DONOSIMO subjektivan izbor 10 najvećih utakmica Hajduka od 70-ih naovamo. U izboru smo se ograničili na razdoblje u kojem su Bili odigrali najviše velikih, prije svega europskih utakmica, zahvaljujući najboljoj generaciji u povijesti kluba (onoj iz 70-ih), zatim onoj koja je po kvaliteti bila tik do nje, ali je osvojila samo "jedan i po" Kup (generacija 80-ih) i konačno, igračima koji su 90-ih godina vodili Hajduk do Lige prvaka.
1971. prvenstvo Jugoslavije: Partizan - Hajduk 3:4. Prvi naslov prvaka nakon 16 godina osvojen pobjedom u Beogradu
Hajduku su u zadnja dva kola prvenstva 1970/71 trebala dva boda (koliko se tad dobijalo za pobjedu) kako bi obranio prvo mjesto i osvojio titulu nakon 16 godina posta i "crnih 60-ih" u kojima se jedva spašavao od ispadanja.
Na stadionu JNA domaćin je u 46. minuti vodio 3:0 i sve je ukazivalo da će Hajduk titulu loviti u zadnjem kolu na Starom placu protiv Olimpije. Međutim, Pere Nadoveza nije tako mislio i sa dva gola (jednog je dodao Bošković), Hajduk je na 3:3! Ali drami tu nije kraj; pet minuta prije kraja Jurica Jerković postiže i četvrti gol, kojeg sudac poništava zbog navodnog igranja rukom,
Ipak, dvije minute prije kraja Iko Buljan nakon nezadrživog prodora s lijeve strane postiže gol za pobjedu i naslov prvaka. Kao i Goran Ivanišević dva desetljeća poslije, splitski pobjednici su na Rivu obasjanu bakljama i raketama i pred nekoliko desetaka tisuća navijača, došli gliserom koji ih je doveo iz zračne luke u Resniku. Razdragano mnoštvo ih je na rukama nosilo od obale do Starog placa.
1973. Kup pobjednika kupova: Hajduk - Leeds 0:0. Prvo polufinale europskog kupa
Danas naravno nevjerojatno zvuči da je neki klub s ovih prostora mogao igrati polufinale europskog Kupa, ali tih godina bilo je logično da se Hajduk iz grada koji je tada imao manje od 100 tisuća stanovnika, tuče s kontinentalnim velikanima.
Nakon što je '72 Hajduk pobjedom protiv Dinama osvojio prvi od pet uzastopnih Kupova Jugoslavije, u KPK je nanizao norveški Fredrikstad, velški Wrexham i škotski Hibernian. U polufinalu je čekao Leeds, jedan od najjačih engleskih klubova u to vrijeme. Zgoditkom Clarkea Leeds je pobijedio na Elland Roadu, slijedio je uzvrat na prepunom Starom placu koji je Hajduk trebao dobiti.
Pred 30 tisuća gledatelja koji su se natiskali pored plinare, Jovanić, Bošković, Šurjak, promašili su velike prilike za pobjedu boljeg Hajduka i solunsko finale Kupa pobjednika kupova protiv Milana kojeg su na klupi i terenu predvodili Nereo Rocco i Gianni Rivera.
Veliki Don Revie, koji je kao trener Leedsa krajem 60-ih i početkom 70-ih tri puta bio engleski trener godine, osvojio dva naslova engleskog prvaka, dva Kupa velesajamskih gradova ('67 je pak izgubio od Dinama), FA Kup i Liga kup, tog je 25. travnja napustio svlačionicu Starog placa presretan što nije primio porciju. Probajmo zamisliti da danas s Poljuda Alex Ferguson odlazi zahvaljujući nebesima što ga Vučevićev Hajduk nije natamburao...
1975. Kup prvaka: Hajduk - Saint Etienne 4:1. Rapsodija u prvom i tragedija u drugom činu.
Drugi nastup u Kupu europskih prvaka (ma kakva Liga "prvaka") ostao je u kolektivnoj memoriji Hajdukovaca kao jedan od tri najtragičnija poraza. Prije smo povukli paralelu tadašnjih i sadašnjih engleskih velikana, a ovdje ćemo naglasiti kako su "Stefanisti" 70-ih za francuski nogomet bili ono što je tamo značio Lyon od početka do kraja prošlog desetljeća.
