenim pornografima koji sadržaju nisu pristupali eksploatatorski već istraživački trudeći se pritom izbjeći klasične porno prikaze i sadržaj bremenit seksizmom.
"Berlin je oduvijek bio mjesto koje su ljudi posjećivali kako bi seksualno istraživali", govori Paulita za Dazed i dodaje da su na nju najveći utjecaj ostavili upravo feministički diskurs i DIY kreativci kojih je iz godine u godinu sve više, a to je bilo vidljivo i na prošlom Porn Film Festivalu u Berlinu.
Od samih početaka Erstiesa namjera je bila najjednostavnijom opremom stvoriti intimni prostor kako bi se na što bolji način istražila i zabilježila seksualnost žena. Bez pretvaranja ili redateljskih instrukcija, s ljudima koji nemaju prijašnjeg filmskog iskustva niti obrasce koje prate pred kamerama.
"Gledajući te filmove dobivate dojam da je pokretač svega spontanost i znatiželja. Kao glumica i redateljica pronašla sam zadovoljstvo u snimanju seksa onako kako se događa u stvarnost. U isto vrijeme jako je bitno da se svi osjećaju sigurnim jer sve se na kraju svodi na pravu atmosferu", objašnjava Pappel.
Problem nije pornografija
Ipak, dodaje da ne vjeruje u "prirodni" seks, a to je pogotovo slučaj kod žena koje su naučene da tijekom seksa "izvode performans" neprestano brinući o tome kako izgledaju. Stoga, prepušta ljudima da, ili zaborave da kamera postoji ili da s kamerom poigravaju jer kamera ponekad može poslužiti kao oslobađajući faktor, ali bitni su uvjeti u kojima sadržaj nastaje.
I dok neki njezin tip filmova nazivaju "reality pornografijom", Pappel nije toliko luda za terminom niti vidi bilo što loše u klasičnoj pornografiji: "Najbitnija je raznolikost i pristupačnost takvog sadržaja. Produkcija i distribucija se mijenjaju i dopuštaju različitosti, a mijenja se i način na koji se žene prezentiraju u medijima. Ne volim izraz erotski sadržaj jer ljudi ga često koriste kako bi izbjegli sramotnu reputaciju pornografije. Ne postoji ništa suštinski loše u pornografiji, nešto ne valja s društvom, društvom koje je prepuno seksizma, rasizma, homofobije i općenito strukturirano tako da diskriminira na toliko različitih načina. To se ne odražava samo na pornografiji već i medijima i institucijama. Mijenjanje pornografije je u određenoj mjeri mijenjanje društva".