Foto:Index/Screenshot
OSTALO je još 25 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
25. Fernando Torres: Španjolska - Ukrajina 4:0, SP u Njemačkoj 2006.
Nema Mundijala, barem u zadnjih 20, 30 godina na koje Španjolci nisu otišli kao neka vrsta favorita. Dolazili su sa sjajnim igračima koji su se kitili klupskim naslovima, dolazili su sa velikim očekivanjima, i uvijek, ali baš uvijek se vraćali na Pirineje sa gorkim okusom razočaranja u ustima. I slavni Di Stefano, i još slavniji Puškaš, i Gento, i Butragueno, i Raul, svi ti sjajni igrači bili su nemoćni pred mundijalskim prokletstvom koje je iz nekog razloga bačeno na Španjolsku nogometnu reprezentaciju.
Luzeri dok nije došao mudri čovjek iz Hortaleze
Svake četiri godina nada i svake četiri godine tuga. Sve dok kormilo reprezentacije nije preuzeo Luis Aragones, taj mudri čovjek iz Hortaleze. Preuzeo je posrnulu španjolsku reprezentaciju nakon debakla na EP u Portugalu 2004., kad nisu uspjeli proći ni grupu. I odmah je uveo značajne promjene. Kako u sam sustav igre, tako i u način vođenja momčadi. Ukomponirao je u ekipu ono što je desetljećima falilo španjolskoj reprezentaciji – maštovitosti, kreativnosti, imaginaciji i lepršavosti u igri pridodao je ratnički mentalitet te stvorio savršenu koheziju u momčadi. Aragonesa nije zanimalo kako se neki igrač zove, koliko zarađuje, kolika je zvijezda. Čim je preuzeo ekipu iz momčadi je na sveopće iznenađenje izbacio najveću zvijezdu Raula. Bez obzira na strašan pritisak medija, Aragones je bio nepokolebljiv. Jednostavno, to je bio njegov stil.
Redefenirirao Crujffa i postavio temelje najdominantnijoj nogometnoj dinastiji u povijesti
Već na prvom velikom turniru na kojem je vodio Španjolsku, a to je bilo SP u Njemačkoj 2006., promjene su bile vidljive. Grupu je pregazio, a poletna i potentna Furija predvođena zvijezdama koje tek stupaju na veliku scenu, Iniestom, Xabijem, Torresom i Villom u osmini finala bila je apsolutni favorit protiv do tada ćudljive Francuske. Ipak, Zidane je tada otplesao svoj posljednji labuđi ples i dovukao Francusku do finala. Novo razočaranje? Možda, ali svatko tko je gledao u Njemačkoj tu Španjolsku znao je da će ubrzo, kad ti mladci još malo sazriju, svijet nogometa zadesiti jedna nevjerojatna, nikad, čak ni u doba Pelea, viđena dominacija. Aragones i Španjolska su svoju priliku dočekali na Euru u Austriji i Švicarskoj 2008.
Nakon njega sve je obojano u zlato
Takva silina neke reprezentacije na velikim nogometnim smotrama nije viđena godinama. Aragones je dobro znao kakve igrače ima i posluživši se njihovim potencijalima posve je revolucionirao nogometnu igru. Naslonio se na tiki-taka igru, izum Johana Cruyffa, redefinirao ga, dodao mu još neke elemente i tako španjolsku nogometnu vrstu učinio nepobjedivom. Nakon osvajanja tog prvog velikog naslova 2008., veznjak Xabi Alonso je izjavio: "Bez njega ovaj naslov ne bi bio moguć. Protekle dvije godine imali smo brojne probleme, no on je uvijek stajao uz nas, vjerovao nam je.Na kraju se pokazalo da je bio u pravu." Svom nasljedniku, Vicenteu del Bosqueu ostavio je u nasljeđe momčad s kojom se ovaj poslije popeo i na vrh svijeta osvojivši SP 2010., te Euro 2012.
Torresov gol kao simbol jedne nove ere
Španjolska je od gubitničke momčadi i predmeta sprdnje, postala jedina reprezentacija kojoj je uspjelo spojiti tri najveća naslova u nizu. Ipak, vratimo se mi korijenima tih uspjeha, temeljima na kojima je zidana ta godinama nepobijeđena nogometna utvrda. Vratimo se mi u Njemačku 2006. i na prvu utakmicu Furije protiv Ševčenkove Ukrajine. Bila je to sjajna predstava, jedna od najboljih na prvenstvu, a Španolska je na kraju slavila s 4:0. Ipak, gol koji je obilježio utakmicu i bio simbol čitave te španjolske lepršavosti i snage, bio je onaj posljednji. Sjajni Puyol je uzeo loptu na centru, u maniri Zinedinea Zidanea je okrenuo fintom svog čuvara, odigrao dvostruki dupli pas i glavom uposlio natrčalog Torresa koji zakucava loptu iza leđa nemoćnog Šovkovskog.