Foto: Hina, Čitatelj Indexa; Robin Bokšić u društvu Ante Šapine, osuđenog u Njemačkoj za namještanje stotine utakmica širom svijeta
JEDAN od najpoznatijih hrvatskih nogometnih sudaca Bruno Marić nastavlja svoju pravnu bitku kako bi očistio svoj ugled nakon što se još 2010. godine njegovo ime povezivalo s namještanjem utakmica u Hrvatskoj.
Te je godine u Zagreb stigao čuveni UEFA-in istražitelj Robin Bokšić, poslan od Platinijevog "ministra" Petera Limachera, kako bi istražio navodna namještanja utakmica u HNL-u, koje su njemački istražitelji povezivali s kladioničarskom mafijom. U sjedištu HNS-a u Rusanovoj ispitani su neki domaći nogometni dužnosnici, među ostalima i Bruno Marić, no nakon još čuvenijeg Mamićevog cirkusa na Maksimiru s pizza-boyem Marijem Mingom i riječkim hotelijerom Robertom Palićem, koji su Bokšića optužili za razne prijevare, UEFA-in poslanik je nestao bez traga. Kasnije je nečasno otpušten jer je UEFA-u koštao skupe tužbe Bayerna, kojega je optužio za namještanje u Kupu UEFA protiv Zenita.
Marić, čija je sudačka karijera nakon toga krenula silaznom putanjom, pravdu zbog nepravednih optužbi potražio je na sudu, a UEFA-u je tužio za milijun eura. Njeni odvjetnici ponudili su mu smiješnih par tisuća eura, ali Marić želi dokazati da mu nije do novca već želi očistiti svoje ime, dobiti priznanje UEFA-e da je njihov zaposlenik pogriješio te raščistiti jednom zauvijek je li ikada postojala sumnja da je sudjelovao u namještanju utakmica ili je bio samo kolateralna žrtva neke druge borbe.
Sada je Marić podigao i kaznenu prijavu protiv Bokšića i Limachera zbog prisile, prijetne, zlouporabe ovlasti i mogućih drugih djela.
U cjelosti prenosimo tekst kaznene prijave hrvatskog nogometnog suca Bruna Marića.
"Temeljem članka 204.Zakona o kaznenom postupku Oštećenik Bruno Marić iz Daruvara, Krešimirov trg 3, putem svog punomoćnika, podnosi kaznenu prijavu protiv Petera Limachera (obnašao funkciju šefa odjela za Disciplinu i integritet UEFA-e do rujna 2010. godine, ostali podaci nepoznati) i Robina Bokšića (tijekom 2010. godine obavljao funkciju UEFA- inog istražitelja za namještanje nogometnih utakmica, ostali podaci nepoznati) zbog kaznenog djela iz članka 128. stavka 2. Kaznenog zakona (prisila) i/ili članka 129. stavka 1. Kaznenog zakona (prijetnja) i/ili članka 337. stavka 2. Kaznenog zakona (zlouporaba položaja i ovlasti), eventualno i drugih kaznenih djela.
OBRAZLOŽENJE
I. Dana 18. kolovoza 2010. godine u 11,00 sati u prostorijama Hrvatskog nogometnog saveza u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara, 269a, održano je ispitivanje nogometnog suca Brune Marića, ovdje oštećenika, od strane gospodina Robina Bokšića. Ispitivanje je dogovoreno između Petera Limachera, tadašnjeg šefa odjela za Disciplinu i integritet UEFA-e i Zorislava Srebrića, glavnog tajnika HNS-a, kako slijedi iz dopisa Petera Limachera od 16. kolovoza 2010. godine i odgovora Zorislava Srebrića od 17. kolovoza 2010. godine. Iz dopisa Petera Limachera nesporno proizlazi kako je Robin Bokšić ovlašten izvršiti ispitivanje ispred UEFA-e, dok se kao tema razgovora navodi „utakmica Dinamo Zagreb – Hajduk Split odigrana 13.5.2009.“, međutim, ne navodi se ništa podrobnije o temi razgovora niti u kojem svojstvu je oštećenik pozvan na isti.
