NAPULJ je prelijep živahan grad u kojem često vlada karnevalsko ozračje i atmosfera uličnog festivala, ali u posljednje vrijeme feštarski duh grada pod Vezuvom podigao se na veću razinu. Do kraja sezone Serie A ostalo je 11 dugih kola, ali Napolijevih ogromnih 19 bodova prednosti na vrhu tablice garantiraju da će na jug Italije nakon desetljeća čekanja stići nova titula prvaka države.
Jedine dvije dosadašnje donijela je generacija predvođena Diegom Maradonom 1987. i 1990. godine. Legendarni Argentinac otad je ovom nogometom zaluđenom gradu Bog. Njegove slike, točnije ikone, nalaze se posvuda, ali navijači Napolija sve od posljednjeg Scudetta nisu imali previše razloga za slavlje, izuzev pokoje utješne nagrade u obliku osvojenih kupova.
Muka i podređenost rivalima sa Sjevera duga 33 godine uskoro će se okončati. Samo koji mjesec nakon što je Diegova domovina Argentina uz milijune ljudi i tisuće boja na ulicama proslavila naslov prvaka svijeta, u svom euforičnom slavlju naći će se i njegov Napulj.
U svakom kvartu i ulici osjeća se rastuća euforija, preko svake ceste razvučene su trake u bijeloj i azurno plavoj boji Napolijevog dresa. Čeka se samo da sjajna ekipa trenera Luciana Spallettija matematički osigura titulu pa da krene fešta za koju su posljednjih godina mnogi lokalni navijači pomislili da je tijekom svojih života neće dočekati.
Napoletani svome klubu i nogometu pristupaju kao religiji, što znači da u svemu ima puno rituala, tradicije i praznovjerja. Istraumatizirani godinama neuspjeha od Diegovog odlaska, čak ni tijekom ove sezone u kojoj Spallettijev stroj nadmoćno rastura ostatak konkurencije, dugo vremena nisu htjeli ni pisnuti o mogućem naslovu.
"Ove godine cilj nam je izboriti kvalifikacije za Konferencijsku ligu", govorili su dijelom u šali, ali dijelom i ozbiljno tijekom zimske pauze kada su na vrhu tablice imali osam bodova prednosti ispred Milana. U razgovorima su paranoično branili spomen "riječi na S" (Scudetto), kako bi izbjegli kletvu i novo razočaranje.
Ali tradicije su tu da se ruše, a Napoli je u Serie A ove sezone toliko izvan konkurencije da je s 19 bodova prednosti već u ožujku čak i svoje tvrdokorno oprezne i praznovjerne navijače natjerao da "prihvate" da je ova godina zaista "Ta" i krenu kititi grad.
"Ne znate što ste propustili"
Maradonina ekipa koja je osvojila prvi Scudetto 1987. bila je manje nadmoćna, pa su pripreme za slavlje kakve sada gledamo krenule tek u travnju. Njih se jasno sjeća Eugenio (62) koji je kao mladić bio Ultras, pripadnik jedne od poznatijih i najvjernijih navijačkih skupina koja prati buduće talijanske prvake.
"Godine 1987. nam je odmah bilo jasno da je nešto drugačije. U prvom kolu smo u pobijedili Juventus u Torinu 3:1, a prije toga ih nikada u povijesti nismo pobijedili na njihovom terenu. Prvi transparent pojavio se u travnju, na njemu je bio stih jedne napuljske ljubavne pjesme - 'Rekla si mi 'Da' jedne večeri u svibnju'. Nakon njega transparenti su se množili i okupirali cijeli grad.
Gradski taksisti podigli su jedan na trgu Plebiscito na kojem je pisalo 'Podigni glavu, vidjet ćeš da je azurni dres veći i od neba', sjećam se i onoga 'Isprike na kašnjenju 1926-1987', jer je Napoli osnovan 1926. godine" priča nam Eugenio.
Svjetsku slavu stekao je tadašnji transparent obješen na zid gradskog groblja tik nakon što je titula osvojena. Tekst na njemu je mrtvima poručivao: "Ne znate što ste propustili", da bi idućeg dana pored njega osvanuo "odgovor" s onog svijeta: "A tko vam je rekao da i mi ne gledamo?".
Napoletani su u tom slavlju i onome koje se sada sprema vrlo kreativni, duhoviti i romantični, ali možete biti sigurni da se kao novi prvaci neće držati načela ''dalićevske'' poniznosti. Narod koji živi za nogomet sve dane u godini slavit će i likovati nad poraženim rivalima, što je tema uz koju se vežu stvari bitnije čak i od sporta.
"Maradona je bio naša osveta"
Italija je zemlja u kojoj vlada naročita nejednakost u regionalnom razvoju. Ekonomski centri moći i industrija nalaze se na sjeveru, a južnjačka je uglavnom uništena nizom privatizacija ili jednostavno dislocirana. Pored euforije i fešte u Napulju ćete često vidjeti tragove siromaštva i zapuštenost osnovne infrastrukture.
Velik dio južnjaka ujedinjenje Italije u 19. stoljeće umjesto ujedinjenjem naziva Garibaldijevom okupacijom nakon koje je njihov zavičaj postao podređen. To da se u Napulj ne ulaže kao u Milano, Torino ili Genou je prilično banalna činjenica, a politički odnosi sjevera i juga preslikali su se i na nogomet.
