NEDJELJNIM utakmicama u Splitu i Osijeku spušten je zastor na još jednu predstavu zvanu HNL polusezona. Ili prvoligaška jesen, kako mnogi vole nazivati ovaj dio sezone iako počinje usred ljeta (Hajduk i Šibenik prvo kolo su igrali već 19. srpnja).
> U HNL-u kao u ratu - tko prizna da je gladan, ne voli svoj klub
Na rezultatskom planu nije bilo većih iznenađenja - Dinamo s nešto više poteškoća nego ranijih godina kroči prema sedmom uzastopnom naslovu prvaka, Hajduk se pretplatio na titulu Prve pratilje, i za očekivati je da će proljeće obilježiti borba za europske pozicije, na koju je naglasak stavio Hajduk svojim ispadanjem iz Kupa. Ipak, mjesece loptanja koji će uslijediti nakon 80-dnevne stanke obilježit će borba za goli život. Doslovce.
Za gazde hr-nogometa "prvenstvo nije neregularno", a "Sindikat igrače navodi na grijeh"
Povijesni štrajk na kojem su ustrajali nogometaši Karlovca prva je u nizu stvari po kojima će ostati upamćena ova polusezona. Dogorilo im je do noktiju, mjesecima su trenirali, igrali i trpili, ali kad su došli do zida odlučili su se na potez koji bi uzdrmao sve Nogometne saveze koji vode brige o domaćem prvenstvu.
Međutim, ne i HNS, koji se nije pretrgao u naporima da riješi problem. Pri istom stavu ostali su i nakon što su štrajkom zaprijetili i u Šibeniku, gdje puč ipak nije uspio, jer je svlačionica ostala podijeljena. Svejedno, i u Varaždin su Šibenčani doputovali bez 11 igrača, izgubili utakmicu i zimu čekaju na 15. mjestu. Uz sve te nevolje, čelni ljudi hrvatskog nogometa negiraju neregularnost prvenstva i upiru prstom u Nogometni sindikat i Darija Šimića, za kojeg će reći da igrače sa svojim savjetima vodi na krivi put.
Malešov propali projekt: Legija stranaca na Poljudu i ugovori do 100 tisuća eura godišnje
Novo vodstvo Hajduka najavilo je zaokret u igračkoj križaljci - predsjednik Hrvoje Maleš ponavljao je danima nakon ustoličenja pa sve do završetka prijelaznog roka u kolovozu kako je konačan cilj da u Hajduku nijedan igrač godišnje ne prelazi fiksnu zaradu od 100 tisuća eura.
Plan mu se urušio kao kula od karata, jer osim što nisu svima od dugogodišnjih prvotimaca ugovori sniženi u te gabarite, za daleko veći novac igraju i neka nova imena. Primjerice, Japanac Inoha. On je, doduše, ispunio očekivanja i pokazao se kao pojačanje. Novu vjetrove koji su zapuhali na Poljudu Maleš je potvrđivao dovođenjem pojačanja iz inozemstva (uz trenera Balakova i Inohu, stigli su Milićević, Luštica, Vuković, Sarić, Lima), a jedino se Portugalac ustalio u momčadi. Na krilima odlične partije protiv šarene Barcelone (prvaci Europe nisu stigli u najjačem sastavu na Poljud, ali bili su tu Villa, Iniesta, Busquets, Valdes, Abidal, Thiago tako da nema govora o nekakvoj Barceloni C kako su govorili zlobni jezici) krenulo se u utrku s Dinamom, u kojoj se vrlo brzo nakupio zaostatak.
Hajduk zbog sudaca nije derbi dočekao poravnat s Dinamom; kad je sve bilo pošteno izblamirali se protiv Karlovca, Lokomotive, Intera...
Zbog dvaju teških sudačkih pogrešaka Hajduk je u utakmicama protiv Zadra (nedosuđeni jedanaesterac na Marinu Tomasovu 0:0) i Splita (poništen pobjedonosni pogodak Ivana Lendrića zbog nepostojećeg zaleđa) izgubio pet bodova. Ljudi u crnom su nedvojbeno oštetili Bijele, ali unatoč previdima Hajduk je kriv što na odmor odlazi sa šest bodova zaostatka. U utakmicama u Karlovcu i s Lokomotivom te s Interom na Poljudu, osvojili su jedan od mogućih devet bodova.
Slamka za koju se u tim trenucima hvatao Hrvoje Maleš bio je Joe Šimunić, s kojim je pregovore otkrio još dok se reprezentacija na Braču pripremala za poljudski okršaj s Gruzijom.
Dovođenjem iskusnog stopera, kakav Hajduku nedostaje godinama, predsjednik je naumio ugasiti vatru koja je već tinjala oko Poljuda. Povuci potegni u trokutu Maleš-Šimunić-Mamić potrajalo je 10-ak dana, dok Joe nije objavio kako je prelomio u sebi i da odlazi u Dinamo. Bio je to prvi veliki Malešov poraz u borbi s izvršnim predsjednikom Dinama i dokaz da Hajduk ne može u utrku s Dinamom za iole ozbiljnijeg igrača. Bankar iz Kaštel Lukšića pokazao se u javnim nastupima i nadmudrivanjima nedoraslim izvršnom predsjedniku Modrih.
A foru godine ispalio je... Zdravko Mamić: "Hrvatska bi sa Sammirom i Badeljom bila prvak Europe"
Priča koja je svakako obilježila ovaj dio sezone je i bezobrazno agitiranje da se Sammira ugura u hrvatsku reprezentaciju, od strane Zdravka Mamića, ali i od nekih novinara. Dinamov Brazilac utakmicu godine, vjerojatno i čitavog života, odigrao je onda kad je bilo najvažnije - protiv Malmoa u play-offu Lige prvaka, ali dobar dio jeseni nije ga bilo nigdje. Zapravo, bilo ga je dosta po noćnim klubovima, a zbog pijančevanja je znao propustiti trening i terapiju, čak i (prošle sezone) prespavati u policijskoj postaji. Neki će opravdanje u onim blijedim Sammirovim partijama u HNL-u (a bilo ih je) pokušati pronaći u nedostatku motivacije nakon igranja u Madridu, Lyonu i Amsterdamu, ali sjetite se samo kako je njegov prethodnik Luka Modrić razvaljivao konkurenciju u domaćem prvenstvu, imajući 20-ak europskih utakmica u nogama.
Sammir je, da se razumijemo, odličan, vrhunski igrač za HNL prilike, a koliko vrijedi iznad toga saznat ćemo možda ovog proljeća, ako se uspije prije 25. rođendana prodati u inozemstvo. Priča o njemu kao o talentu više također ne drži vodu, ali Mamić je nedugo nakon plasmana na Euro rekao kako bi bio primitivizam da Sammira tamo ne bude, ali ako Bilić ne podmetne kičmu, teško će Sammir vidjeti Poznan i Gdanjsk. Na toj poziciji ofenzivnog veznog igrača Hrvatska ima barem petoricu boljih (Modrić, Kranjčar, Rakitić, Perišić, Iličević) i bio bi primitivizam da netko od njih ne ode na Euro.
Prva sezona bez HNL na Prisavlju
HNL je prvi put u zadnjih 20 godina nestao s javne televizije, a višestruko manji broj ljudi ima pristup prvolgaškom putem malih ekrana. Kako infrastruktura i nije bogzna kakva, gledatelji se baš i nisu vratili na stadione. Barem ne u onoj mjeri kako bi to željeli ljudi koji vode klubove.