Tako dominantan klub jedne od najjačih europskih liga Hajduk je na (naravno) prepunom Starom placu razbio 4:1 dok je lijevala kiša koja je teren pretvorila u blatnu kaljužu. Jerković iz slobodnjaka i na Šurjakov ubačaj s lijeva, a doskorašnji direktor Hajduka nabacio je i Žungulu. Željko Mijač postavio je konačni rezultat i činilo se nedostižnu prednost.
Šok se dogodio u uzvratu, a posebno boli što je Hajduk nakon dvije trećine uzvrata držao 1:1! U produžecima ih je francuski prvak dokrajčio za bolnih, neizlječivih 1:5.
1976. Kup prvaka, četvrtfinale: Hajduk - PSV 2:0. Rapsodija u prvom i tragedija u drugom činu 2.
Opet je Hajduk razbio europskog velikana, ovaj put klub koji je predvođen braćom Willyjem i Reneom van Kerkofom prekinuo dominaciju najjačeg Ajaxa u povijesti i postao nizozemski prvak.
Kao i protiv St. Etiennea godinu prije, zabio je Mijač, a asistent protiv Francuza Šurjak sada je bio strijelac pred standardnih 30 tisuća navijača. Uzvrat je tragedija u rangu francuske koja je još itekako zvonila, ali možda i još veća, jer Jerković iz peterca gađa stativu, Đorđević je predriblao golmana i promašio gol, a Šurjak srušen za jedanaesterac koji nije dosuđen.
Omiljeni golman Rizah Mešković krivo procjenjuje centaršut i PSV smanjuje, zatim pada i drugi gol u Hajdukovu mrežu i još jednom produžeci i 0:3.
1976. prvenstvo Jugoslavije: Partizan - Hajduk 1:6. Maksimović je oteo titulu, ali ne može veličanstvenu pobjedu.
"Bit ćemo prvaci kako nam dopuste" glasovita je rečenica Tomislava Ivića prije utakmice pred 50 tisuća gledatelja na stadionu JNA, na kojoj se očekivala proslava Partizanove titule, jer Crno-beli su pred Bilima imali četiri boda prednosti.
Ali dogodila se najbolja utakmica Hajdukove najbolje generacije i šest golova Partizanu usred Beograda: Žungul i Đorđević po dva, Buljan i Jerković. Vaha je govorio kako nije dobio više prilika u jugoslavenskoj reprezentaciji jer mu je prezime bilo predugo za napisati na beogradskom semaforu. Tog dana, bilo je pretijesno da primi sve Hajdukove golove i strijelce.
Hajduk te godine nije uspio postati prvak jer je u posljednjem kolu sudac Zoran Maksimović u Ljubljani produljio utakmicu Olimpije i Partizana koliko je bilo potrebno da gosti zabiju pobjednički gol, ali ova utakmica i veličanstvena Hajdukova pobjeda govore tko je zaslužio naslov.
1980. Kup prvaka, četvrtfinale: Hajduk - HSV 3:2. Tko kaže da je ovo pirova pobjeda?
Opet je vrijeme za potezanje paralela, jer Hajduk je ponovo ispao, mada je pobijedio velikana koji je tih godina bio europska velesila i njemački vladar, pa se usporedba s današnjim Bayernom nameće sama po sebi. Međutim, imao je goreg diktatora od Van Gaala - Branka Zebeca, koji je početkom zlatnih 70-ih vodio Hajduk, a zapovjednik obrane bio im je veliki Iko Buljan! Kevin Keegan, Felix Magath, Manfred Kaltz, Horst Hrubesch također su spadali u sam europski vrh.
Ali je i Hajduk i njegov trener Tomislav Ivić, povratnik iz Ajaxa, gdje je osvojio i nizozemsku titulu. Prva utakmica donijela je poraz 0:1, iako je robusni centarfor Hrubesch faulirao mladog golmana Pudara. Osim toga, Hajduk je imao inicijativu, ali Zlatko Vujović nije mogao pogoditi.