Dokaz: Dopis Petera Limachera od 16. kolovoza 2010. godine, odgovor Zorislava Srebrića od 17. kolovoza 2010. godine, saslušanje oštećenika.
II: Robin Bokšić je u dogovoreno vrijeme pristupio ispitivanju, kao i oštećenik, te je isto održano bez nazočnosti bilo koje treće osobe. Tijekom razgovora Robin Bokšić je naveo oštećeniku kako i on i Peter Limacher znaju da utakmica koja je bila tema razgovora nije bila namještena, te kako oštećenik nije primio nikakvu „naknadu“ za režiranje utakmice, štoviše, da oštećenik nije osumnjičen za bilo kakve nezakonite ili sumnjive radnje, odnosno, nepošteno suđenje u predmetnoj (ili bilo kojoj drugoj) utakmici. Međutim, Robin Bokšić tražio je od oštećenika da kao aktere u namještanju utakmica prokaže braću Zorana i Zdravka Mamića, te tadašnjeg predsjednika HNS-a Vlatka Markovića. U slučaju da to učini oštećeniku je Robin Bokšić obećao da će suditi nogometne utakmice u Europskoj ligi (što predstavlja veliki napredak u karijeri svakog nogometnog suca).
Dokaz: Saslušanje oštećenika, saslušanje Robina Bokšića
III. Kako bi se oštećenika privoljelo na opisani vid suradnje, nepunih mjesec dana prije ovog razgovora Robin Bokšić pokrenuo je medijsku hajku protiv oštećenika, označavajući ga u medijima kao glavnog aktera u navodnom namještanju utakmica, posebice one odigrane između Dinama Zagreb i Hajduka Split dana 13. svibnja 2009. godine. To je učinio na način da je kontaktirao glavnog urednika Sportskih novosti Roberta Šolu i uvjerio ga da posjeduje nepobitne dokaze da je oštećenik sudjelovao u namještanju sporne utakmice te da je za to primio iznos od najmanje 1.000,00 eura. S obzirom da mu se Robin Bokšić identificirao kao djelatnik UEFA-e (vizitkom), što mu je potvrđeno i odgovorom UEFA-ine službe za odnose s javnošću, te garantirao da će mu dostaviti adekvatne dokaze, Robert Šola je odlučio ove informacije objaviti, što je i učinio dana 26. srpnja 2010. godine. Temeljem ovog članka uslijedila je prava medijska hajka na oštećenika, s obzirom da je informacija prenesena u svim medijima u Republici Hrvatskoj i šire, analizirana i interpretirana na najrazličitije načine (a sve na štetu oštećenika).
U parničnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn – 4350/10 i kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K – 205/10, Robert Šola je izjavio kako nikada nije dobio dokaze koje mu je Robin Bokšić obećao, te da mu je naknadno postalo jasno kako je izmanipuliran (jer su se navedene informacije pokazale netočnima).
Dokaz: Saslušanje Roberta Šole, uvid u spis OGS Zagreb broj Pn – 4350/10 i OKS Zagreb K – 205/10 preslika članka od 26. srpnja 2010. godine i članka koji su nakon toga objavljivani (djelomično).
IV. Peter Limacher i Robin Bokšić sasvim su sigurno znali da UEFA ne dovodi oštećenika u vezu s namještanjima utakmica, što je oštećeniku potvrdio sam Robin Bokšić, a kako proizlazi i iz dopisa UEFA-e od 4. travnja 2011. godine (potpisanog po voditelju pravnih poslova Alsdairu Bellu) gdje se navodi kako UEFA nikada nije provodila istragu ili otvorila slučaj vezano za Brunu Marića, nije poslala svoje istražitelje da izvrše razgovor s njim, već je samo „pružila pomoć HNS-u pri ispitivanju….“.
