JAMIE VARDY je u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena bio potpuno sam u kaznenom prostoru Cardiffa i raspalio je loptu po golu. Cardiffov igrač Sol Bamba na crti je rukom obranio gol, skrenuo loptu u gredu i u korner. Klasični crveni karton i penal za Leicester.
West Hamov igrač Grady Diangana je u 33. minuti susreta protiv Burnleya preočito srušen u kaznenom prostoru, ali je sudac samo odmahnuo rukom. Nakon utakmice je Burnleyev trener Sean Dyche rekao da je s klupe vidio penal.
Sadio Mane bio je u zaleđu u začetku akcije u prvom poluvremenu utakmice protiv Arsenala, no u nastavku, kad mu je sudac poništio gol zbog zaleđa nakon Firminove stative, nije bio u nedozvoljenoj poziciji. Linijski sudac je podigao zastavicu iako je bio pet metara iza linije u kojoj su bili Firmino i Mane. Svi engleski sudački eksperti rekli su nakon utakmice da je Liverpool oštećen.
Igrač Wolverhamptona Raul Jimenez zabio je gol na asistenciju Dohertyja, da bi sudac poništio gol iz zaleđa, iako je asistent Doherty bio barem metar ispred zadnjeg igrača obrane Spursa.
Ovo nisu sudačke pogreške iz ove sezone. Nisu ni iz proteklog mjeseca ni iz ovog tjedna. Ovo su sudačke pogreške u najboljoj, najskupljoj i najzanimljivijoj ligi svijeta u jednom jedinom danu. Leicester je na kraju pobijedio 1:0, a West Ham je slavio 4:2, iako je desetak minuta nakon nedosuđenog penala Burnley izjednačio. Liverpool je odigrao 1:1 protiv Arsenala, a Wolverhamptonov gol smanjio bi zaostatak na 1:2 u trenucima kad je domaćin protiv Tottenhama bio puno bolja i opasnija momčad.
Svih ovih pogrešaka kao ni još desetak ove sezone ne bi bilo, odnosno bile bi ispravljene, da tradicionalni Englezi nisu jedina preostala ozbiljna liga u Europi koja još nije uvela VAR. K vragu, videoanaliza uvedena je i u afričku Ligu prvaka, a čak i HNL razmatra eksperimentalno uvođenje pregledavanja videosnimke. No, Englezi se i dalje prave - “Englezi”. Čak 14 od 20 klubova iz Premiershipa je u travnju ove godine iz samo njima poznatih razloga glasovalo protiv uvođenja VAR-a. Razlog? “Slabo komuniciranje sudačkih odluka s publikom” i “odugovlačenje utakmica”.
Preplašila ih jedna utakmica
U vrijeme kad su glasovali o uvođenju VAR-a taj novitet je imao sitnih problema s implementacijom. Tako su se Englezi, ne vodeći se primjerom Serie A i Bundeslige u kojem je sve jasno funkcioniralo, uplašili konfuzije na svojim svetim stadionima nakon što je VAR pomalo diskutabilno debitirao na utakmici Crystal Palacea i Brightona u 3. kolu prošlogodišnjeg FA Cupa. Dok su suci pregledavali je li Glen Murray pri zabijanju gola igrao rukom, nitko na stadionu nije znao što se događa pa su nakon utakmice kukali i kritizirali videotehnologiju i isticali njezine mane.
Priliku za popravak te nevjerojatno glupe odluke Englezi su imali nakon ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva na kojem je, osim Francuske i Hrvatske, najveći pobjednik bio upravo VAR. Iako je bila jedna ili dvije situacije u kojima je možda pogriješio, VAR je ispravnost sudačkih odluka povisio s 95 na 99,3 posto. Tih 4,3 posto možda se ne čini puno, ali u tih 4,3 posto stali bi i spomenuti penali na utakmici Barcelona - Chelsea i Lampardov gol i cirkus na utakmici Barcelona - PSG 6:1 i sve četiri skandalozne odluke na subotnjim utakmicama Premiershipa. U tih 4,3 posto stalo je 174 posto više dosuđenih penala u odnosu na prošli SP i baš nitko, ali nitko, nije se bunio na “slabu komunikaciju sudačkih odluka s publikom”.
Ne znam za vas, ali meni nikakav problem nije bio pričekati onih deset ili 20 sekundi tijekom prijenosa u kojima bi sudac zaustavio igru, otišao pogledati snimku i onda pokretom rukom iscrtao ekran i promijenio svoju odluku.