U Splitu, sada na Poljudu pred 50 tisuća gledatelja, "antički tragičar" bio je Boro Primorac. Na početku se poskliznuo i Hrubeschu omogućio da postigne vrijedan gol. Zatim je kod 1:1 promašio penal, a Hamburg je na poluvremenu imao prednost 2:1. Kreće uragan Hajduka i veliki HSV se grčevito brani - Đorđević poentira za 2:2, a Primorac na kraju ipak zabija za pobjedu 3:2.
Ono što ovu pobjedu čini gorkom nije toliko ispadanje, koliko spoznaja da je Hajduk u obje utakmice bio bolji od HSV-a, koji će zatim u polufinalu KEP-a razbiti Real 5:1.
1984. Kup Uefa, četvrtfinale: Hajduk - Sparta Prag 2:0. Nikad se Poljud nije tresao kao nakon Bakinog gola iz skraćenog kornera
Opet europski kišni klasik u Splitu. Hajduk je izbacio Universitateu, Honved, niški Radnički (nemojte se smijati, nemate pojma kako su tad bili jaki) i prvu četvrtfinalnu utakmicu u Pragu gubi 0:1.
Ne treba ni reći da je pobjedu vrijednu polufinala očekivalo 50 tisuća navijača, koji su oduševili u 18. minuti kada Ivan Gudelj poništava Spartinu prednost.
Međutim, ono što se dogodilo u 119. minuti, kada su već svi očekivali penale, najljepša je priča u 32 godine dugoj povijesti Poljudske ljepotice. Skraćeni korner izvodi Baka Slišković i dok se očekuje centaršut u prepuni peterac, on baš svima na terenu i stadionu prodaje lažnjak i puca izravno u gol. Tektonski poremećaj do tada i od tada nedoživljenih razmjera pogodio je taj dio Splita, a nakon utakmice se slavilo kao da je osvojen trofej, iako je kiša i dalje padala.
1984. Kup Uefa, polufinale: Hajduk - Tottenham 2:1. Najbliže finalu europskog kupa
Kiša je lijevala i ove velike europske večeri, kada je Hajduk na poluvremenu bio u zaostatku od jednog gola.
Međutim, golovima (opet) Gudelja i Pešića preokrenuo je rezultat i s malom, ali ipak prednošću, otišao na uzvrat na White Hart Lane, gdje se "još uvijek trese prečka" koju je pogodio Dževad Prekazi.
Nažalost, zatresla se i Hajdukova mreža, odmah na početku nakon slobodnjaka i tako je Hajduk zbog gola u gostima morao ispasti, iako je i u Londonu imao nekoliko velikih prilika, a Pešićeva lopta je već bila u golu, kada je očišćena s crte.
1987. Finale jugoslavenskog Kupa: Hajduk - Rijeka 1:1, 9:8 nakon izvođenja jedanaesteraca. Jadranski obračun u Beogradu pripao Hajduku.
Pravila su se promijenila, pa se finale Kupa maršala Tita nije igralo na dvije utakmice na stadionima sudionika finala, nego jedna utakmica, na stadionu JNA u Beogradu.
Ovo je bez konkurencije najdramatičnije finale Kupa bivše države u kojem je Hajduk poveo Asanovićevim golom iz penala, a Rijeka na samom kraju utakmice izjednačava nakon pogreške golmana Pralije.
Kao i u polufinalu Kupa protiv Crvene Zvezde, umjesto njega tada ulazi Zoran Varvodić-Rambo, specijalist za obranu jedanaesteraca. Taj naslov je dokazao i to kako: Suparniku na vratima Rijeke, Mauru Ravniću, obranio je penal, a potom mu i sam zabija gol. Njegova je bila i obrana za osvajanje Kupa - skinuo je udarac Robertu Paliski.
Dan poslije je na splitskoj rivi dočekan vlak koji je doveo navijače iz Beograda, nakon čega se procesija s trofejem uputila put Poljuda.