Unatoč tome, Robin Bokšić je kao agent – provokator, po nalogu Petera Limachera koji je u tom razdoblju bio šef odjela za Disciplinu i integritet UEFA-e, kontaktirao Roberta Šolu te mu svjesno i namjerno dao netočne informacije, obećavajući mu i nepostojeće dokaze, kako bi ovaj njihovom objavom u medijima stvorio medijsku hajku na oštećenika. Na taj način su Robin Bokšić i Peter Limacher željeli stvoriti situaciju u kojoj će oštećeniku biti praktično nemoguće odbiti sudjelovati u ostvarenju cilja kojeg su zapravo na umu imali Robin Bokšić i Peter Limacher, a to je da se dočepaju braće Mamić i Vlatka Markovića. Stvaranjem medijske hajke protiv oštećenika Robin Bokšić je, po naputku Petera Limachera, stvorio situaciju u kojoj je smatrao da će bez većih problema putem kaznenog djela prisile natjerati oštećenika na sudjelovanje u njihovom naumu. Iz navedenog proizlazi da je cjelokupno djelovanje Robina Bokšića i Petera Limachera krajnje pomno režirano jer oni najprije stvaraju uvjete da se oštećeniku uništi svaki oblik dostojanstva i kredibiliteta, a nakon toga se pojavljuju kao „spasitelji“ na način da oštećeniku nude svojevrsnu amnestiju u vidu suđenja europskih utakmica pod uvjetom da im oštećenik pomogne u njihovu cilju koji se tiče braće Mamić i Vlatka Markovića. Sve ovo odvija se iako i Robin Bokšić i Peter Limacher znali da oštećenik u obavljanju svog sudačkog posla nije ništa nezakonito niti nepravilno učinio iz čega jasno slijedi njihova namjera da počine kaznena djela koja im se ovom prijavom stavljaju na teret.
S obzirom da je UEFA službeno potvrdila kako nije imala nikakve veze s ispitivanjem oštećenika, niti da bi oštećenika dovodila u vezu s namještanjem utakmica, očito je objava spornih informacija u medijima i dolazak Robina Bokšića bio režiran od strane Petera Limachera i Robina Bokšića s ciljem da se od oštećenika pribave određene informacije kojima bi se kompromitirale druge osobe. Ponovo se napominje da su i njih dvojica kroz čitavo sporno vrijeme znali da UEFA oštećenika ne tereti niti sumnjiči ni za što, pa tako ni za namještanje utakmica.
Indikativno je da su obojica nedugo nakon opisanih događanja (rujan 2010. godine) prekinuli svaku suradnju s UEFA-om, štoviše, UEFA sada Robinu Bokšiću negira svojstvo zaposlenika ili osobe kojoj bi dala kakvo ovlaštenje za zastupanje, a kako proizlazi iz dopisa potpisanog po sadašnjem šefu Disciplinske komisije UEFA-e Emiliu Garcia Silveru od 1. svibnja 2013. godine. Predsjednik UEFA-e Michael Platini i u javnosti se ograđuje od djelovanja Robina Bokšića u ime UEFA-e.
Dokaz: Dopis od 4. travnja 2011. godine, dopis od 1. svibnja 2013. godine, kao pod I., saslušanje Petera Limachera.
V. Oštećeniku je gore opisanim djelovanjem prijavljenika nastala ogromna i nenadoknadiva šteta, kako u moralnom, tako i u materijalnom smislu. Naime, u medijima je neizbrisivo označen kao korumpirana i nemoralna osoba, što mu je svakako nanijelo duševne boli, a koje trpi još i danas. Osim toga, onemogućeno mu je napredovanje u karijeri, suđenje u međunarodnim utakmicama, otežano mu je napredovanje i u ostalim sferama života (radno mjesto, političko djelovanje) jer ga se ad limine prosuđuje kao nemoralnu i nepoštenu osobu.
Dokaz: Katalog novinskih članaka, uvid u spis Općinskog suda u Daruvaru broj P – 994/12, saslušanje oštećenika.
Budući postoji osnovana sumnja da su prijavljenici zaista poduzeli opisane radnje i počinili jedno ili više kaznenih djela, oštećenik p r e d l a ž e Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu da provede kazneni progon protiv prijavljenika te da provede sve radnje kojima bi se utvrdilo protupravno djelovanje od strane prijavljenika."