Da su malo razmislili i shvatili da su možda pogriješili svojim glasovanjem, imali bi i više nego dovoljno vremena u mjesec i pol do početka sezone uvesti VAR u Premiership. Ili, ako nisu imali vremena, uvesti ga od trećeg, petog ili sedmog kola. Nikad ne bi bilo prekasno, a ovako nakon svakog kola stvaraju golemi pritisak na vlastite suce.
Isti onaj pritisak koji je godinama stanovao u Serie A, La Ligi, Ligue 1 i Bundesligi. No, novog Calciopolija u Italiji, budite uvjereni, sigurno neće biti jer je u talijanskoj ligi VAR uveden gotovo bezbolno. Kad bi suci inače dosudili penal za Levante protiv Reala na Santiago Bernabeuu nakon rubnog igranja rukom pa četiri minute kasnije poništili Asensijev gol zbog zaleđa. No, nitko se nije bunio kod tih odluka jer sigurno ih nije bolje vidio od 30 kamera na terenu i četvero ljudi koji ih pregledavaju. Osim u onih 0,7 posto slučajeva kad jednostavno nisu ni oni sigurni u ono što vide ili je situacija baš “pola-pola” pa možda pogriješe. Složit ćete se, bolje u 0,7 nego u pet posto slučajeva.
Ako im ni Svjetsko prvenstvo nije bilo dovoljan pokazatelj, mogli su se prije famoznog glasovanja poslužiti javno dostupnim rezultatima istraživanja koja su krajem ožujka objavili IFAB (International Football Association Board) u suradnji s jednim belgijskim sveučilištem. Obrađene su 972 utakmice u čak 20 nogometnih saveza koji su koristili VAR od ožujka 2016. godine.
Utvrđeno je da je do uvođenja VAR-a u tim ligama točnost sudačkih odluka bila 93 posto da bi je VAR podignuo na čak 98,8 posto. Do uvođenja VAR-a na utakmicama u tim ligama bila je jedna kardinalna pogreška svake tri utakmice. VAR je smanjio broj pogrešaka na jednu na svakih 19 utakmica (danas je ta brojka još veća), a u devet posto utakmica VAR je izravno utjecao na ishod utakmice. U prijevodu, oko 60 utakmica završilo je drukčijim, odnosno pravednijim rezultatom nego prije uvođenja VAR-a.
Istraživali su 672 utakmice
IFAB-ovo istraživanje pokopalo je i engleski strah od odugovlačenja utakmica. Izračunato je da se u prosjeku (govorimo o vremenu iz 2016. godine) na VAR gubilo u prosjeku 55 sekundi po utakmici. To je zanemarivo u usporedbi s time da se na slobodne udarce gubi 5:46, ubacivanja sa strane 7:02, gol-autove 5:46‚ kornere 3:57 i zamjene 2:46 minuta na svakoj utakmici.
Prosurfate li malo Twitterom nakon subotnjih utakmica, nećete naći previše divljenja sjajnoj utakmici na London Stadiumu na kojoj je West Ham pobijedio Burnley 4:2. Neće biti ni previše analiza lude utakmice na Emiratesu između Arsenala i Liverpoola (1:1), ni dramatične završnice susreta na Moulineuxu na kojem je Tottenham umalo prosuo 3:0 (3.2). Glavna tema su zaleđe Manea, nevjerojatno igranje rukom Bambe i tragikomično poništen gol Wolvesima koji bi im na kraju priče vjerojatno bio dovoljan za bod protiv jakog Tottenhama.
Sve to stvara golemi pritisak i na same suce koji svoj nimalo lak posao sad rade pod još većim pritiskom nakon što u ostalim ligama postoji VAR. Engleski suci su tu potpuno nemoćni i moraju se oslanjati isključivo na vlastite procjene koje su često, kao u slučajevima s početka teksta, tragično pogrešne. Prije pet godina to bi bilo u sferi “slobodnog sudačkog uvjerenja”. No u vrijeme kad čovječanstvo planira misiju na Mars, a VAR uvode i afričke zemlje, oglušivanje na svjetske trendove nije ništa drugo nego čista glupost.
Englezi su se prvo bunili kad su im šeici i tajkuni pokupovali sve klubove, a onda šutjeli kad je zbog njihovih milijuna Premiership počeo zarađivati milijarde. Pozivali su se na tradiciju kad su uvedene utakmice petkom i ponedjeljkom pa se vrlo brzo naviknuli na dva dodatna televizijska prijenosa svakih par tjedana. No, kad je VAR u pitanju, tjeraju neku svoju tradiciju, a upravo je ovakvim odlukama uništavaju.
Umjesto da sjednu, dogovore se, i brže-bolje do sljedećeg vikenda uvedu videotehnologiju.