1991. Finale jugoslavenskog Kupa: Hajduk - Crvena Zvezda 1:0. Hajdukovci u Beogradu sa crnim florom na rukavu u čast policajcima masakriranim u Borovom Selu
Čuveno finale posljednjeg Kupa Jugoslavije odigrano je u Beogradu 8. svibnja 1991., šest dana nakon pokolja 12 hrvatskih redarstvenika u srpskom Borovu Selu, u otužnoj atmosferi stadiona JNA pred jedva nešto više od pet tisuća gledatelja.
Pri intoniranju jugoslavenske himne "Hej Slaveni", svi Hajdukovi igrači su gledali i pod i vidljivo bojkotirali himnu, bolje reći svi osim desnog beka, Mostarca Milija Hadžiabdića, koji je ponosno odslušao sa desnicom na srcu. Hajdukovci su u spomen na hrvatske policajce ubijene u srpskoj zasjedi u Borovu selu nosili crni povez preko ruke, a sama utakmica je i na terenu prošla u mučnoj atmosferi i čestim naguravanjima u kojima su prednjačili Siniša Mihajlović, Dragiša Binić i Igor Štimac, tako da je sudac Adem Fazlagić iz Čapljine imao velikih problema držati meč pod kontrolom.
Veliki broj ljudi iz Hrvatske inzistirao je da utakmica bude odgođena, no, tome se oštro usprotivio Nogometni savez Jugoslavije koji je Hajduku prijetili su oštrim sankcijama poput zabrane igranja u Europi. Na Poljudu su ipak popustili i otputovali za Beograd gdje je momčad trenera Joška Skoblara junačkom igrom svladala aktualnog prvaka Jugoslavije i branitelja naslova pobjednika Kupa (koji će za tri tjedna postati i prvak Europe) golom tada mladog i perspektivnog napadača Alena Bokšića u 60. minuti.
1994. Liga prvaka: Hajduk - Anderlecht 2:1. Posljednja velika pobjeda europski bitnog Hajduka
Prije 17 godina Hajduk je na rasprodanom Poljudu ostvario jedinu domaću pobjedu u Ligi prvaka u povijesti. Hajduk je te godine skupinu Lige prvaka otvorio domaćim remijem protiv Benfice (0:0) nakon čega je golom Aljoše Asanovića ostvarena kapitalna pobjeda (1:0) protiv Steaue u Bukureštu. Ova dva odlična rezultata oplođena su splitskom pobjedom nad Anderlechtom, a prolazak u četvrtfinale i utakmice protiv kasnijeg pobjednika, Van Gaalovog Ajaxa, donio je još jedan uspjeh protiv Anderlechta - bod (0:0) izboren na briselskom Constant Vanden Stock stadionu nakon pobjede nad istim protivnikom u Splitu.
Nošeni navijanjem prepunog stadiona, sjajnim obranama Tončija Gabrića i golovima Nenada Pralije i Darka Butorovića, Hajdukovci su u 3. kolu Lige prvaka sezone '94./95. zabilježili pobjedu nad prvakom Belgije koju se iz više razloga treba nazvati povijesnom - bio je to prvi i zasada jedini Hajdukov domaći trijumf u Ligi prvaka, kojim su odškrinuli vrata četvrtfinala Lige prvaka.
Golove su Anderlechtu zabili igrači kojima to nije primarna funkcija, ali su zgodici bili predivni i u delirij bacili fanatičnu publiku na Poljudu: Defenzivni vezni Pralija je poentirao snažnim udarcem s preko 20 metara, a desni bek Butorović je Anderlechtovog golmana probio bombom iskosa nakon munjevite kontre
Jedini gol za goste iz Belgije tada je postigao također Hajdukovac - Brođanin Josip Weber, koji se sredinom 80-ih nije uspio probiti u vrlo jakom Hajduku pa je sreću potražio i pronašao u Belgiji. Fantastičnim golgeterskim sposobnostima (tri godine zaredom prvi strijelac belgijske lige za Cercle Brugge) izborio je belgijsko državljanstvo i nastup na SP-u ljeta '94. i transfer u Anderlecht. Splitska publika dočekala je njegov povratak na Poljud pljeskom i skandiranjem.
*Ako ste pažljivo brojali, vidite kako smo podsjetili na 11, a ne 10 velikih utakmica, a naravno da smo mogli (ili morali) uvrstiti barem još toliko.