U skoro 100 godina Serie A samo su tri puta (uskoro četiri) mjesta južnije od Rima slavila naslov prvaka, Cagliari 1970. i Napoli u dva spomenuta navrata. "Maradona i njegove titule su bile naša osveta Italiji" u skladu s dominantnim sentimentom ističe Eugenijeva supruga Annalisa.
Prije 33 i 36 godina Napoletani su svoju nogometnu osvetu proslavili uz parole poput "Prvaci smo. Sjeveru, jedi limun" ("Magnt o limon", tj. "Jedi limun" je tipični napuljski izraz koji se upućuje protivniku kada mu se želi reći da mu je u ustima ostao samo kiseli "okus" poraza op.a), a danas je tu najprisutnija ona "Juve merda."
Erupcija Vezuva i njeno preotimanje rivalima
Talijanski sjever i njegove navijačke grupe svih ovih godina naravno nisu ostajale dužne i tihe. Napoletane i ostale južnjake na stadionima Serie A naziva se Ciganima, Afrikancima ili psima, a skladane su i pjesme u kojima se zaziva da vulkan Vezuv svojom vatrom opere njihov smrad.
Jedna od poznatijih spjevana je na melodiju poznatog techno-hita Freed from desire koji je poslužio kao inspiracija mnogim navijačima od Fulhama do Cibalije. U talijanskoj inačici na mjestu refrena ide tekst "Vesuvio erutta tutta Napoli è distrutta" (Vezuv eruptira, Napulj je uništen).
Navijači Napolija s time su se odlučili izboriti na provjeren način - aproprijacijom. Pjesmu su preuzeli i sada je iz petnih žila pjevaju na svojoj Maradoni zazivajući simboličku erupciju i dalje aktivnog Vezuva.
Vulkan visok 1281 metar koji djeluje varljivo pitomo kada ga se gleda iz Napulja jedan je od najopasnijih na svijetu. U njegovoj neposrednoj blizini živi više od tri milijuna ljudi, a nije pitanje hoće li, već samo kada će ponovno eruptirati. U 18. stoljeću to se dogodilo šest, u 19. osam, a u prošlom tri puta.
Uz Maradonu, Vezuv je jedan od glavnih simbola grada i ima posebno mjesto u navijačkom folkloru. "Sinovi Vezuva" čest je natpis na šalovima, majicama i grafitima, a Eugenio se prisjeća i anegdote iz vremena proslave prvog Scudetta:
"Navijači su htjeli natjerati Vezuv da eruptira ili da se barem počne dimiti. Otišli su na sam vrh, sve do kratera i počeli paliti baklje i dimne bombe. Cijeli grad je izašao na balkone i vidikovce da vidi hoće li uspjeti, ali nitko nije uspio išta vidjeti. Udaljenost je prevelika, a količina pirotehnike nije bila dovoljna prema veličini Vezuva.
Za mene je najljepše bilo mjesec dana iščekivanja uoči same titule. Sam taj trenutak osjetio sam kao neku vrstu spuštanja, dugo sam ga čekao i kada je napokon došao, bio sam malo depresivan. Titulu smo osvojili 10. 5. kod kuće protiv Fiorentine. Stadion je primao 80, a nas je bilo 100 tisuća. Bio je dovoljan bod, ali smo pobijedili.
Taj 10. 5. je bio kolektivna orgija, svi smo bili u azurno plavoj, više od milijun ljudi na ulicama. Maradona je trčao oko terena kao lud i ljubio se sa svima. Odglumili smo sprovod Juventusa, a prije neuspjele erupcije Pino Daniele je održao besplatan koncert na stadionu. Slavlje je na nekim mjestima bez prestanka trajalo tri mjeseca."
Heroji modernog doba donose novu erupciju
Uzbudljivo iščekivanje o kojem govori Eugenio sada imaju prilike iskusiti i mlađi navijači, a očito je da su odlučili doseći slavu mitske fešte iz prošlosti. U pripremi sudjeluje svaki kvart, ljudi samoinicijativno povezuju balkone trakama i sve što im dođe pod ruku farbaju u azurno plavu boju.
Uz Maradonu sada su tu i lica modernih heroja, stratega Spallettija i nezaustavljivih napadača Victora Osimhena i Khviche Kvaratskhelije. Tu su i ostali suigrači, često u standardnoj 4-3-3 formaciji, a na mnogim mjestima prikazani su svi, do posljednjeg igrača s klupe pa čak i klupski oružar Tommaso Starace koji je svijetu postao poznat po točenju espressa Diletti Leotti.
Navijački ukrasi zavladali su gradom i viđali smo ih gdje god smo otišli, bilo da je riječ o strogom centru ili udaljenim radničkim četvrtima poput Scampije na periferiji. Pino Daniele opjevao je Napulj kao grad s tisuću boja, a sada to nije samo pjesnička figura. S bezbroj mjesta kroz šumu azurnih traka i labirint uskih ulica puca pogled na zelene padine Vezuva.
Moderne metode praćenja seizmičkih aktivnosti mogu nam garantirati da će barem u bliskoj budućnosti ostati miran. Erupcije Vezuva koja se zaziva u preotetoj pjesmi barem tako skoro neće biti, ali sve nam je bliži trenutak kada će nakon 33 godine eruptirati milijunski grad u njegovom podnožju i priuštiti nam feštu o kojoj će se još dugo pričati.
Pogled na krater Vezuva (Foto: Bartul Čović)