BORAVAK na društvenim mrežama u doba korone postao je slalom između depresivnih vijesti o broju oboljelih, mračnih predviđanja budućnosti, suludih teorija zavjere i šala na račun onih koji takav sadržaj dijele.
Ne prođe dan, a da barem netko od vaših "prijatelja" i nažalost, prijatelja, ne podijeli neki članak ili video koji "otkriva" povezanost pandemije i 5G odašiljača. I dok će oni pametniji iskoristiti sve blagodati opcije "unfollow", neki će dopustiti da ih uvuku u jalovu borbu u kojoj nema pobjednika, a treći iskoristiti priliku kako bi ismijali najčešće stupidne tvrdnje koje ovi ljudi šire.
Međutim, ismijavati ih na društvenim mrežama je najgori mogući način da se obračunate s problemom ovog tipa.
Začarani krug besmislica
Wired je nedavno objavio članak koji se bavi upravo ovom temom, a tvrdnja je da je ismijavanje teorija zavjere podjednako učinkovit način širenja kao i iskreno dijeljenje takvih objava. Svi koji ismijavaju sulude teorije možda imaju dobre namjere (ukazati na to koliko su neke od ovih tvrdnji apsurdne kako bi ostale spriječili u tome da ih shvate ozbiljno), ali nehotice postaju dio problema jer samo šire takav sadržaj i daju mu na važnosti.
Deset ljudi širit će neku neistinu ili besmislicu, netko drugi "upecat" će se i pokušati ukazati na to koliko je nešto neistinito ili besmisleno, uključit će se i oni koji će neistine i besmislice ismijati i svi će zajedno stvoriti priču u kojoj će novinari kad-tad prepoznati temu, a jednom kad takva priča dospije do medija, postaje nacionalna tema u koju se ponovno uključuju svi profili čitatelja, od onih koji u tome vide "mračnu spletku" do onih koji će ih ismijavati.
I ovdje dolazimo do još jednog problema. Naime, jednom kada priča dospije u medije, budite sigurni da će se pojaviti velik broj onih koji će u tome prepoznati težnju mainstream medija da "istinu" izokrenu ili zataškaju.
Teoretičari zavjera svih profila
Teoretičari zavjera dolaze iz svih slojeva društva i sa svih dijelova političkog spektra. Dolaze i s ljevice i desnice, ponekad se radi o teorijama koje su potpuno besmislene, a ponekad su utemeljene na presedanima. Ponekad je gotovo nemoguće pojmiti zašto bi itko vjerovao u takvo što, a ponekad se radi o stavovima koje je moguće razumjeti čak i ako ih ne dijelite. Da stvar bude gora, neke teorije zavjere ponekad se pokažu točnima.
Ono što im je zajedničko jest da su dio okvira koji su utemeljeni na našoj edukaciji, iskustvima i načinu na koji tumačimo informacije, ali i da su tvorci takvih teorija redovito opterećeni "njima". "Oni" (tko god oni bili) predstavljaju sve što "mi" (tko god mi bili) preziremo. Oni pokušavaju uništiti naš način života, ponekad su se već infiltrirali u naše društvo ili su barem dio društva do kojeg nam je stalo. Tko god "oni" bili i prijetnja koju predstavljaju rezultat su onoga što diktiraju okviri koje neki autori nazivaju "dubinski memetički okviri".
U svakom slučaju, ti okviri su izuzetno otporni na činjenice i provjeru istih, a svi oni koji pokušavaju na bilo koji način osporiti teoriju su, ili dio zavjere, ili simpatizeri iste. Sve što predstavite kao dokaz samo dodatno potvrđuje da su cijelo vrijeme bili u pravu.
Na kraju krajeva, svaki pokušaj da osporite ono u što vjeruju naići će na otpor pojedinca ili puno češće skupine njih, a u doba interneta ništa nije jednostavnije od stvaranja skupine koja će vas podržavati u onome u što vjerujete, bez obzira koliko to nešto bilo sumanuto. Isto tako, tu je i problem trolova čija je misija izazvati svađe.
"Glup si" nije dobar početak razgovora
I nije isključeno da će online komunikacija ponekad i uroditi plodom, ali za to je potrebno jako puno strpljenja i razumijevanja za argumente sugovornika. Upravo zato ismijavanje nije dobar način jer sve što ćete dobiti zauzvrat bit će bijes, otpor ili stav da ste samo potvrdili ono u što vjeruju. Na kraju krajeva, "ti si glup" nikada nije dobar početak razgovora.
Istina, ismijavanje bahate samouvjerenosti iza koje nikada ne stoji znanje koje bi je opravdalo možda se i čini kao ispravna pa čak i zabavna reakcija, ali nećete ništa postići osim možda zabaviti ljude koji već dijele vaše mišljenje.
Autorica Whitney Phillips svoj je tekst za Wired završila riječima: "Teoretičari zavjere imaju osjećaje, ali i razloge zašto vjeruju u stvari u koje vjeruju. To je dobro imati na umu bez obzira s kime pričali. No zaštita njihovih osjećaja nije poanta, poanta je briga za našu sredinu. Šale o teorijama zavjere su opasne za okolinu, a to je činjenica koja ponovno naglašava jednostavno, ali bitno pravilo interneta. Čak i kada vam to nije namjera, i dalje možete zatrpati ulicu prljavštinom."