"DOSTA mi je polovnjaka. Hoću, konačno, muški da me se. Balkanski, štono riječ. I to sada. Odmah. Nunc aut numquam", stihovi su na koje je oko bacila Mani Gotovac, a koje je davne 1987. godine objavila Slobodna Dalmacija. Autor je Ivo Sanader, pjesma je naslovljena "Nenia Salonitana", a danas je, dvadeset godina nakon nastanka i mnogih poetičnih utakmica u Sanaderovim nogama, postala inspiracija za osnivanje privatnog teatra bivšoj intendantici dvaju HNK.
Osim Mani, državnog vrha prihvatila se i Nives Celzijus
I tako se, nakon jedne starlete, ranom poezijom državnog vrha počela baviti i iskusna hrvatska teatrologinja, koja će, vjerujemo, publici, za razliku od Nives Celzijus, moći ponuditi nešto više. Sudeći prema prošlim (polu)komercijalnim kazališnim uspješnicama, teatar "Mani" da, tako će se zvati, trebao bi Ivinu poeziju pretvoriti u dramu za dvoje glumaca, komad o licemjerju katolika, oštru kritiku hrvatskog društva i to, čini se, nekad i sad.
Biografija izlazi uskoro
Ipak, Mani je kazališni projekt stavila na čekanje, jer trenutno ima važnijeg posla. Zabavljena je pisanjem memoara, koja bi trebala biti na uredničkim stolovima krajem godine. Teatar "Mani" trebao bi profunkcionirati za otprilike godinu dana.
Nenia Salonitana
Dosta mi je polovnjaka.
Hoću, konačno, muški da me se.
Balkanski, štono riječ.
I to: sada. Odmah. Nunc aut numquam.
Dosta mi je polovnjaka.
Tko će me, ah, tko će me, konačno, muški?
Drhćem uzbuđena. Zakoraknuti u povijest?
Quid multa? Muškarčinu čekam. Dokrajči!
Dosta mi je polovnjaka.
Numerus Negidius. Prekini, konačno, agoniju.
Dosadni niz historijskih zelembaća.
Faex populi.
Čekaj s asfaltom. Iskorijeni najprije.
Dosta mi je polovnjaka.
Od Avara do danas. Iskrči sve, konačno.
O, sancta simplicitas. Muški me dohvati!
Ne dvoumi. Iščupaj. Ob maiorem cautelam.
Dosta mi je polovnjaka.
Po peti put. Po tko zna koji put. Konačno:
Svrši!!! O fictus possessor. U spomen:
Mojim imenom cestu nazovi.
Nuper obiit.